Prilagodba na vrtić - laka, teška, očajna!

0
120
prilagodba na vrtić

Tražeći što stručnjaci misle o svemu, naišla sam na kategorizaciju dječje prilagodbe na vrtić:

LAKA PRILAGODBA je normalna reakcija na promjenu okoline kod djece koja imaju optimalne odgojne uvjete i koja su uspostavila sigurnu i stabilnu emocionalnu vezu s roditeljima. Kod takve se djece sve reakcije i promjene u ponašanju normaliziraju tijekom 10-15 dana boravka u jaslicama/vrtiću.

PRILAGODBA SREDNJE TEŽINE kada su promjene u ponašanju i reakcije na novu okolinu produljene i stabiliziraju se do 30 dana boravka u ustanovi.

TEŠKA PRILAGODBA je dugotrajan i naporan poremećaj ponašanja koji može trajati duže od 6 mjeseci. Često je kod takve djece prisutno više nepovoljnih faktora koji produžuju period adaptacije (često pobolijevanje, nepovoljni obiteljski uvjeti uz neprimjerene odgojne utjecaje i drugo).

Za dijete je od presudne važnosti uzajamna podrška i dobra komunikacija između roditelja i stručnjaka koji sudjeluju u predškolskom programu. Roditelji i stručnjaci koji često razmjenjuju obavijesti o navikama djece, osobitostima njihova ponašanja i dnevnim događajima pridonose osjećaju prihvaćanja i podrške.

>> Pročitajte isto: 12 najvažnijih stvari kod upisa u vrtić ili jaslice

Djeca će osjetiti napetost ukoliko se roditelji i odgajatelji međusobno natječu ili jedni drugima zamjeraju. Mnogi roditelji se osjećaju krivima i tjeskobnima što ostavljaju svoju djecu na skrbi drugoj osobi. Međutim, ukazivanjem podrške roditeljima, kao prvim odraslim osobama u životu njihove djece te se napetosti mogu u velikoj mjeri umanjiti.

U dobroj se predškolskoj ustanovi roditelje drži djetetovim primarnim izvorištem ljubavi i skrbi stoga je vrlo važno podržavati roditelje i raditi s njima da im se pomogne kako da se osjećaju sigurno u roditeljskoj ulozi (Došen - Dobud, 2004.).

I na kraju, evo nekoliko crtica iz jutarnjeg rituala odlaska u vrtić koji je meni i mojoj kćeri pomogao:

1. Ne budim ju za vrtić, već čekam da se probudi sama, doručkuje, piški, opere zube.
Dajem sve od sebe da ju ne požurujem.

2. Putem do vrtića (vozimo se desetak minuta kroz šumu) pjevamo i plešemo, ako se putem ukaže koja patka - stanemo i pozdravimo ju, pričamo kamo ćemo ići nakon vrtića i što ćemo raditi...
Samobor je prepun plakata za nadolazeći cirkus - a mi kraj svakog tog plakata stanemo i malo popričamo s klaunom (to ju jako zabavlja). Pitanja su otprilike ovakva: "Ostat ćeš tu sam i ne ideš u vrtić? Luzeru!" ili "Mi idemo u vrtić igrati se s djecom, a ti si tu sam? Hej, klaune, pa čak su i patke otišle u pačji vrtić. Jutros nije bilo nijedne..."

3. Kada dođemo u vrtić dijete se smije poigrati sa svime što se u pretprostoru nalazi - polako skidamo jaknicu i kapu, obuvamo papučice, pregledamo sve znakove zalijepljene na malim ormarićima (obično ja moram "pojesti" sve slike voća i ostale hrane, pomaziti životinje i sl.).

4. Oprezno i nenametljivo ulazimo u prostoriju gdje su već druga djeca. Oproštaj je kratak: Mama te voli, doći ću po tebe nakon posla.
Zaboravila sam da je lekcija da brat ide u školu, mama i tata na posao, ja u vrtić, a mali brat je doma s tetom jer je mala beba - već usvojena.
Evo, to su mali rituali koji nama pomažu, pa možda pomognu i vama.
Sretno!

Marija Mapilele