Odvikavanje od pelena? Vijetnamci znaju najbolje!

0
102
odvikavanje od plena
I najmanja djeca ne nose pelene i piški se i na ulici.

Pitanje koje si mnogi roditelji postavljaju jest to je li predugo nošenje pelena zabluda u koju smo svi mi roditelji upali? Je li to stvar našeg komfora i lijenosti? Jesmo li nasjeli prodavačima pelena kao prodavačima magle?

Kako odviknuti dijete od pelena? - pitala me jednom mlađa kolegica na poslu.

  • Metodom pokušaja i pogrešaka – odgovorila sam joj 100 posto iskreno.
  • Kada ste vi nas počeli odvikavati od pelena ? – pitala sam svoju mamu u vrijeme kad sam bila u toj fazi majčinstva. 
  • Čim ste naučili sjediti stavljali smo vas na lonu (lonku, nonu, kahlicu) ... puno je varijacija na temu te slavne “noćne posude” – i do prvog rođendana svi ste skinuli pelene.

Slično mi je odgovorila teta čuvalica moje djece. I još je dodala kako u vrtić - jaslice nisu primali djecu u pelenama, pa je svaka mama koja se planirala vratiti na posao do prvog rođendana morala dijete odviknuti od pelena.

Koji je danas prosjek u Hrvatskoj? Moja muška djeca državni proračun (pardon, pelene) punila su do tri godine, a djevojčica do dvije.

Uopće neću ni pokušati izračunati koliko je proračun napunjen, a ni razmišljati o tome što su pelene u tom (pre)dugom razdoblju značile njihovoj koži, tijelu, zdravlju, udobnosti...

Pitanje koje si mnogi roditelji postavljaju jest to je li predugo nošenje pelena zabluda u koju smo svi mi roditelji upali? Je li to stvar našeg komfora i lijenosti? Jesmo li nasjeli prodavačima pelena kao prodavačima magle?

U potrazi za rješenjem ove dileme – otišli smo virtualno u Vijetnam. Kada nešto ne znaš – odgovor valja potražiti kod onih koji znaju. A kada su pelene u pitanju – Vijetnamci su pravi majstori.

 

vijetnamska djeca odvikavanje od pelena
Život bez pelena je moguć! Vijetnamci znaju kako!

Navikavanje dijeteta na kahlicu  jedna je od vještina koje najviše znače roditeljima, posebno onima tankog novčanika.

U Vijetnamu se pelene rijetko koriste. Od rođenja, majke jako puno pažnje poklanjaju fiziološkim potrebama bebe i zvižduću svaki put kada ona piški. S vremenom, zviždanje za bebe postaje znak za pražnjenje, pa negdje do devetog meseca, majke uspijevaju zviždukom navesti dijete da obavi fiziološku potrebu.

Iako roditeljima na Zapadu ova praksa djeluje strano, neke studije ukazuju da tako djeca ranije uspostavljaju kontrolu procesa pražnjenja, a to je višestruko korisno.

Otežavajuća okolnost za zainteresirane roditelje je ta  što ova metoda zahtijeva vrlo puno posvećenosti tijekom uvježbavanja. Roditelji moraju neprestano pratiti navike bebe kada je u pitanju pražnjenje, i naučiti njen govor tijela, što znači da moraju stalno biti uz dijete.

No, da se nekako sve to skupa da izvesti i primijeniti barem djelomično pokazuje primjer mame Jasmine. Slijedi njezina priča:

"Prva dva-tri mjeseca moja kćer je imala pelene "za svaki slučaj" i zbog zime (rođena je  zimi) da ju mogu obući. Pelenu sam mjenjala često (bila mokra ili ne) i tom prilikom ju pridržala iznad kahlice. Njoj je ta pozicija pomagala da bolje kaka i ispušta vjertove - kako se to pristojno kaže :). Inače ta pozicija "kao da čuči " i mama drži je prirodnija nego da dijete leži, boli ga trbuh i ono treba u ležećem položaju obavljati sva ta pražnjenja. Jednostavnije je kada se "čučne". Kasnije kada je bila na podu na dekici sam joj skidala pelenu i povremeno ju pridržala iznad kahlice i sa golom opranom guzom opet stavila na deku na pod da nastavi igranje. Kad smo išli u šetnju u grad uvijek je imala pelene - jedostavno bi mi bilo preopterećenje paziti na to stalno. Ali prilikom mijenjanja pelene i npr. u restoranu ili ljeti na igralištu smo uvijek probali piškiti prije nego što sam stavila novu pelenu. Pelenu preko dana je prestala nositi oko godinu i 2 mjeseca (u nekim situacijama ju je imala za svaki slučaj - npr. dugi put autom), a po noći je prestala nositi pelene sa dvije godine. Ona je  noću većinom trebala piškiti i mi roditelji smo ustajali i stavljali ju da piški. Ali i tada se znalo dogoditi da se je još sljedećih godinu dana recimo jedanput u dva mjeseca popiškila u krevet. Znači moje iskustvo je da to fukcionira, ali majka treba puno više vremena da na to pazi, često pobjegne i morate biti sa djetetom i biti potpuno koncentrirana na njega.

Kada se je rodio moj sin (mlađi dvije godine godine od kćerke) nisam više htjela toliko vremena provoditi pazeći na njegovu nuždu jer sam bila doma sama sa dvoje male djece i trebala sam optimizirati vrijeme. Tako da je nosio pelene češće, prilíkom mjenjanja sam ga držala iznad kahlice i od 7. mjeseca je znao sjediti na noni kada je trebao kakati ili piškiti. Pelene preko dana je prestao nositi sa godinu i pol, na spavanje je nosio do treće godine kada smo ih zaboravili ponjeti na odmor na otoku... i za par dana je znao po noći ustati i otići piškiti.
Evo, neke elemente bezpelenaštva sam isprobala i po mom iskustvu su veoma korisne. Ali u našoj sredini i sa našim načinom života mi ne možemo niti je poželjno prakticirati bezpelenaštvo  100 posto. Ali ono što svaka mama može primijeniti je prije stavljanja nove pelene staviti dijete da piški ili kaka. Mi smo tako već poslje sedmog mjeseca koristili preko dana samo dvije pelene i to je velika ušteda - završava mama Jasmina.

Iskustva drugih roditelja s bespelenaštvom pročitajte

 

http://www.detinjarije.com/jeste-li-culi-za-bespelenastvo/

 

KOMENTARI