Halloween u Rudama (ili kako smo na Črncu sreli KKK)

0
27

U subotu je David pozvan na rođendan k Jasmini. Dođi od 15 do 18, adresa Črnec 225. Jedino što sam o toj adresi znala je da je Črnec dio Ruda iznad centra, a jedino što sam u toj prilici vidjela je mogućnost da da zbrišem i tri sata dok ga čekam pišem zavučena u kutak neke samoborske birtije Ok, važno mi je bilo i djetetovo uzbuđenje - kad sam vidjela da oblači košulju - bilo mi je jasno koliko je sati (košulja je za njega znak vrhunske svečanosti i uzbuđenja – kad je moja mlađa sestra javila da ima trudove i kreće prema rodilištu, mali je odjurio u sobu i obukao košulju!).
No, kako čovjek snuje, a nužda odlučuje - u subotu nešto prije tri svih pet smo bili u autu – Davida vozimo na rođendan, a mi idemo u Zagreb nešto obaviti. I dobro da jesmo.
Črnec 225 nije nimalo lako naći – lutali smo po uličicama i svako malo se našli u nečijem (krivom) dvorištu. Navigacija povezana s iPhoneom i najsuvremenije karte nisu pomogle. Ali je zato pogled s Črnca na selo u dolini fantastičan.
No, dobro našli smo Jasminu uz nekoliko zaustavljana sumještana i nekoliko telefonskih poziva. Obavili posao u Zagrebu i za tri sata vratili se po maloga.
Nad Rude (i Črnec) nadvio se mrkli mrak i tu ova priča poprima mistične elemente. Lutamo mi Črncem i raspravljamo kako je taj kraj ime sigurno dobio po tome što je tamo mrkli mrak i ne vidiš kud ideš.
Na pamet nam pada i da je noć vještica i da bismo mogli nabaviti neku bundevu. David se oduševljava idejom, ja negodujem zbog tih američkih sr..., a Edi šuti jer zna da će na kraju morati "postupiti po naređenju" i ići tražiti bundevu po selu.
Odjednom – šok. Iz šume pred nas izlijeću vještica s dugom kovrčavom kosom, metlom i crnim plaštem i pet spodoba odjevenih u bijele plahte s rupama na očima – KKK!
In the middle of nowhere. In the middle of the night! In the middle of Črnec! O, Bože!
Ne zna se tko je bio u većem šoku – mi ili oni! Edi, podrijetlom iz Mozambika, rođen u Zagrebu, Hrvat, katolik i ne može vjerovati i suspregnuti smijeh, David je oduševljen i najavljuje da će se sad i on maskirati u klauna (maska preživjela prošli fašnik), ja isti tren odlučujem da mu neću pojasniti značenje "kostima" jer očito ne kuži, Sara je pomalo uplašena, Samuel spava.
Sada smo definitivno odlučili napraviti bundevu. Samo, gdje ju naći? Susjedu Julijanu već smo jutros pitali – nema, mi nemamo, ne znamo nikog tko ima. Zovem Silviju. Kaže da ima u Konzumu (O vremena, o običaji!). Ništa, dakle. Zove me za pet minuta. Neka Edi dođe – našla je. Edi kreće. Ide i David s njim. Ne može naći masku klauna.
Ali je na staroj plahti izrezao rupe na očima i stavio ju na glavu.
Črn kao Črnec!

Ljubi vas i štuje Marija Mapilele
marija@sretnodijete.net

* tekst je ilustriran bundevom koju smo napravili – prema preciznim uputama s interneta!