Ja sam Mama Robot

0
20

Moje je ime Draženka, a prezime Robotić. Nisam uzela muževo prezime, pa sad stršim u svojoj maloj Banjanin obitelji kao robot. Ali, evo za ovakve prigode prezime je baš podatno i eto mene kao Mame Robot na ovim sretnim stranicama .
Odrasla sam na selu, studirala sam u metropoli, a sad živim i radim u Samoboru, prekrasnom gradu, za kojeg je netko rekao da je „baš po mjeri čovjeka“.
Mama sam Borne-Prvorođenog i Hane-Drugorođene, a svakodnevicu mi uljepšava Zdravko, moj Bolji Polovac.
Ne razmišljajući jesu li majčinstvo i bračne obaveze teške ili ne, upustila sam se u tu avanturu i eto, nakon sedam godina, postala je to moja - avantura osobne promjene.
Svakodnevno se, iz petnih žila, trudim zadovoljiti uloge koje mi je život dodijelio ili sam ih sama izabrala; pa tako pokušavam biti što bolja mama, supruga,domaćica, čistačica,kuharica, sestra, kćer, prijateljica, snaha, šogorica, teta, knjižničarka, informatorica, zamjenica urednice knjižničnog časopisa, lektorica, profesorica hrvatskog jezika, vozačica auta, vozačica bicikla, interpretatorica, članica raznih vijeća, slušateljica glazbe i gledateljica kazališnih predstava, posjetiteljica izložbi…
Nemam dovoljno vemena za sve te uloge nego se silno trudim rasporediti vrijeme i samo ponekad uspijem. Često sam frustrirana radi neuspjeha , ali ipak, ponosna sam na svoj trud.
I ako mi baš nekad i zapne uvijek se nađe netko da mi izvuče dan. Nekad su to moja prekrasna djeca, nekada moj realan i postojan Bolji Polovac, tu i tamo sestra i mama, a vrlo često moje divne kolegice-prijateljice-knjižničarke bez kojih bi moj život bio falš pjesma.
Veseli me i ispunjava pisanje pa je ovo naše druženje na „sretnim stranicama“ za mene pravo malo slavlje. Nadam se i za neke od vas!
Dakle, negdje između dobrih i loših dana, između lijepih i ružnih trenutaka hodam ja, ponekad i padnem, ali dosta se brzo dignem, ja Draženka Robotić iliti Mama Robot.

Mama Robot pisma prima na e-mail drazenkarobotic@gmail.com