Kad se mama smije…

0
17

Dea i ja smijemo se novinarskim počecima. Kako smo se bojale strašne urednice i kako nas je dizala sa svake kave, kako smo zajednički satima pisale prvu rečenicu izvještaja (jer ona je najvažnija) i kako smo žicale za kavu, a pri tome je Dea mrtva ozbiljna objašnajvala kako i parfem nekako treba kupiti jer to… To se mora!

Tanja i ja smijemo se mojoj nenadanoj odluci da se udajem i njenoj da mi na svadbu dođe u narodnoj nošnji (i jedno i drugo bilo je pomalo nevjerojatno, ali se dogodilo). Smijemo se i kako smo subotom trčale u Ured predsjednika na “kavicu s Predsjednikom”, dok su velike njuške sjedile u redakciji i čekale naše izvještaje kako bi se pod njih potpisale. I kako smo se čudom čudile kad se David rodio – podjednako zbunjene ulogama “prvi put mama” i “prvi put kuma”.

Jasminom se smijem analizirajući nas dvije kao duhovna bića (to je njen termin) - sa svim našim usponima, padovima, crvenim kartonima i velikim postignućima. Neki dan mi kaže da je urlala od smijeha kako sam ju, pokušavajući ju nagovoriti da ide na jednu radionicu za “duhovna bića” na koju sam ja išla I o kojoj mislim sve naj, naj… svoj prvi dojam opisala riječima: “Čovječe, došla ja tamo i pitam se tko su svi ovi “Dear John” ljudi i što ja tu radim...

Sa Silvijom se smijem našim seoskim spikama i našim pokondirenim tikvama. Sa Silvijom se zaista smijem od sreće što nas je sudbina spojila na prekrasan način u predivnoj okolini. S njom slavim radost života – smijući se.
Sa svojom braćom i sestrama… Uglavnom se smijemo jedni drugima, pomalo i rodbini. Naša su sjećanja smiješna, a humor nam je u genima. Neponovljivu crtu, od koje je srećom svatko naslijedio po djelić mali, imao je tata. Njegove humoreske i ironeske prave su jezične i stilske minijature.

Sa svojim mužem kad god mogu smijem se našim glupim svađama, po mogućnosti prije nego ih prespavamo.
A koliko je mamin smijeh neponovljiv i važan u očima djeteta pročitajte iz vrlo “friška” primjera dva mala anđela zemaljska.
- Mamice, jesi ljuta – pitala je 7-godišnja Franka mamu Jasminu dok je, sjedeći pored nje u kupaonici, čekajući da opere zube (nepotrebno) zamišljeno brinula kako je već kasno.
- Nisam, nisam… Samo mislim kako je već kasno – odgovorila joj je mama.
- Mamice, kad se ti smiješ moje srce treperi kao krilo anđela – rekla je mala.
- Otkud ti to, gdje si to pročitala – pitala je mama kojoj je srce počelo rasti kako samo mamama može.
- To sam upravo smislila, jer se tako osjećam – rekao je anđeo zemaljski imenom Franka.

...

I još jedna iz moje kuće:
Neki dan je David za zadaću morao napisati po jednu rečenicu za svakog od ukućana koristeći riječ koja počinje s “naj”. Rečenice koje sam za desetak minuta morala pregledati u njegovoj pisanki bile su sljedeće:
“Moj je tata najviši.
Moja je sestra najljepša.
Moj je brat najmanji.
Moja se mama najviše smije! “

Ljubi vas i štuje Hakuna Mamama
marija@sretnodijete.net