Što možemo saznati iz dječjih crteža

0
13
kako razumjeti dječji crtež

Dječji crtež je sredstvo komunikacije između djeteta i okoline. Ukoliko se ono iskoristi na pravilan način, dijete nas može uvesti u svoj tajanstveni svijet mašte, doživljaja i osjećaja.

Mnogi odrasli doživljavaju dječji crtež kao obično škrabanje bez osobite vrijednosti. Međutim, kada upoznamo psihološki razvoj djeteta, biti će nam jasno da su crtež i slika jedan od najboljih medija neverbalne komunikacije s djetetom. Zbog još nedovoljno razvijenog govornog aparata i siromašnog vokabulara, dijete u dobi od dvije do pete-šeste godine, putem crteža može izraziti svoje aktualne osjećaje te prijašnje iskustvo, želje, fantazije ili konflikte. Osim toga, dijete svojim crtežom može bolje oslikati obiteljske odnose nego ijedan odrasli član obitelji.
Centralna figura na dječjem crtežu obitelji najčešće predstavlja osobu koju dijete doživljava dominantnom. Osoba koju prvo nacrta je moguće emocionalno najvažnija osoba, osoba koja ima važan psihološki utjecaj. Isto tako najveća osoba na slici najvjerojatnije ima veliki psihološki utjecaj na dijete.

O obitelji djeteta govori nam i blizina likova na crtežu. Ukoliko su udaljeni vrlo vjerojatno su u toj obitelji slabi kontakti, ako se pak preklapaju vjerojatno se članovi obitelji jedni drugima upliću život zbog čega svakom članu obitelji nedostaje individualnost.

Kako se dijete razvija na motoričkoj, emocionalnoj i spoznajnoj razini, usporedo se razvijaju i njegove likovne sposobnosti.

Djeca obično počinju škrabati oko 18. mjeseci i ta faza traje do 4. godine. To je prva faza prema Lowenfeldu koja se naziva „faza samoizražvanja“. U ovoj dobi, djeca uživaju u nekontroliranim potezima koji mogu biti tamni ili svjetli, ovisno o karakteristikama ličnosti kod djeteta. To su crteži bez oblika i dijete koristi čitavu ruku da bi napravilo pokret.

S vremenom, dijete uživa ponavljajući kontrolirane poteze dolje-gore. U dobi oko 2. godine, dijete počinje crtati zahtjevnije pokrete, linije, kutove i sl. Kružnim potezima istražuje kako kontrolirati svoje poteze i, naposljetku, dijete može dati ime svojoj „škrabotini“.

Prvi pokušaji crtanja reprezentacijskih simbola počinju u dobi od 4. godine i nastavljaju se do polaska u školu. Ova faza se naziva preshematska kojoj je osnovno obilježje pojava kružne slike sa linijama koje mogu ukazivati na ljudsku ili životinjsku figuru. Djeca crtaju ono što smatraju najvažnijim, nemaju osjećaj prostora i objekti mogu biti prikazani po čitavom papiru. Korištenje boje je više emocionalno nego logično. U ovoj fazi, dijete promatra druge kako crtaju i sklono je oponašati njihove pokrete. Uglavnom, nacrtani likovi se ne razlikuju po spolu, već nalikuju jedni na druge. Pri kraju ove faze, djeca posebnu pažnju posvećuju detaljima u kojima se pojavljuju izobličenja i pretjerivanja. To je zato jer je djetetu važnije konceptualno razumijevanje nego vizualni izgled.

Kako kreću u školu, osjećaj prostora se razvija i dijete ulazi u shematsku fazu.

Dok je dijete u fazi škrabanja, roditelj za poticanje njegovih likovnih sposobnosti može pitati „kako si napravio ove točke“, „pokaži mi kako si držao ruku dok si ovo crtao“, „Pogledaj kako su se sastavile ove crte, kako ova točka dodiruje ovu drugu“ i sl. Kako se djetetu razvija mogućnost kontrole nacrtanog, nudite djetetu različite materijale, različite debljine kista, te različite oblike i veličine papire. Postupno možete komentare i razgovor usmjeravati na imenovanje nacrtanog, odnosno povezivati predmete i nacrtane simbole pitanjima „pričaj mi o tome što je tu nacrtano“.

Kako dijete dalje sazrijeva, u dobi oko 4 i 5 godina, pohvalite njegov crtež, ako vam se zaista sviđa. Naglasite što vam se točno sviđa na crtežu (npr. „sviđa mi se kako si nacrtao jabuku na drvetu“). Primijetite da je danas duže crtao nego prethodni put, potražite sličnosti i kontraste na crtežu: što je isto, što različito, što je veliko, što je malo, što je tamno, što svjetlo itd.

Slobodnih trenutaka za igru sa djetetom moderan čovjek ima vrlo malo. Uz kućanske poslove, posao i ostale obaveze, roditelj rijetko ima priliku sjesti sa djetetom i crtati s njim. No, dijete treba upravo to i toga će se sjećati – kako se igrao s mamom i/ili tatom. Stoga uživajte u crtanju s djetetom, ukoliko i sami imate umjetničku crtu. Ako pak nemate umjetničke sposobnosti, ostavite ga da sam uživa u toj aktivnosti, a kasnije pokušajte biti dio njegove mašte i njegovog svijeta prezentirane kroz crtež.

Autorice:
Tatjana Gjurković, dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom
Jelena Vrsaljko, psihoterapeut, certificirani trener komunikacijskih vještina