Hvala

0
11
Knjigu u ruke - od malih nogu!
Knjigu u ruke - od malih nogu!

Svjetla Samobora grada jučer je ugledala moja prva knjiga u iznimnom ambijentu Gradske knjižnice.
Hvala svoj djeci – tuđoj i mojoj – koja su me nadahnula.
Hvala ravnateljici knjižnice Mirjani,Maji, Silviji i cijeloj divnoj ekipi koja se pobrinula za sjajnu organizaciju.
Hvala ilustratoriciZrinki koja je doputovala iz Senja sa svojom Anom i Zvonkom i učinila nas ponosnim domaćinima.
Hvala Zoranu Ludeku Klaunu koji nas je svojom sjajnom interpretacijom dječjih bisera doveo do najtoplijeg mjesta na svijetu – dječjih srdaca.
Hvala Draženki, našoj novoj kolumnistici – Mami Robotu, zbog koje su mnoge mame jučer svečano obećale barem jednom mjesečno usrećiti svoju obitelj na njezin način - upriličiti mamino putovanje cijeloj obitelji na radovanje. Makar otputovale i samo na kavu.
Otkako je Draženka u našim redovima osjećam se kao Zdravko Mamić kad se vrati iz shoppinga nogometaša.
Hvala Silviji (opet), Dragici, Mihaeli i Maji koje su ispekle/dovezle/odmrznule kolače kako bi slatki događaj bio još slađi.
Hvala svim mojim prijateljicama iz Samobora i Ruda (I Braslovja također), iz crkve i škole, iz birtije i s interneta.
Hvala Davidovoj učiteljici Božici koja me jučer ispričala s roditeljskog sastanka i zahvaljujući kojoj moje dijete već tri godine iz škole dolazi kao sretno dijete.
Hvala mojoj prijateljici Vesni koja je je vjerovala u mene kada se i najvećim optimistima suludom činila ideja "živjeti od pisanja".
Hvala mojoj prijateljici Tanji, Davidovoj kumi, koja je friško udana na promociju doputovala iz Los Angelesa. Neki će reći dobro se poklopilo, a ja znam da njena i Davidova ljubav to zaslužuje.
Hvala mojoj mentorici Gabrijeli kod koje u ovim poznim godinama odrađujem pripravnički staž jer mi je dala najbolji savjet za uspješnu nastavu – Nikad ne žali vrijeme koje ćeš potrošiti na razgovor s učenicima!
Hvala Mati iz Glasnika Samobora i Svete Nedelje zahvaljujući kojem imam jedine četiri fotke cijelog događaja i Vjeki koji je sve snimio, premda ne znam kad ću snimku stići pogledati budući me čeka još ona sa svadbe (ljeta Gospodnjeg 2001.)
Hvala mom mužu (koji se uvijek žali da ga ne spomenem) jer promociju manje više proveo na dječjem igralištu ispred knjižnice.
A zbog toga od srca hvala mom Samuelu uz kojega će tata i mama uvijek biti u top formi što se trčanja tiče.
Hvala mojoj Sari koja je u starkama i tajicama, slamnatom šeširu u kolonijalnom stilu i haljinici s podsuknjom i buketom orhideja u rukama pokazala da je Coco Chanel mala beba.
Hvala mom Davidu s kojim je moje putovanje u čaroliju roditeljstva počelo, koji me uči da svaki dan u životu može biti najsretniji dan u životu.
Hvala svima vama kojima se nisam zahvalila koji ste me jučer počastili odvojivši vrijeme da svoju sreću podijelim s vama.
Hvala svima koji ste me primili u svoja srca isto kao i ja vas u svoje (u kojem još ima pregršt mjesta).

Do nekog novog bisernog druženja – bilježim se sa štovanjem.
Živjeli!

Hakuna Mamama marija@sretnodijete.net