Mamino putovanje svima radovanje

0
10

Svaki moj dan mi se čini isti i onda kad mi se dogodi da, slučajno, zalutam četiri dana na more i to na brod - jedrilicu, na čemu nikad nisam plovila ni spavala ni boravila, e , onda vam je to meni kao da me je netko pustio s lanca pa bezglavo jurim prije i poslije puta. Sve te pripreme i strahovanja; što uzeti, kako se pripremiti, kako unaprijed shvatiti kuda idem i kako će sve izgledati, hoće li Prvorođeni imati mučnine od broda, autobusa ili od čega trećeg, kako ću ja - lagano klaustrofobična spavati u jednoj od brodskih kabina, kome i kako četiri dana ostaviti Drugorođenu i kako će ona to prihvatiti pa još hiljadu zašto i hiljadu zato mučilo me tjednima prije polaska.
Najviše mi je bio kriv Bolji Polovac koji me uopće uspio nagovoriti da idem, onda prijateljica koja je prihvatila da me uzme na brod koji su ona i njezin suprug vozili, potom Državni hidrometeorološki zavod jer je prognoza bila 14 dana prije polaska grozna, a 5 dana prije polaska još groznija i tako sam redom tražila krivce.
Hvala Bogu da nisam odustala jer nikada ne bih, barem na četiri dana, osjetila čari brodskog života i jedriličarskog druženja. Sve što me inače smeta nije me smetalo, a Bolji Polovac se družio s Prvorođenim više nego kad smo doma pa sam ja mogla na trenutke disati punim plućima.
Moj strah za Drugorođenu ispao je neutemeljen jer je mala bila vesela, raspoložena, nije cendrala i izvrsno je spavala s bakom M, igrala se i ni u jednom trenutku nije pitala za roditelje. Zaključujem da je djetetu trebao odmor od starijeg brata, živčane mame i poslom istrošenog tate. Dijete se zapravo oporavilo, a ja sam unaprijed potrošila hrpetinu energije pitjući se: hoće plakati, neće plakati, hoće, neće….
Što se tiče strahova za Prvorođenog, oni su također bili neutemeljeni jer je dječak izvrsno podnio sva prijevozna sredstva - autobus, jedrilicu i kombi. Naravno da je trčao, skakao i stalno postavljao pitanja i lagano nam išao na živce, ali istinski to je normalno za šestogodišnjaka i bio je stvarno super.
Državni hidrometeorološki zavoda neću komentirati jer bi svaka prava žena uvijek trebala imati rezervnog krivca, nešto kao asa u rukavu. Pa kad nešto krene po zlu da uvijek možemo nekoga okriviti za sve loše što nam se događa.
Strah od toga kako ću spavati na brodu i uopće kako ću se snaći s obzirom na to da mi je to prvo brodsko iskustvo bio je skroz suvišan jer sam spavala najčvršće moguće od trenutka kad sam legla pa do jutra, a da sa mnom nije bio Prvorođeni i Bolji Polovac, vjerojatno bih još i sad bila tamo.
I, sad kad je sve prošlo, a ja razmislim o svojim strahovanjima čine mi se glupa i pretjerana i malo nenormalna. Ne čudim im se jer ja sam paničarka po opredjeljenju, a i majčinstvo je uzelo danak. Rješenje za njih vidim u tome da što češće negdje otputujem. Malo bez Drugorođene, pa bez Prvorođenog pa na kraju i bez Boljeg Polovca.
Što više budem odlazila na razne izletiće bit ću opuštenija i sretnija, a ako je mama sretna, sretna su i djeca, a sretna djeca san su svake obitelji!
Dakle, već za deset dana usrećit ću svoju obitelj. Idem bez njih tri dana u Toplice Sveti Martin na Muri.

I unaprijed se veselim našoj obiteljskoj sreći.

Mama Robot droboti.roboti@gmail.com

Draženka Robotić alias Mama Robot