Prvomajska

1
172

Praznici.

Sigurna sam da su blagdane i neradne dane izmislili djeca i muževi. Vjerojatno samo zato da nama, mamama i suprugama, napakoste.

Zapravo najviše volim kad me netko, prvog radnog dana poslije vikenda, pita jesam li se odmorila. Naravno, odgovaram, s prikrivenom histerijom u glasu.

Vikend. Subotnje jutro. Zabijelila se prašina po televizoru, nakupilo se neopranog veša, a čisti, neispeglani, čeka iza ugla. Umornija sam nego prije ovih proljetnih praznika.

Svih je deset dana Drugorođena pozivala prijateljice na igru, a Prvorođeni je bauljao po kući, u pidžami, koristeći svaki trenutak, da se požali na Drugorođenu i njezine frendice koje ga izazivaju.

I tako u krug. Jedva sam čekala početak škole. Ipak su oni u školi kvalificirani za rad s djecom.

Sramota.

Opet sam glasno komentirala u trgovini, na što je Drugorođena ustvrdila: „ Svuda me sramotiš!“ Kad smo kod sramoćenja, očito da nešto ne štima sa mnom jer me i Prvorođeni počeo izbjegavati pa kad ga vozim na orkestar ili u školu, mali zahtijeva da izađe iz auta negdje iza ugla, da ga nitko ne vidi.

A kad smo kod skrivanja i ja se s vremena na vrijeme pokušavam sakriti negdje gdje nitko neće 10 puta u toku jedne minute reći: „Mama, mama, mama!“

Zapravo se ne sjećam koliko sam puta bila sama u kupaonici tijekom ovih godina od kad sam mama. Možda jednom ili dvaput.

Drugorođenoj se doslovno „razveže jezik“ i priča li priča i to takvom brzinom da postaje  opasno za slušanje.

I baš dok pomislim da je kupaonica samo moja, eto njega. „Imam dvije dobre i jednu lošu vijest!“ , obavještava me Prvorođeni. I, ko navijen, priča dalje: „Reći ću ti prvo dobre, a onda lošu!“ …. I priča dalje, izrecitira svoje, okreće leđa i ode. U svoj mir.

Svako zlo za neko dobro.   

A da svako zlo dolazi za neko dobro, dokaz su moji česti problemi s gubitkom glasa. Naime, radi toga sam dobila od logopeda vježbe koje moram glasno izgovarati. Vježbe zvuče kao nešto između mumljanja medvjeda i glasanja srndaća u doba parenja. A takvo je glasanje, izgleda, dovoljno iritantno pa me i Prvorođeni i Drugorođena ostavljaju da se na miru u svojem kutu „glasam“. Debelo to iskorištavam pa se iz naše kuće sve više čuje mumljanje medvjeda i parenje srna.

1 KOMENTAR

KOMENTARI