U našoj kući na Badnju večer, miriši slatki vanilin šećer... U našoj i prije. Sve je počelo početkom prosinca kada smo pekli kolače za naše seosko proštenje - Svetu Barbaru i odnijeli ih u crkvu. Pa nam je krenulo sjajno...

Zašto baš mi?

Sara je kraljica. Naše srednje dijete i jedina curica. Ljubav i miljenica naše kuće. Crne loknice i oči kao dva gumba. Ima sreću da joj je Bog dao starijeg brata za poželjeti, pa on uvijek podmetne svoja mala leđa...
Ja sam jako sretna žena. I lijepa, dabome. Najljepša na svijetu nisam na slici s vjenčanja, ni na onoj s 15 kila manje, ni na onoj kad sam se igrom slučaja nasmiješila s duplerice ženskog časopisa reklamirajući prirodne boje...
Taj autoritet tete u vrtiću nije ostao samo u vrtiću i oko njega... Nevidljivim pipcima uvukao se u naše razgovore, u našu kuću, u naša gnijezda...   - A, ne, ne.. Ta čokoladna jaja nećeš sada jesti. To je za Uskrs!...
    - Roštilja imamo od jučer, samo napravim krumpir. Hoćete pečeni ili pire – pitam više sama sebe nego Saru istovremeno vrteći u glavi nekoliko paralelnih filmova “Ja uvijek kuham pire, a oni vole pečeni. Ali pečeni nije zdrav. A...
  "Idemo na izlet!"- znakovito mi kaže. To je jedan od onih trenutaka kada se samo pogledamo i već smo na istoj valnoj. Njegove širom raširene oči i pogignute obrve - znak najveće sreće. Na mome licu blaženstvo, u oku...
  Rastu moja djeca. Tu i tamo me uhvati siječanjska melankolija pa pomislim "zar je moguće da će jednom otići i odrasti i da ih neću moći dignuti visoko, da zimi neće htjeti spavati sa mnom, da nećemo zajedno lijepiti...
Kako smo mi odabrali imena djeci?

Život buja

Kod nas, hvala na pitanju, život buja. Naš Zvonimir Balog iz 3. A donio je punu bilježnicu petica i pohvala za uredno i točno napisanu zadaću koju majka-nemajka, istini za volju, posljednjih dana nije stigla pregledati. Utkoliko su pohvale dobile...

Neki novi klinci...

Moj deda već dugo... Ne, ovo je priča o nečemu drugome. Više nego prije, otkako sam postala mama školarca, razmišljam i uviđam razlike u poimanju života, odosa i svijeta između sebe kao klinke i svog sina, pa i današnjih...
Mi u novu uplovili u starim cipelama. Ne žalimo se, još uvijek su naše. Porezna uprava na nih nije bacila oko. I baš nam lijepo stoje. -       Hajde za stol, ručak je – pomalo mamurnim glasom zovem Semija za stol....

NAJPOPULARNIJE