Kako je tko dobio ime

0
2101
Kako smo mi odabrali imena djeci?
Kako smo mi odabrali imena djeci? Mama Marija i David, Sara i Samuel.

Ovo su priče mama - naših čitateljica - o tome kako su odabrale ime za svoje dijete.

Andro i Marijeta

Nikad nisam bila od ljudi koji točno znaju što hoće. Zato sam uvijek točno znala što neću. I to je već nešto.  Kad sam ostala trudna i počela razmišljati o imenu djeteta, točno sam znala DA NEĆU:

- ime koje postoji u bližoj rodbini – ni mojoj, ni muževoj;
- neko jako neobično ime zbog kojeg će dijete većina ljudi pitati: «KAKO???»;
- neko jako učestalo ime, pa da se još troje djece u grupi/razredu isto zovu;
- neko ime od kojeg se 'na prvu' izvede nadimak;
- neko ime značenje kojeg mi se ne sviđa.

To je već jako suzilo izbor, a onda se muž odlučio pobuniti protiv mojih pravila zahtijevajući da se njegova prva kćer (tvrdio je da će biti kćer od prvog dana trudnoće) zove ili Marta (ime moje mlađe sestre) ili Marija (ime moje mame, njegove sestre i bake). Kako ja nisam htjela pristati na njegove uvjete, a ni on na moje, nastao je problem.
A onda sam se, kao profesor Baltazar, dosjetila: moja prijateljica iz najranijeg djetinjstva zvala se MARIJETA! Zvuči kao kombinacija Marije i Marte, neki izvori kažu da je složenica Marije i Antoanete, a drugi da je umanjenica imena Marija, koje je pak jedno od najstarijih ženskih imena uopće i ima puno značenja na raznim drevnim jezicima (gorčina, drska, ona koju Bog voli, more…). I muž se složio!

A onda je ultrazvuk pokazao – dečka! Muž je s gnušanjem odbijao moje prijedloge poput: Blaž, Martin, Mihovil i slične i ustrajao na imenu Lovro. A ja sam u grupi baš imala dvojicu dječaka tog imena – opet kršenje uvjeta! Malo pomalo uvjerila sam ga da je Andro vrlo slično, ali ipak rjeđe – i muž se složio! S tim da ja volim misliti kako Andro nije isto što i Andrija koji dolazi od grčkog 'andreas', nego baš od grčkog 'andro' što bi bila riječ koja označava čovjeka i/ili muškarca. I tako je rođen Andro koji je samog sebe zvao Ano, pa Ando i na kraju pravim imenom. A za 3 godine i 9 mjeseci, kad je na svijet došla djevojčica (koja je sebe samu prvo zvala Meta, pa Majeta) – ime je čekalo spremno!
I na kraju – svi uvjeti bijahu zadovoljni – nitko ih ne uspoređuje ni s kime od rodbine, ljudi se ne čude, u razredu se samo oni tako zovu, nemaju nadimke, a značenja imena su krasna - pa vi sad recite da u životu nije važno znati što nećeš!

Mama Anamarija

 

Aneta

Prije šest godina imala sam jako lijepu vezu s jednim dečkom. Tražio je da mu obećam, kad jednoga dana budem imala kćer, s njim ili s nekim drugim, da je nazovem Aneta. Ime je internacionalno i lijepo, i ja sam mu to obećala.
Danas sam daleko od njega, čak 780 km (budući sam se doselila u Hrvatsku i ovdje se udala). Ispunila sam dano obećanje jer mi je bio doista drag. To je moja priča.
Okolina nije baš svaki put dobro prihvatila moj izbor - moj tata je rekao da se Aneta zove svaka Romkinja. No, mislim da se ime sviđa većini. A tu, u Hrvatskoj, je ionako zovemo Anetka - i svi su se navikli. Kad je sada netko pita za ime, odgovori da se ne zove Aneta, nego Trnoružica!

Mama Petra

 

Antonela i Patrik

Još dok je bila u trbuhu, znala sam kako će izgledati i točno tako je i ispala.  Tamnoputa s puno crne kose, tamnih očiju, bucmasta. Kad sam ostala trudna, jednostavno sam rekla - bit će Antonela.

