99,9999 posto super mama!

0
13

Ovi su me postotci malo potresli. Vidim nije okrugla brojka. Nije sto posto. A ja sam sigurna sto posto da se dajem sto posto! (Kao i svaka mama, uostalom!)

Majčin dan je sad već daleko iza nas, no ja sam još pod dojmom istog. Ima težinu ta pisana riječ.

I dok Drugorođena u vrtiću radi prekrasne čestitke s tekstom koji bi svaka majka poželjela: Mama volim te najviše na svijetu, Ti si najbolja mama i sl. i crta crteže u vedrim tonovim i bojama, dotle od  Prvorođenog sad već očekujem ozbiljnije hvalospjeve o mami.

Ozbiljniji hvalospjevi...

Dječarac je pismen i lako će sročiti nekoliko lijepih i dirljivih rečenica o svojoj mami koja izgara za njega i potpuno se predaje majčinskim obavezama.

Moram priznati da nisam nikada mislila da ću se pribojavati sastavaka koje Prvorođeni donosi iz škole, a i opće je poznato da djeca najčešće pišu zadaće o majčinom liku i djelu u stilu oda i hvalospjeva.

Mama ratnica?!

Bacam se odmah na školsku torbu Prvorođenog i tražim bilježnicu iz hrvatskog. Nakon malo listanja nalazim tek nekoliko rečenica svojeg Prvorođenog. Napisao je popis poslova jedne mame, a on za njega izgleda ovako:

1. kuharica

2.spremačica

3. ratnica

4. medicinska sestra

5. čistačica

... i sve još neke uobičajene poslove popisalo dijete. Ali meni je nekako za oko zapela ova ratnica.

Sastavci za unutarnju analizu

- Pa, zašto ratnica - pitam ga.

Zato jer ti stalno ratuješ s nekim. Ili sa mnom ili sa sestrom il s tatom -odgovara Prvorođeni ni ne sluteći da me odgovor pogodio i da baš nisam o sebi razmišljala na taj način.

Naime, puno toga možete saznati o sebi kroz stalnu introspekciju - kako se to kaže stručno - a sve mi se više čini da su školski sastavci jako dobro štivo za unutarnju analizu. Vidiš, vidiš, sve te odlaske na psihosavjete i samoprojekcije mogla sam zaobići i pitati malu mustru što misli o meni.

Na kraju zadaće nalazim i pitanje “Zaslužuje li tvoja mama priznanje za svoj trud?”  i odgovor Prvorođenog: Moja mama to zaslužuje 99, 999 %.!!!

100% sigurna

Ovi su me postotci malo potresli. Vidim nije okrugla brojka. Nije sto posto. A ja sam sigurna sto posto da se dajem sto posto! (Kao i svaka mama, uostalom!)

Tražim objašnjenje, ali bolje da ga ne tražim. Naravno, ja se sad trudim 100 % da saznam gdje je greška.

Nakon cijelopopodnevnog natezanja, mali mi odgovara: „Ok, kaže mališa koji mi život znači, „ nije sto posto zato što ti nije svaki ručak baš dobar i na ormaru u mojoj sobi imaš prašine.“

Odmah cijeli slučaj prijavljujem svojoj mami, mislim ona će razumjeti ono što me muči. I čujem samo ovo: "Djeca ne znaju lagati, nisi ga trebala ništa ispitivati."

U pravu je.

Sad sam sto posto sigurna da sam si jednostavno trebala platiti nekog psihologa koji bi o meni lijepo, za novce, ispričao ono što želim čuti, odnosno da sam sto posto super mama!

 

Napisala Draženka Robotić