Roditeljstvo se (ne)uči

0
6

Dojim svoju debeljuškastu osmomjesečnu djevojčicu i s pola uha pratim Parlaonicu na tv-u. Subota – vrijeme pisanja domaćih zadaća (školarci su u svojim sobama, dvoipogodišnjakinja se igra lutkinom kućicom), laganini ritam, ručak od jučer…
Čini se da ništa ne radim, a ja, ustvari, učim. Sanja Doležal gostujući priča o odgoju svoje djece bez batina, s umjerenom dozom obučavanja da obavljaju kućanske poslove – primjereno dobi, ali redovito. U memorijsku karticu svog blago potrošenog mozga upisujem: kućanski poslovi i s osmijehom se prisjećam kako su veliki klinci prošloga tjedna čak dvaput u tandemu raspremili perilicu suđa. Malim curama je od kućanskih poslova najdraže upošljavanje veš mašine – prljaju se sve u 16, a još se nisu stigle dokopati ni dvorišta…
Stiže sunčano vrijeme, prebirem po proljetnim jaknama i tražim tenisice «za van» - već ih vidim blatnjave u hodniku pred dnevnom sobom… Neee, ne smijem se nervirati što će mi hodnik biti blatnjav barem 2-3 dana – dok se ne predbilježim za pola sata «slobodnog vremena» da ga u miru obrišem. Moraju ići na svjež zrak, a i Bogu hvala, djeca su.
Kako spriječiti da mi para ipak ne krene kroz uši i da mirno gledam blatnjavi hodnik? Radim na sebi… Navečer, prije nego što se umorna srušim u krevet i odrijemam do prvog noćnog dojenja, uzmem knjigu iz knjižnice i pročitam nekoliko stranica. Prije samo nekoliko mjeseci opuštala sam se pričama o ljubavima, pismima, superženama i sličnim stranim uspješnicama. Danas je moja hrpica knjiga kraj kreveta ponešto drukčiji izbor… Učim kako biti bolja osoba i majka. Učim, i zadovoljna sam time.
Prvo čime sam zadovoljna jest vrijeme koje imam samo za sebe. Jest da još uvijek osluškujem zvukove iz dječjih soba, nestrpljiv bebin poziv za utoljavanje gladi, preplašen plač nekoga tko ružno sanja, nespretan pospani odlazak na wc…Ali polako učim i odagnati brige od sebe.
I sve oko mene mi pomaže u tome – muž u knjižnici nekom čudnom privlačnošću izabere knjigu koja daje odgovore na pitanja koja me u posljednje vrijeme okupiraju, prijateljica mi pošalje mejl s linkom na stranicu koja me oduševi svojom pozitivnošću, započnem dopisivanje s predivnom osobom koja me produhovi… Kao da je želja za znanjem, spoznavanjem, osobnim rastom i razvojem prorasla iz mene i pronašla svoj put do dragih ljudi koji mi daju putokaze kamo dalje.
Ponovno probuđenu intuiciju trudim se koristiti svakoga trenutka – prepoznavajući putokaze na svakom koraku. Pokušajte i vi! Već na stranicama našeg portala ima nekoliko putokaza koje smo zajedno ostavile – sretne majke sretne djece, duhovna bića na putu stalnog učenja – jer i roditeljstvo se uči : - )

Laku noć vam želi
Mama Konj s knjigama pod jastukom …

sberakov@gmail.com