Mama po prilagođenom programu

0
12


5. rujna, ponedjeljak - Dan prvi

Danas je bio lijep i sunčan dan. Kao stvoren da otpočne školovanje našeg Prvorođenog. Ja sam se stvarno veselila pa mi nije jasno zašto se njemu nije išlo.
Na priredbi za prvašiće Prvorođenom je bilo jako vruće i nadam se da nitko nije primijetio da se usred priredbe pokušao izuti jer su ga tenke dodatno grijale. A ja sam baš u subotu Boljeg Polovca nagovorila da mu kupimo nove tenke, nema veze što su stare ok, ali ne može bilo kakav u školu.
Hvala Bogu pa su u tom trenutku počeli dijeliti balone i spriječili da mali trči okolo bos. U stilu mojeg Prvorođenog, u razredu, na zajedničkom skupu djece i roditelja, zdušno je kopao nos!
Nisam ni slušala učiteljicu koja je davala informacije samo sam mu pokušala na sve načine dati znak da prestane prstom ulaziti u tu nosnicu. Ali nije me ni pogledao.
U sebi sam izgovorila 50 puta:“ Sve je u redu, sve je u redu, sve je u redu…“.
Danas je i moj prvi dan vođenja dnevnika po preporukama iz knjiga za podizanje samopouzdanja i sreće u životu.

6.rujna, utorak - Dan drugi
I današnji je dan bio sunčan. Od jutra sam nosila glavobolju na ramenima, a znala sam da me čeka i roditeljski sastanak koji ne smijem propustiti, pa sam se hrabro držala.
Sve do trenutka dok Prvorođeni nije došao iz škole vidno uzrujan jer su svi u školi imali torbu osim njega.
Za sve sam ja kriva jer jučer dok sam gledala kako on kopa nos nisam čula učiteljicu da je rekla da donesu torbu bez obzira što ne nose sve knjige nego samo neke.
Pa sam ja djetetu dala manji ruksak kad ne nosi sve knjige da si olakša. Pa, baš mu i nisam ništa olakšala.
U tom se trenutku moja glavobolja razuzdala pa je Bolji Polovac otišao na roditeljski sastanak. Morala sam zadržati optimizam pa sam izgovorila u sebi 104 puta: „ Sve će biti dobro, sve će biti dobro, sve će biti dobro… Dnevniče, ti me poznaješ, je l da da će sutra baš sve biti dobro?!

7.rujna, srijeda - Dan treći
Danas je bio sunčan dan uz malo oblaka. Prvorođeni je ujutro izjavio da ne bi više išao u školu, a Drugorođena je u vrtiću plakala gorko i neobuzdano kao da je na privikavanju, kao da nema iza sebe dvije i pol godine vrtićkog staža.
Neprestano sam u sebi ponavljala:“ Sve će biti dobro, sve će biti dobro, ja sam smirena i sigurna osoba.“ Vraćajući se s posla veselila sam se kućnoj atmosferi u kojoj će me djeca zagrliti na vratima, a onda će mi jedan po jedan ispričati što im se danas događalo. (Računala sam na opsežniji izvještaj od Prvorođenog!!).
Kod kuće su me dočekali u suzama jer je Prvorođeni u školi uzeo, zabunom, tenke nekoj djevojčici, a tenke su iste ko njegove i tu je došlo do problema koje je riješio Bolji Polovac, ali dijete se, ipak, uznemirilo.
Tenke nisam označila imenom i prezimenom pa ih nije mogao raspoznati, ni papuče nisam označila, ni torbu za sport!
Otišla sam u kupaonicu ponavljajući u sebi 104 puta:“ Sve će biti u redu, sve će biti u redu, sve će biti u redu, ja sam sigurna, stabilna i smirena osoba!“

8.rujna, četvrtak - Dan četvrti
Danas je bilo oblačno sa ponekim izlaskom sunca iza oblaka. Nekako mi je bilo teško i sparno od jutra. Ipak, trudila sam se biti optimistična. Drugorođena je kad sam ju ostavila u vrtiću gorko plakala i ima već danima neke čudne „ispade“, a jedino mi pada na pamet da je ljubomorna na to što se ipak više posvećujemo Prvorođenom, ako ništa drugo; susjedi, bake, stric, tetka, sestrična, kumovi i bliži rođaci i prijatelji barem su jednom u ova dva dana pitali kako je đak prvak.
Valjda se Drugorođena osjetila zapostavljenom. Prvorođeni je, pak, zaželio spavati s mamom, kao bio bi mala beba, ne bi išao u školu nego bi bio mali. Oblio me hladan znoj i odmah sam ponovila, doduše samo 50 puta: „Sve će biti dobro, sve će biti dobro, sve će biti dobro, ja sam sigurna i smirena osoba…“
Bolji Polovac je riješio situaciju i pozvao Prvorođenog na „muški“ razgovor, što je dječaku bio štos pa se vrlo brzo zaboravio ovaj mali infantilni detaljčić.
Mislim, nije mi jasno! Pa danas sam mu dala torbu i obilježila stvari??!!

9. rujna, petak - Dan peti
Danas je bio lijep dan. Od jutra sam mantrala i ponavljala one riječi za smirenje i samopouzdanje i sve je išlo glatko.
Malo je Prvorođeni pomutio dan jer je bio opet vidno uzrujan i to samo zato jer mu nisam u torbu stavila radnu iz matematike pa su na satu svi rješavali radnu osim njega.
Ja sam opet mislila, da mu ne otežavam, pa sam mu stavila iz svih predmeta po rasporedu samo udžbenike bez radnih. Opet je situaciju riješio Bolji Polovac koji je smireno razgovarao s mališanom i objasnio mu da svi griješimo i da se to svakom može dogoditi pa je dječak-đak prvak riješio radnu doma da ne bi bio u zaostatku.

10. rujna, subota - Dan šesti 
Od jutra je bilo sunčano, iako smo tek poslije podne izašli u šetnju. Do izlaska sam odrađivala kućanske poslove i pospremala stvari koje je u igri Drugorođena izvukla. Za to je vrijeme Prvorođeni rješavao prvu stranicu početnice koju su odrađivali jučer u školi, a on ju nije imao.
Ja sam mu slagala stvari i mislila sam da je dovoljno da stavim samo udžbenik bez radne, pa je bio u školi bez početnice.
Nije burno reagirao kad mi je pričao da jedini nije imao na satu P kao početnica. Na sve se čovjek navikne!
Ja sam zaključila da mi ova self-help literatura baš i ne ide jer sam i ponavljala sve će biti u redu, bila sam optimistična i pisala dnevnik cijeli tjedan, a eto koliko sam gluposti napravila.

11. rujna, nedjelja - Dan sedmi

Dan baš i nije nešto! Čitam izvrstan, napet i krvav krimić!
Prvorođeni za sutra sam, po rasporedu, priprema knjige za školu!

Napisala Draženka Robotić alias Mama Robot
drobotic.roboti@gmail.com