Tate: ne čekajte da dijete odraste kako biste se s njim sprijateljili!

0
11
odnos tate i bebe

„Želimo li da očevi imaju utjecaj na ponašanje djeteta u školi i učenje, trebamo se fokusirati na to da muškarci izgrade blizak odnos s bebom, i u dobi kada dijete ide u vrtić. Kada očevi to rade, kao da u svijesti djeteta „pišu scenarij“ u kojem potvrđuju da jesu, i da će kao sigurna podrška uvijek biti, uključeni u djetetov razvoj“ kaže Brent McBride, autor ove studije i profesor ljudskog razvoja.

U studiji koristi privrženost kao primjer ranoroditeljske uključenosti: to ne treba, navodi, biti nešto grandiozno, nego se očituje u jednostavnim stvarima – primjerice, kad se ocu i djetetu susretnu pogledi, da ga otac podrži namigivanjem ili osmijehom.

Razvijte strastven odnos

„Ukoliko ste otac, razvijte strastven, individualan način interakcije sa svojim predškolcem. Tako će dijete, kada u kasnijoj dobi dođe kući iz škole, ili fakulteta, osjećati povjerenje te vam otvoreno ispričati što se događalo tog dana u njegovom životu, bilo to ugodno ili neugodno iskustvo“ tvrdi profesor, dodajući da je ključna pogreška modernih očeva ta da čekaju da dijete odraste, kako bi se s njim sprijateljili. Na taj način, domeće, propuštaju ključni moment i nikada ga više ne mogu nadoknaditi.
Studija koja je to pokazala uključivala je 390 djece i njihovih obitelji: proučavala su se djeca u dobi od dvije do pet godina, a analiziralo se pet ključnih roditeljskih obrazaca ponašanja, kao što su kućanske aktivnosti koje uključuju djecu i roditelje, zatim aktivnosti koje uključuju pažnju roditelja prema djetetu (kao što je čitanje priča), zatim postavljanje ograničenja, odgovornost (primjerice, posjeti liječnicima) i pokazivanje privrženosti. Ovi činitelji mjereni su kod oba roditelja, kako bi se usporedio kakav utjecaj na dugoročan obrazovni uspjeh ima otac, a kakav majka.

Istraživanje je jedinstveno, kažu istražitelji, jer paralelno uspoređuje aspekte kod oca i majke. „Sve što svaka osoba u obitelji učini je utjecano od drugog člana obitelji te utječe na još nekog člana obitelji. Analiziranje obaju roditelja je velika prednost jer daje značajne uvide u prirodu psiholoških te, posebno, emotivnih mehanizama“ – kažu psiholozi.

Mama za faks, tata za srednju školu

Tako ova studija pokazuje koliko su različiti odgojno/utjecajni putevi i tragovi kojeg na dijete ostavljaju majka i otac: istražitelji smatraju da bi roditelji to trebali uzeti u obzir, kako bi lakše i efikasnije odgajali djecu. Primjerice, i majčina je uključenost u djetetove školske aktivnosti pokazala pozitivne rezultate kod motiviranosti za učenje na fakultetu, dok je očeva uključenost ključan pokazatelj srednjoškolskog učenja i uspjeha u njemu.

McBride objašnjava da roditeljske uloge nisu „zadane“ za ženu i muškarca i da je teško precizno odijeliti područje djelovanja te očekivanja koja proizlaze iz toga. „Dok se god otac brine o djeci, smatra ga se dobrim ocem“ – kaže liječnik, dodajući da je svrha ovakvih istraživanja potaknuti očeve da se više angažiraju u odgajanju djeteta u predškolskoj dobi. Jer, objašnjava, ne postoje takvi institucionalni mehanizmi koji mogu zamijeniti dobrobiti očeve pažnje.

„Učitelji, jednostavno, nisu roditelji“ – naglašava, obrazlažući da je jedan od načina da se postigne uravnotežen odgoj taj da se potakne u muškarcima svijest o tome koliko su za cjelovit razvoj djeteta važni jednako kao i majke.

Ovo ne govori o vezanosti djeteta uz majku – poznate su teorije kako su, prirodno, zbog devet mjeseci provedenih u majčinoj utrobi, vezaniji s djetetom. Ovi rezultati govore o utjecaju kojeg ima muška pažnja što se, kažu autori, vidi u svakodnevnim situacijama. Primjerice, ukoliko dijete u vrtiću napravi problem, automatski se zove mama. Zašto ne i tata?

Prema izvoru: www.total-balance.net