Baš je lijepo biti ovdje

0
13

 

Znam, znam. Dugo me nije bilo. Kad moram puno učiti. A učitelja na sve strane.
Razgovaramo za doručkom u školi jedno jutro. Neki se učenici pripremaju za prvu pričest. Kaže Mislav (1. razred): “Ja se još nisam pričestio. Ali sam se krstio. U jednom restoranu u Zagrebu. Samo sam jednom tamo bio...”.
Ivan (1. razred) kaže da se ne sjeća svog krštenja, ali zato mu je “Ove godine rođendan zimi”.
Mislav rado kuha. Taj smo talent tek nedavno otkrili. Čak nam je donio svoju kuharicu koju mu je tetka kupila za Božić i baš smo dobre recepte prepisale kolegica i ja.
Pekla sam neke kekse od zobenih pahuljica po njegovom receptu i uspjela sačuvati od vlastite djece i muža dva tri da mu donesem na probu. Bio je zadovoljan.
- Znaš, kad ti budeš glavni kuhar u nekom slavnom restoranu, ja ću doći, stara i sa štapom i drhtavim glasom te tražiti besplatni ručak! Znaš kako je s penzićima – najavila sam.
- Učiteljice, nećete vi biti pogrbljena i siromašna. Ako sad imate lijepu odjeću, imat ćete i kad budete baka – kaže mi Hana (1. razred).
Odmah shvatim da je u pravu, da su bogatstvo, ljepota, zdravlje, sreća... Da je sve to u glavi i da je sve ovdje i sada. I da je jedino važno kako ti je ovdje i kako ti je sada. (A meni je baš lijepo s njima.).
Blagoslovim taj trenutak spoznaje, posramim se sama sebe, ali lekcija se nastavlja.
- Znate, moja baka je jako lijepa. Deda ne voli kad ona okolo hoda sama. Hoće da stalno bude doma s njim. Jer je moja baka jako lijepa – nastavi Hana.
- I moja, i moja – čuje se sa svih strana.
- Baka od moje mame bila je ono... Kak’ se ono zove kad se natječu... – počeo je Mislav.
- Miss? – pitam ja.
- Da, da, imam i fotke. Bila je Miss Dalmacije i jako je voljela modu. Mama mi je pričala. Imamo i slike – kaže Mislav.
Ja ga pitam da nam donese fotke da to malo proučimo i sjetim se jedne zgode kada je sin moje prijateljice bio na ljetovanju s njom i sa svojom mamom. Jednog poslijepodneva u ruke mu je dospio Kozmo i mali se zadubio u čitanje.
- Gledaš manekenke kako su lijepe – pita ga moja prijateljica.
- Meni su najljepše moja mama i moja baka – rekao je mali.
Nedavno je bio Majčin dan. Od mojih troje djece mala susjeda se prva toga sjetila.
Onda je David brže bolje izvukao iz torbe čestitku koju su radili s učiteljicom.
A Sarin poklon čekao me u vrtiću – tri predivna cvijeta “uramljena” okvirom od šarenih slamki.
S druge strane je pisalo: Draga mama, puno te voli tvoja Sara.
Za mene vrhunaravna sreća. Kraj svijeta.
Naravno da su oba poklona našla počasno mjesto na našim zidovima i policama.
I dok sam ih vješala pomislila sam kako ću ih s ljubavlju i prekrasnim borama jednoga dana pregledavati i prisjećati se kako mi je lijepo, baš stvarno lijepo ovdje i sada.


Ljubi vas i štuje Hakuna Mamama marija@sretnodijete.net