Prilikom jednog ultrazvuka za vrijeme trudnoće vidjela sam mu puno kosice i veliki osmijeh, a prst je cuclao u ustima. Ispao je kao pravi Irac - plav, krupne plave oči, puna usta. Ime mu točno paše uz izgled - nazvali smo ga Patrik.

Mama Patricija

 

David, Sara i Samuel

Ime David došlo mi je kao grom iz vedra neba. I uopće nije bilo alternative. Kada sam ga izgovorila naglas prva asocijacija bio mi je biblijski David koji pobjeđuje Golijata i poželjela sam da bude snažan i mudar, a moj muž je prvo pomislio na Davida Bechkama. Raznolikost razveseljava – rekao bi moj profesor iz latinskog.
Uglavnom, David ima ponešto i od mog i od tatinog Davida – mudar je i snažan. O, da! Od nedavno i trenira nogomet tri puta tjedno u Bregani i padamo s nogu, al' trener kaže da je rođeni talent, pa guramo.
Za 4,5 godine David je imao čast odabrati ime sestri – pa smo dobili Saru, koja ima osobine princeze sukladno svom imenu.
Kako je Sara bila mala kad sam nosila Samuela, opet je ime odabrao David.
Isuse, sad kad sam sve ovo napisala palo mi je na pamet da se David trebao zvati Dželo Hadžiselimović ( s obzirom na to koliko je imena odabrao)!

Mama Marija

 

Ea

Mi smo malenoj odlučili dati ime Ea, malo neobično, ali u Hrvatskoj postoji od 1752 g. i smatra se starim hrvatskim imenom. Na latinskom znači ONA. A ujedno je i starobabilonska božica vode. U Hrvatskoj je registrirano trenutno četiri imena: Zagreb, Varaždin i Bjelovar i naša Ea - (prva) u Dalmaciji. Neobično je i jako kratko :))))

Mama Ivona

 

Ela

Oduvijek sam sebe zamišljala kao mamu, ne suprugu, ne ženu od karijere već - mama!
Čarobno mi je izgledalo to začeće, stvaranje dijeteta, biti mama je nešto najkompletnije na ovom svijetu za mene. I postala sam mama jednog dana, mama jedne prekrasne djevojčice imenom Ela. Nitko nije bio sretniji od mene.
A Ela je bila Ela još u trbuhu. Zašto....jer je nekako to bilo ime koje joj je odgovaralo. Ja sam svoju mamu izgubila godinu dana prije no što sam ostala u drugom stanju, mama se zvala Elizabet. Oni koji su je voljeli, bili joj bliski, zvali su je Eli. I ja sam htjela da moje dijete ima nešto od moje mame, koja vjerujem je sada njen anđeo čuvar tamo gore. Ali Eli je bila moja mama, to nije mogla biti i moja curica, ipak je ona zaslužila svoje ime koje će biti i opisivati samo nju. A ipak da bude i dio moje mame...i od Eli je došlo Ela. Blisko, ali ipak durgačije, posebno. Onda sam pogledala značenje imena....i znala sam, to je moja curica.
Ela znači - boginja, kamen, drvo. sasvim drugačija, živa....
I naša Ela je sve to nama! Naša mala boginja, naše drvo kojemu smo tata i ja korijen, kamen temeljac naše ljubavi, ona je naš život... Naša Ela nosi nas u sebi.

Mama Jas

 

