Asimetrija je bitna!

0
8

"Imaš li kakvu frizuru za mene? Znaš mene, onako nešto tradicionalnije, da se ne mora fenirati i održavati, a najbolje ni češljati…" počnem tiradu-mučiteljicu svih frizera svijeta – pripovijest o frizuri koja ni nije frizura, ne iziskuje ni «f» od frizerskog zanata, samo je skup vlasi na glavi. Gleda me moj mladi prijatelj frizer, žarki ljubitelj svoga poziva, inovativan i fin pa mi najljubaznije kaže: «Pusti kosu još malo pa sveži rep!» I tako ja hodah s repom na glavi, tj. u kosi nekoliko godina, sve odlažući promjenu frizure – tješeći se kako mi je sad, potkraj tridesetih, to još zadnji vlak za dugu kosu pa nek još malo raste…
A onda dođe i četvrta bebica, «kućni pritvor» od nekoliko mjeseci u kojima jedva da izađoh u dvorište i lokalnu trgovinu, i bi mi pomalo već dosta svega – i kuće, i klinaca, i frizure… Odlučim se jedne večeri i skoknem do prve susjede u mali improvizirani salon na frizuru. Susjeda je profi frizerka, mlada, nakovrčana, podignutih pramenova, uvijek s nekom inovacijom na glavi.
Sjednem i kažem: «Reži!»
«Koliko?» pita ona sa škarama u ruci, a u dvorištu već parkiraju sljedeće mušterije.
«Koliko god hoćeš, samo da bude moderno i da mi dobro stoji», napokon preko mojih usta pređoše riječi koje se usuđivah izgovoriti od početaka svog odlaženja u razne frizeraje - a proteklo je od tada vremena i vode… I počeše škare milozvučno štrackati, a ja zažmirih i prepustih se uživanju bez dječjih glasića koji neprestance dozivaju «maaamaaaaa». Uživancija trajala petnaestak minuta i napokon otvorih oči kad je zapjevao fen.
«Ooo, nije loše», pomislih u sebi, nasmijem se frizerki i odmah odlučim da ću već na parkiralištu pred kućom iza uha staviti pramenove koje mi izvlači na lice – toliko si frizerske slobode, ipak, ne mogu priuštiti…
Kod kuće se pogledam u ogledalo i skužim da mi je jedna strana frizure malo drukčija od druge, da nema simetrije. Dakle, u tome je štos… Pomislim prvi put. Ukućani oduševljeni promjenom.
Sutradan gledam jutarnji mozaik vijesti i vidim cure koje si ostvaruju želje – pa što ako su i samohrane majke, pa što i ako su im želje umjetničke – i imaju kratku, asimetričnu frizuru! Dakle, u tome je štos, pomislim drugi put.
Eto me na dobrom putu prema ostvarivanju svojih želja (pa što ako imam četvero klinaca, a polovica ih je još u pelenama i ako su mi želje umjetničke): svakoga dana sam sve bliže magičnoj brojci ulaska u četrdesete (a kažu da žene tek tada žive punim plućima, umom, srcem i ostalim organima), pišem kolumnice i recepte (kad stignem i kako stignem – Teletubbiesima ću podići spomenik za te minute umjetničke slobode) i najvažnije – imam kratku i asimetričnu frizuru!

Njiiiha, mahanjem pramenova nove frizure, pozdravlja vas
Mama Konj!
sberakov@gmail.com