Neki novi klinci...

0
46

Moj deda već dugo... Ne, ovo je priča o nečemu drugome. Više nego prije, otkako sam postala mama školarca, razmišljam i uviđam razlike u poimanju života, odosa i svijeta između sebe kao klinke i svog sina, pa i današnjih klinaca uopće.
- Treneru – pederu! Prošle je godine "savršenom" rimom (ne i odgojem) počastio mog kolegu koji predaje tjelesni jedan klinac – učenik prvog razreda.
- Čekaj, pa kako ti to meni tako možeš – zamuckivao je kolega u čudu, potpuno nespreman na tu situaciju.
- Pa, kaj, ja sam razmažen! – odgovorio je klinac
Muk.
Ovo, naravno, nije ni priča o tome kako smo mi nekad znali reda, a ova današnja djeca... Iako, bih, ruku na srce, da je takvo što izvalilo moje dijete riješila to s njim na starinski način – jer to tako jednostavno ne ide.
Piše moj David zadaću. Naslov priče je «Znatiželjni mrav». Bio jednom jedan mrav koji je bio jako znatiželjan i htio je saznati kako je živjeti negdje drugdje. I tako je on odlutao od kuće i obilazio okolo-naokolo i na kraju je zaključio da je kod kuće najljepše. Pametan mrav.


I, sad, da sam na pitanja ispod teksta odgovarala ja (prije nešto manje od 30 godina) na pitanje: Koja je pouka ove priče ja bih odgovorila «Pouka priče je da je kod kuće najljepše».
I dobila bih kvačicu, peticu ili plus i moj jednostavni život bi se nastavio bez puno uzbuđenja. Škola jedan tjedan ujutro, drugi poslijepodne, mama je u svakoj kombinaciji doma, čeka s ručkom, popodne zadaća, dva puta tjedno vjeronauk u župi (o kojem u školi baš ne pričaš puno), za školske priredbe i ine svečanosti – svi u pionirsko, dakle, ni tu nemaš previše dvojbe, nedjeljom dječja misa u 9, poslije mise sladoled...
Ja bih to tako. A znate što je napisao moj sin? Dakle, na pitanje što je pouka priče u kojoj znatiželjni mrav odluta od kuće, pa proba svašta, pa zaključi da je kod kuće ipak najljepše?
On je napisao: Ako si mali, ne znači da ne možeš biti znatiželjan!!!
Ruku na srce, dijete je u pravu. Ja isto mislim da je znatiželja vrlina, tko ne proba – nikada neće znati. Samo se izgovorena riječ, odapeta strijela i propuštena mogućnost ne mogu vratiti – zaključio je i Konfucije.
A ako si «neznatiželjan» možda propuštaš životnu priliku. I zato sam ja lijepo djetetu rekla da ostavi to što je napisao, ali da još doda da je «Kod kuće najljepše».
Vuk sit, znatiželjni na broju.

Ljubi vas i znatiželjno štuje Hakuna Mamamamarija@sretnodijete.net