Odgojni propusti svih vrsta, ujedinite se!

0
244

S proljećem je, osim uvida u moje odgojne propuste, stigla i moja mama - baka S. Smjestili smo je u sobu s Drugorođenom, računajući na razboritost naše djevojčice.

Svaka na svojem krevetu; Drugorođena na katu, a baka u prizemlju. Ni slutiti nismo mogli koliko je to Drugorođenoj teško palo. Vidno nezadovoljna cimericom, mala je odbila sve poslove oko čišćenja jer je neispavana i umorna, a sve zato jer po riječima Drugorođene:

“ Moja cimerica hrče, puše, zviždi i proizvodi svakakve čude zvukove!“

 

Baka Slavica dobila je diplomu za najizdržljiviju ženu! Diplomu potpisuje druga baka - Milica (djevojački) Domović - predsjednica Kluba starica!  Neka cvjeta 1000 cvjetova...
Baka Slavica dobila je diplomu za najizdržljiviju ženu! Diplomu potpisuje druga baka - Milica (djevojački) Domović - predsjednica Kluba starica! Neka cvjeta 1000 cvjetova...

Pribjegli smo jedinom mogućem rješenju - potkupljivanju. Drugorođenoj je baka prvo kupila čokoladu – stvar se smirila, ali kratko. Sljedeće su na red došle „starke“, to je malo bolje kotiralo, pa mi se čini da će se ubuduće baki S. više isplatiti hotel.

Prvorođena je rođena za velike stvari - veće od usisavača!
Prvorođena je rođena za velike stvari - veće od usisavača!

Ovdje sam primijetila svoj prvi odgojni propust – negostoljubivost.

Ubrzo je na red došao i drugi odgojni propust  - neurednost.

Naime, pospremanje nije jača strana mojoj djeci, a naravno da sam ja kriva jer ih tome nisam naučila.

Zapravo, najviše volim kad nam dolaze gosti, a netom prije toga Drugorođena i Prvorođeni  sami su si pripremali obrok ili im je Bolji Polovac  „pomogao“. I svejedno o kojem je obroku riječ  -  doručku, ručku ili večeri. Bit je u kruhu, u mrvicama, u tekućoj hrani koju brišu na brzaka, bit je u mlijeku koje proliju i „izglancaju“ to rukavom majice.

Najdraže mi je kad u takvim trenucima doživim „nervni slom“: jer gosti samo što nisu došli, a ja skupljam čarape razbacane unaokolo, usisavač radi, perem i pospremam i cijelo to vrijeme znam da sam sve što se tiče odgoja odradila krivo. Nisam ih naučila da rade kućanske poslove.

Tada na brzinu slažem i njihove sobe, a brzinska inventura pokazuje uvijek sličan sadržaj: cca pola kg papira po sobi, oko desetak praznih vrećica slatkiša, tu i tamo sažvakanih žvakaća i nemjerljive količine prašine.

Ako me sjećanje ne vara svašta sam ja u životu mislila i govorila. Da ću drugačije, da ću naučiti svoju djecu to i to. Da ću ovo i ono, tako i onako. A nisam ništa. I gosti stižu, a ja na koljenima oko wc školjke. Jer Prvorođeni baš sad uči, a Drugorođena radi projekt!

I sljedeći, valjda najbolniji poraz u odgoju,  zasigurno je, nekomunikativnost.

Prvorođeni je otišao na matematičko natjecanje na  tri dana, i još dok je bio doma zahvaljivala sam matematičarima koji su ovo organizirali. I onda, čim je sjeo u autobus i počeo odmicati, nedostajao mi je sve više i više. Počela sam mu slati poruke, dopisivati se s njim iz sve snage, uvjerena da i ja njemu nedostajem. Nije odgovarao, a ja sam pisala ovako: fališ mi, valjda si ok, heej, pospremam ti sobu!, a on je sve to odrezao oštrim, najoštrijim rezom: “Deprimiraš me! Nazovem te kasnije. Ne želim odmah, još u busu, potrošiti sve pare koje imam na mobu.“

Napisala Draženka Robotić drazenkarobotic@gmail.com

KOMENTARI