Juraj i Ana

Za prvo dijete Zvonko i ja se nikako nismo mogli dogovoriti, on je htio Grgu - ja ne. Nemam ništa protiv imena Grgur, ime je lijepo, ali do tada sam poznavala samo jednog Grgu - ludog Grgu i nisam mu htjela s imenom prenijeti i ludost.
Ante, (svekar) me je podržavao u mom odbijanju Grge govorivši "zamisli da ne zna reć R!"
Očito smo imali problem. Znali smo uzeti kalendar i češljati ga, čitati imena na glas...ali niti jedno nam nije bilo baš ok. Meni se sviđalo ime Nikola, ni Šimun nije loše - ali svi će ga zvat Šime.
Bez veze... I onda noć prije nego što sam rodila sanjala sam neku malu staklenu kuglu sa likom Sv. Jurja koji ubija zmaja... i kad sam se probudila znala sam da će se zvat Juraj.
Sljedeće noći u 3.15, na prvi dan ljeta rodio se Jure.
Sv.Juraj je zaštitnik Senja, pa mi je i to bilo lijepo. A i Ante je bio sretan, nije mu palo napamet da Juraj možda neć znat reći R.
S obzirom da sam ja odabrala ime sinu, u drugoj trudnoći je Zvonko bio na redu. Jure je imao 3 godine i predložio nam je da se seka zove Prpić, da mu je to jako lijepo ime...
Zvonko je rekao Ana! Svi smo se brzo složili. A i Ana je očito sretna s imenom jer je u trećem razredu u zadaći o značenju imena napisala:
"Mislim da ime Ana znači sunce ili možda draguljić, lutkica, ruža."

Mama Zrinka

 

Kako je Iris dobila ime...

Evo ovako... Priča oko imena za našu curicu, sad na jesen i školarku, počela je još dok smo je ponosno pokazivali kroz trbuščić, kad se već naziralo da je sa nama.
Ponosni roditelji su smislili ime i još više ponosnom noniću došli s osmjehom i najavom da će se beba zvati Ema!
Umjesto veselja koje smo mi dijelili dobili smo odgovor - ta beba nije Ema. To je Iris!
Pogledali smo se i znali - borba počinje.
Ali ovako, ali onako, mi ne bi, mi bi Ema... I ostalo je da ju mi možemo i kao roditelji imamo pravo nazvati Ema, ali on joj se obraćao još dok je bila u trbuhu sa Iris i namjera mu je bila da je zove tako!
Prošlo je par mjeseci,stigla nam je Iris i - danas ne možemo zamisliti da se zove drugačije.
Simbolika je velika - iris je mjesto gdje svjetlost prodire u oko, a i duga je jedno od značenja.  Prekrasan cvijet, raskošan od pupoljka do otvaranja, također je divan i zove se iris. Čuli smo i priču da je postojala božica Iris. Kad se sve zbroji, priznajemo da smo dobro napravili i poslušali nonića... Imamo i Rebeku, također nonićev odabir, a stiže nam i
treća cura pa javim ime ljepotice...

Pozdrav od sretne mame Vanje, dječice i cijele obitelji iz okolice Rijeke!

 

Kristijan

Prije 16 mjeseci sam ostala trudna! Moj svijet je dobio smisao! Kako je u meni rastao taj život rasla je i spoznaja u duhovnom pogledu. Tek tada sam shvatila bit svoga života, zašto uopće postojim i kakav želim život i sebi i svome djetetu. U toj spoznaji ništa drugo me nije vodilo nego primjer Isusa Krista, kako mene tako i moga supruga.
I, naravno, uslijedio je normalan, odnosno najbolji mogući izbor za ime našega dječaka po onome što nam je uobličilo zivot - po Kristu!
Tako smo dobili našeg sina - 21.09. 2009. godine. Maleni dječak od tada ponosno nosi ime po našem Kralju Isusu Kristu - KRISTIJAN!

Mama Merilda

 

Leonarda

U glavi mi je bio kaos jer su se razna imena vrtjela u mislima, pa sam napravila popis na papiru. Na popis sam stavila imena koja su se meni svidjela (a našla sam ih u katoličkom kalendaru i u kalendaru s narodnim imenima, te s interneta). Kad sam saznala da nosim djevojčicu, naš popis imena se prepolovio, pa je bilo mnogo lakše odabrati ime (jer smo tada mogli preskočiti muška imena).
Suprugu se skoro nijedno ime s mog popisa nije svidjelo, pa sam dosta križala jer sam htjela da zajednički odlučimo o imenu. Kad smo metodom eliminacije ostavili 4 - 5 imena, opet smo još barem mjesec dana razmišljali. Naime, neka su nam se činila prekratka, neka nam nisu imala određeno značenje u prijevodu i tako je jednog vrućeg dana, dok smo si na terasi kafića ispijali hladnu pivicu za osvježenje pitao suprug: "Ženo, da bude onda Leonarda?" Rekoh "Može"! (Leonarda inače znači jaka, hrabra kao lav. Zvučno je a opet tako meko...). To je to! Ona sad ima šest mjeseci i pomalo se odaziva na ime.

