Gospodar okusa

0
10

Često se nađem u situaciji da samo zinem od čuda. U pitanju su djeca moja i tuđa, za mene najveće «čuđenje u svijetu».

- Jasmina je u školi neki dan rekla da zna drugu kiticu pjesmice, učiteljica ju je pitala i onda nije znala zato što je u knjizi samo prva kitica napisana. A ja znam drugu kiticu.
- Pa, kako ti znaš ako nije u knjizi napisana.
- Iz notnih zapisa.
Muk. Jedan od onih trenutaka u kojima se muž i ja samo pogledamo i ne komentiramo ništa. Da iz notnih zapisa?!
Pisala sam o tome da je «naš tata» zaposlen u Rijeci, da smo malo dislocirana i disfunkcionalnaobitelj. Nije bilo lako, ali je, hvala Bogu prošlo. Razmišljajući o tome kako će to utjecati na djecu jednom sam pitala Davida.
- Je l' bi ti htio da tata ipak radi u Zagrebu? On mi je odgovorio vrlo diplomatski:
- U Zagrebu mu je bio loš posao, ali je dolazio svaki dan doma. U Rijeci mu je dobar posao, ali nije doma. I to ti je to.
- Dobro, u redu, ali pitam te što bi ti želio?
- Ja bih htio da je tata domar u mojoj školi i da svako jutro idemo zajedno – ja u školu, on na posao.
Toliko o karijerama i nedosanjanim snovima (našima o karijeri, dječjim o zajedništvu).

Na portalu sretnodijete.net postoje Pohvalnice (u rubrici Svaštara, evo linka
svaštara). Zamišljene su da ih roditelji printaju i tako pismeno pohvale svoju djecu za neko dobro učinjeno djelo.
Prije par dana sam nešto isprobavala i isprintala nekoliko pohvalnica viška, koje sam onda stavila u kutiju s papirima za dječje crtanje. David ju je našao i ispunio.
Sinoć mi muž sav ushćen pokazuje: Gle, šta sam dobio!
A na pohvalnici piše: Pohvaljujem TATU što je donio dobru odluku i vratio se iz Rijeke kući. U potpisu dijete i datum.
Kaže «tata» da će si to uramiti! Ponosan je na tu pohvalnicu kao da je dobio Premijerovu nagradu. Pardon, Premijerkinu.

Sara kuha u kuhinji s dva lonca i hrani lutke:
- Dođi, dođi tu je MAJKA ZEMLJA. Ja ne vjerujem što čujem i pitam ju što radi: Ona kaže: Kuham ZDRAVU HRANU.
Ima 3,5 godine.
Ne pišem vam ovo da pomislite kako su moja djeca hodajuće enciklopedije, već jer mi se čini da ih zapravo trebamo pažljivije slušati i gledati, da ih trebamo pitati što misle o nečemu i zašto tako misle. Od njih puno možemo naučiti. I to nije samo fraza.
Moja prijateljica je nedavno pitala kćer otkud nešto zna, a mala je rekla – Ma, to sam naučila dok sam bila anđeo. Pa sam došla tu da i vas naučim da su vam ti poslovi koje radite bez veze.
I za kraj još jedna o zdravoj hrani:
- Mama gdje je kečap na piramidi zdrave prehrane? – pita David.
- Nigdje, to je smeće. Bolje jedi običan paradajz u vrijeme kad dozrijeva. Kečap i majoneza su ti umjetna hrana i uopće nam ne trebaju.
- A zašto na televiziji kažu da je majoneza Gospodar okusa.
I sad ti budi pametna.

Bez kečapa i majoneze ljubi vas i štuje Hakuna Mamama
marija@sretnodijete.net