U našoj kući na Badnju večer, miriši slatki vanilin šećer... U našoj i prije. Sve je počelo početkom prosinca kada smo pekli kolače za naše seosko proštenje - Svetu Barbaru i odnijeli ih u crkvu. Pa nam je krenulo sjajno...

Zašto baš mi?

Sara je kraljica. Naše srednje dijete i jedina curica. Ljubav i miljenica naše kuće. Crne loknice i oči kao dva gumba. Ima sreću da joj je Bog dao starijeg brata za poželjeti, pa on uvijek podmetne svoja mala leđa...
Ja sam jako sretna žena. I lijepa, dabome. Najljepša na svijetu nisam na slici s vjenčanja, ni na onoj s 15 kila manje, ni na onoj kad sam se igrom slučaja nasmiješila s duplerice ženskog časopisa reklamirajući prirodne boje...
Taj autoritet tete u vrtiću nije ostao samo u vrtiću i oko njega... Nevidljivim pipcima uvukao se u naše razgovore, u našu kuću, u naša gnijezda...   - A, ne, ne.. Ta čokoladna jaja nećeš sada jesti. To je za Uskrs!...
    - Roštilja imamo od jučer, samo napravim krumpir. Hoćete pečeni ili pire – pitam više sama sebe nego Saru istovremeno vrteći u glavi nekoliko paralelnih filmova “Ja uvijek kuham pire, a oni vole pečeni. Ali pečeni nije zdrav. A...
Kako smo mi odabrali imena djeci?

Život buja

Kod nas, hvala na pitanju, život buja. Naš Zvonimir Balog iz 3. A donio je punu bilježnicu petica i pohvala za uredno i točno napisanu zadaću koju majka-nemajka, istini za volju, posljednjih dana nije stigla pregledati. Utkoliko su pohvale dobile...
  Rastu moja djeca. Tu i tamo me uhvati siječanjska melankolija pa pomislim "zar je moguće da će jednom otići i odrasti i da ih neću moći dignuti visoko, da zimi neće htjeti spavati sa mnom, da nećemo zajedno lijepiti...
  "Idemo na izlet!"- znakovito mi kaže. To je jedan od onih trenutaka kada se samo pogledamo i već smo na istoj valnoj. Njegove širom raširene oči i pogignute obrve - znak najveće sreće. Na mome licu blaženstvo, u oku...
Ja sam jednostavna žena komliciranog prezimena. Marija Mapilele, diplomirana učiteljica s uspješnim izletom u novinarstvo gdje sam naučila da ništa nije nemoguće, pokušavala saznati što hoću i usput saznala što neću, pa pobjegla iz grada u selo, s 11....
Pomalo mi je isfurano početi s onom afričkom da je “Potrebno cijelo selo da se odgoji dijete”... ali sve što slijedi dogodilo se u selu, glavni akteri su djeca, a neka od njih imaju veze i s Afrikom. Kako to...

NAJPOPULARNIJE