Mama Karolina

 

Noah

Moj sin je dobio ime po jednom djetetu kojeg sam imala prilike susresti sasvim slučajno, a obilježio je moj život za zauvijek. Ljetni dan prije desetak godina... Varšavska ulica u Zagrebu, terasa birca u rano prijepodnevnim satima ispred kina Europa. Sunce još nije zagrijalo taj dio Cvjetnog trga, a sinoćnja kiša razbistrila je zrak i osvježila ulice.. nema baš ni ljudi. Za jednim stolom sjedimo mama i ja nakon klasične subotnje kupovine na placu, uživamo u kavici, dogovaramo se što ćemo za ručak, a za stolom do nas mlađe društvo sa troje male dječice koja su se rastrčala na sve strane.
Za oko mi je zapeo dječačić možda četiri godine star koji je živahno trčkarao posvuda, u majici bez rukava, na jednom ramenu je imao nekakvu dječju tetovažu, ali ustvari nije njegov izgled bio presudan da ga zapazim. Stvar je u njegovom izrazu lica i načinu na koji je tako mali komunicirao s okolinom, u tome što je već tada imao stav kao da točno zna što želi i podređivao stvari sebi.
Bilo ga je posvuda, ispod stola, mami u krilu, na klupici, u žardinjeri sa cvijećem, u košu za smeće, na spomeniku Tina Ujevića...U nekom trenutku mama ga je pozvala imenom ''Noah hoćeš čokolade...'' - snažno ime, nekako upečatljivo, baš kao i ovaj mali.
Negdje u tom trenutku sam izgovorila mami 'Ako ću ikada imati sina, zvat će se Noah.' I bila sam sigurna u to. Naravno, Noah je odmah dojurio, pojeo nekoliko malih okruglih čokoladica iz prigodnog smeđe zlatnog pakiranja i kada je odmljackao zadnji zalogaj, posegnuo je za čašom vode na stolu, koja je bila prazna, a iz nje je uspio iscijediti tek kapljicu dvije. Nakon što je obišao cijeli stol okolo naokolo i nije utažio žeđ krenuo je u potragu za tekućinom. Moram priznati da me prizor ne samo nasmijao do suza nego i totalno iznenadio..kako je večer prije padala kiša, na spomeniku u udubinama ostalo je kišnice. Noah se popeo gore, legao Tinu pod noge i kao mali psić ili mačkica lickao vodu iz jedne od lokvica!!! Razveselio mi je dan, taj mali čovjek i do dana današnjeg ostao mi je u sjećanju, kako njegovo ime tako i on sam.

Noah - mir, smiraj, odmor.

Prem, Nitja, Gora i Daja

Dok sam išla u osnovnu školu rekla sam samoj sebi da kćer sigurno neću nazvati Tamara (napuhana trendseterica iz razreda), u srednjoj sam najboljem prijatelju «obećala» da ću sina nazvati po njemu – Dražen, a oboje smo se složili da izbjegavamo ime Olivera (razrednica-zlopamtilo). Proteklo je vode i vode dok se nisam udala i rodila prvo dijete. Muž je godinama proučavao vedsku filozofiju i sanskrit pa smo imena djece potražili ondje (tko je to mogao misliti kad sam bila klinka?). Željeli smo nešto sa značenjem, kratko i da dobro zvuči. Tako danas imamo sina Prema, kćeri Nitju, Goru i Daju. Naše male (redom): Ljubav, Vječnost, Zlatnu i Milost.
p.s. Moj se brižni otac (Slavonac, podrijetlom Dalmatinac) još uvijek nada da će dobiti unuka Luku, a ne samo «indijance», no za to će se morati pobrinuti sestra – ja sam svoje «odradila»!

Mama Sanja

A kako ste Vi odabrala ime za Vaše dijete? Napišite nam na marija@sretnodijete.net ili dolje u komentare! Hvala!

KOMENTARI