Biti genijalan... biti drugačiji... biti sretan

0
28

Brine me što ne nalazim kategoriju darovitosti za sebe pa tražim, tražim i, evo je: daroviti, često, inzistiraju da sve bude po njihovom. To je definitivno moja kategorija...

Ovog se tjedna u nekim školama, muzejima i knjižnicama obilježavaju Dani darovite djece. Eto, nakon nekoliko godina, ponovno, počinjem analizirati, pregledavati i razmišljati o darovitoj djeci.

Naime, u vrtićkim su danima, nakon provedenog testiranja, Prvorođenog proglasili potencijalno darovitim. Tada smo Bolji Polovac i ja prošli neke programe za takvu djecu, koji su bili skoro pa besramno skupi te smo odustali od školovanja našeg potencijalnog genijalca po tim ustanovama.

I to je razlog što Prvorođeni nije prešao tu crtu od potencijalnog prema darovitom. A možda je i prešao. Ne znam uočiti razliku.

Radionice iz kućne radinosti

Nakon četiri godine našeg darovitog avanturizma, meni tu i tamo proleti kroz glavu da smo Bolji Polovac i ja pogriješili što nismo dali priliku programima koje su nam nudili po „popularnim cijenama“. Naravno, da smo u duhu sveopće štednje, doživjeli to kao razbacivanje novca i zaključili da je darovitost za one financijski „jače“.

Ipak, nismo odustali od svega, prionuli smo na radionice iz kućne radinosti.

Priznajem volim se hvaliti uspjesima svoje djece. Objavljujem crteže, pričam svima o dobrim ocjenama (o lošima šutim!), o uspjehu na natjecanjima. Ali taj koncept mame koja se jako hvali svojim djetetom, u ovom slučaju, nije bio taj.

U ovom sam slučaju bila pomalo izgubljena i tražila sam pomoć. Nerealna, kakva jesam, pomoć sam najviše očekivala od škole. Zapravo, jedva sam čekala da nas preuzme školski sustav. No, ni tu se baš nije puno toga dogodilo, osim što smo imali sreće i dobili dobru učiteljicu.

Kome treba poseban tretman?

Očito je da uvijek treba „poseban tretman“ onima kojima škola ne ide, a ne onima koji brzo uče. Što je, zapravo, dobro, da ne bi počeli učiti prebrzo.

Pada mi na pamet da među inim osobinama darovitih ima osobina koje su primjenjive na skoro sve članove moje obitelji.

Pa si mislim, možda se ta darovitost među nama širi ko virus.

Na primjer, darovita djeca nisu baš uredna. U tu kategoriju spadaju i Prvorođena i Drugorođeni, a bogami i Bolji Polovac.

Daroviti vole zadržavati sve stvari, makar i nepotrebne i općenito mrze bacati stvari. U tu kategoriju spadaju osim svih prethodno navedenih i baka M. i baka S.

Brine me što ne nalazim kategoriju darovitosti za sebe pa tražim, tražim i, evo je: daroviti, često, inzistiraju da sve bude po njihovom. To je definitivno moja kategorija.

albert_einstein_mind_map_3

Genijalno i sretno dijete?

I dok tako „guglam“ programe povodom Dana darovite djece, pa mi tu i tamo padne na pamet i koja ironična primjedba, priznajem da sam duboko svjesna težine zadatka roditelja i učitelja, koji imaju bistru, inteligentnu, kreativnu i genijalanu djecu. Djecu koja pobuđuju i strahopoštovanje i zavist istovremeno.

I kako pomoći desetogodišnjaku koji u svojoj glavi nosi ideje, razmišljanja i zaključke šesnaestogodišnjaka? Kako sve to pomiriti i posložiti da dijete postane sretno, zadovoljno i prihvaćeno, a da ne ugušite njegovu genijalnost?

I koliko god nam bili naši "genijalci" često naporni, možda ih za početak, ili za nastavak, ili s vremena na vrijeme, treba čvrsto zagrliti i pokazati da smo ponosni na njih i da smo skroz na njihovoj strani. I da biti drugačiji ne znači biti ni bolji ni lošiji, nego jednostavno biti takav!

Napisala Draženka Robotić