Odmor za spavanje

0
6

- Je l’ u školi ima neki odmor za spavanje? – ovo nije referendumsko pitanje hrvatskih učitelja (premda bi možda moglo biti). To je pitala 6-godišnja Sara – ponosni drugi školarac iz naše obitelji.
Kažu da kad prvo dijete padne na pod roditelji jure liječniku, drugom kažu da ustane, a kad padne treće – prvo pogledaju je li parket čitav.
Ne bih dala ruku u vatru da je to baš uvijek i baš svuda tako, ali ima nešto u tome da “Malkolmi u sredini” nekako bezbolnije prolaze kroz sve.
Opušteniji roditelji

Možda je sve ostalo isto, ali roditelji su definitivno opušteniji, a ja bih se skromno usudila reći da je upravo u tome tajna sretne djece. Ima jedna navodno sjajna knjiga. Zove se “Otrovni roditelji”. Nisam ju pročitala – još uvijek mi stoji u “to do”, ali nekako naslućujem da je o tome riječ.
Imamo torbu, nemamo pločnik
I tako smo mi opušteno krenuli u prvi razred. Škola nam nije preko puta, a put (kolnik) nam nema pločnika. Autobusi nisu usklađeni sa školskim rasporedom, boravka nema, bake su nam miljama daleko, a tatino radno vrijeme je “europsko”.
No, mi zato imamo starijeg brata koji je cijeli prvi tjedan - rame uz rame s bakama, mamama i dedama dolazio po svoju 4 godine mlađu sestru, dobili smo sjajnu torbu od krsne kume, pernicu od druge, udžbenike nabavili, radne bilježnice kupili, papuče imamo iz vrtića... a dobra volja i uzbuđenost oko škole nikada nisu bile sporne.
Bilo je vruće...


Bez puno panike, smireno i ležerno klizimo kroz drugi tjedan.
- Kako je danas bilo u školi? – pitam ju prvi dan.
- Bilo je jako vruće pa sam se skinula u potkošulju (!?).
- Kako je danas bilo? - uvijek isto pita mama.
- Super, bila je neka druga učiteljica i pričala je nekim stranim jezikom. Mislim da je to bio vjeronauk (!).
Kad smo uz malo objašnjavanja ustvrdili da je to bio njemački, sljedeći put, kad sam ju pitala kako je bilo na njemačkom, ona je rekla:
- Je l to ono gdje se moli?
Floh, frau ili Gospođa Buha!
Kasnije sam saznala da su pod njemačkim učili kako se kaže učiteljica (frau), a da je ona poslije škole svima objašnjavala kako se učiteljica kaže floh (buha).
- Jeste možda dobili neku obavijest - pitam, a na svoje pitanje dobijem pitanje:
- A što je to obavijest?
I za kraj, jučer ju pitam za neku informaciju, je li im možda učiteljica rekla, a ona će (snalažljivo):
- Nije nam rekla, ona je otišla čuvati svoju djecu!
Nakon mojih podignutih obrva, pokušala je još jednom:
- Dobro, otišla je kuhati ručak!

Ljubi vas i štuje Hakuna Mamama marija@sretnodijete.net