Amniocenteza: Kada? Kako? Zašto?

0
65
amniocenteza

Kada je amniocenteza nepotrebna, a kada neophodna, koliko je učinkovita, a koliko sigurna, što određuje, koji su rizuci, moguće nuspojave...



Amniocenteza je procedura u kojoj se iz majčine maternice uzima dio amniotičke tekućine koja okružuje bebu. Amniotička tekućina cirkulira unutra i van bebinog tijela te stoga sadrži neke od bebinih stanica. Te se stanice mogu pregledati kako bi se vidjelo postoji li poremećaj poput Down sindroma, spine bifide, cistične fibrioze, Tay-Sachsa, anemije matičnih stanica ili anencefalije.

Zašto se amniocenteza koristi? Ovaj test se koristi za dobivanje informacija o bebinom genetskom statusu i mogućnostima genetskih nasljednih bolesti. Također može utvrditi i spol bebe. Usto, ako postoje sumnje da će se beba roditi prerano, amniocenteza može odrediti jesu li bebina pluća dovoljno razvijena za normalno disanje nakon poroda.

Kako se amniocenteza izvodi? Kroz trbuh u majčinu se maternicu uvodi šuplja igla. Može se koristiti lokalna anestezija iako je i dalje moguć osjećaj nelagode. Prije amniocenteze radi se ultrazvuk kojim se određuje položaj bebe i posteljice, kako ih se ne bi pogodilo iglom. Za pregled se uzima otprilike 15 g amniotičke tekućine. Test bi trebao trajati manje od 30 minuta.
Ako ste odlučili ići na amniocentezu, morat ćete uzeti slobodan dan. Ona se radi u liječničkoj ordinaciji ili bolnici. Vjerojatno će vam savjetovati da nakon testa kod kuće legnete i odmarate. Rezultate testa dobit ćete nakon 2-3 tjedna. Osim ako to izričito ne zatražite, neće vam otkriti djetetov spol.
Kad je amniocenteza neophodna? Već je ranije spomenuto da ACOG sada preporuča manje invazivni triple test za sve trudnice iznad 35, a amniocentezu tek ako se njime utvrdi visok rizik.

Kad je amniocenteza nepotrebna?
Genetske bolesti pojavljuju se kod djece žena svih dobi, dok se genetski incidenti, poput Down sindroma, češće pojavljuju kod djece starijih majki. To je jedan od razloga da je do nedavno u nekim zemljama amniocenteza rutinski provođena svim ženama iznad 35. godine. Može biti ipak da su stvarni uzroci genetskih anomalija drugi faktori povezani s godinama – prehrana, opće zdravlje, vježbanje, izloženost radijaciji i otrovima u okolišu, a ne sama dob. Stoga dob ne predstavlja isključivi pokazatelj rizika. S vašim liječnikom možete razgovarati o pitanjima povezanim s vašim osobnim rizicima.

Koliko je amniocenteza učinkovita? Iako amniocenteza može dijagnosticirati stotine bolesti i stanja, najtočnija je kad laboratorij traži točno određena stanja. Procedura ima dvije velike mane u odnosu na reagiranje nakon rezultata. Do rezultata može proći 2 ili 3 tjedna, a test se obično izvodi tek na kraju četvrtog mjeseca, kad ima dovoljno tekućine za testiranje. To znači da, ukoliko se dogodi pogreška, koja se pojavljuje u dva posto svih testiranja, može doći do potrebe za ponavljanjem testa i time do odgađanja krajnjih rezultata do razdoblja iznad sredine trajanja trudnoće.

Je li amniocenteza sigurna? Amniocenteza nosi rizik za pobačaj od 1 do 3 posto (skoro tri puta više nego u trudnoćama u kojima se nije izvodila). Rizik može biti neznatno manji ako ju provodi iskusna osoba. Studije također pokazuju rizik od rađanja beba sa smanjenom porođajnom težinom kod otprilike 0,5 posto žena koje su provodile test, kao i povećanje sindroma respiratornog poremećaja kod njihove dojenčadi.
Nuspojave same procedure uključuju grčeve, krvarenje i curenje plodne vode. Ove nuspojave mogu biti minorne, ali i vrlo ozbiljne. Dodatno, žene kod kojih test mora biti ponovljen povećavaju rizik od pobačaja za 3 do 6 posto.

Izvor: www.mothering.com