Djevojčice i ADHD

0
8
ADHD kod djece

Društvo ima različita očekivanja od dječaka i djevojčica i zato dolazi i do razlike među spolovima kod ADHD-a. Dječaci na stres reagiraju tako da djeluju prema van. Djevojčice stres često usmjere i čuvaju u sebi što često vodi do depresije, anksioznosti, osjećaja krivnje, povlačenju u sebe, znakova bolesti (npr. glavobolje, bol u trbuhu).

Istraživanja govore da 75% djevojčica s ADHD-om ne bude prepoznato. Djevojčice su manje neposlušne a više nepažljive, zbog čega ih je puno neotkrivenih te su često obilježene kao lijene i zamišljene.
U usporedbi s dječacima, djevojčice s ADHD-om izražavaju manje hiperaktivnosti i agresivnosti te često pokazuju znakove nepažljivog podtipa ADHD-a koji se teže uočava. Ta ponašanja uključuju zaboravljivost, probleme pri pažljivom slušanju, anksioznost, plahost te distraktibilnost. Djeca (oba spola) s tim podtipom su prepoznata u samo 50% slučaja. Dr. Sandberg tvrdi je značajka svih kultura da djevojčice svih dobnih skupina, u usporedbi s dječacima, imaju manje poteškoća s hiperaktivnošću i pažnjom.

U većini kliničkih istraživanja je omjer ADHD-a među spolovima 9:1 u korist dječaka. Određeni autori daju do znanja da su uzrok tako velikog nesrazmjera neadekvatno prilagođeni alati za dijagnosticiranje ADHD-a kod djevojčica. Dr. Riccio smatra da spol i razlika u kulturama također utječe na dijagnosticiranje ADHD-a. Rezultat također može ovisiti i o referentnoj slici osobe koja radi dijagnostiku. Dr. Adams tvrdi da su djevojčice u prosjeku pet godina kasnije otkrivene od dječaka.

Ako su problemi djevojčica neotkriveni i neriješeni, ADHD lako može dovesti do depresije, niskog samopouzdanja, teškoća na emocionalnom i akademskom području, eksperimentiranja sa zabranjenim supstancama i preranim spolnim iskustvima. Često se simptomi ADHD-a preklapaju sa simptomima depresije. U oba slučaja se uočava nizak nivo energije, neorganiziranost, osamljenost, poteškoće s pažnjom. Neotkrivenost ADHD-a također može voditi velikim problemima, koji vode ozbiljnoj depresiji, koja se najčešće pojavi u adolescenciji (ponekad i prije). Dr. Quinn upozorava da zbog držanja simptoma u sebi, djevojčice s ADHD-om budu često pogrešno dijagnosticirane s depresijom. Upravo zbog toga se njihovi problemi nastavljaju.

Kao i kod dječaka, djevojčice s ADHD-om često imaju velike intelektualne potencijale, koje zbog prepreka u svom djelovanju teško pokazuju. Zadatak odraslih je da im pomognu otkriti područja u kojima su snažne i prevladati teškoće. Samo na taj način one će izgraditi samopouzdanje što je glavni uvjet za osobno zadovoljstvo, a to je zapravo ono čemu svi mi na svijetu težimo.

O autorici: mag. Katarina Kesič Dimic je profesorica defektologije, magistrirala na području antropologije i jedan je od vodečih slovenskih stručnjaka za problematiku ADHD-a. Autorica je knjiga "Adrenalinske deklice, hitri dečki" i "Ali deklice hitijo drugače". Trenutno radi na doktorskoj disertaciji na temu odraslih s ADHD-om s naglaskom na žene i djevojke.