Rudimanija

0
10

Ma kakvi Beatlesi, kakvo ludilo i pomama! Rudi je zakon!
U našoj kući već nekoliko mjeseci vlada prava Rudimanija. «Rudi!!! Rudi!!!», ori se dvorištem kad se nakon čupave crne prethodnice u liku osamdesetogodišnjeg psećeg veterana Điđija, na vrhu bijeloga puta, s obronka borove šumice, zanjiše okruglasta dječja prilika.
Ostavlja se u trku zalogaj omiljenoga kruha sa čokoladnim namazom, baca se žličica kašice pred bebinim širom otvorenim ustima, papuče lete u travu jer nisu stigle pošteno sjesti na bosu nogu – Rudi je stigao, praznik počinje!
Prvo pravo prijateljstvo mojih klinaca još uvijek je užareno željom za druženjem, slašću otkrivanja privrženosti i povjerenja, tajnovitošću lutanja seoskim ulicama, napuštenim kućama i zapuštenim dvorištima, pentranjem na drveće, rovanjem pod zemljom i nad zemljom i još tko zna čemu drugim, što pomno skrivaju od nas odraslih. Otkrili su kraljevstvo prijateljstva…
I dok ne zaboli prva prijateljska svađa i ne zapeku prve ružne riječi, zavist i problemi, gledam sjaj u njihovim očima dok prepričavaju crtiće, glume svoje omiljene likove, grcaju od smijeha ispuštajući prdljive zvukove koji su samo njima urnebesno smiješni, iznose sve iz kuće nesebično darivajući svome prijatelju, prepričavaju danima i smiju se noćima u svojim krevetima, snivajući dnevne doživljaje.
Blaženo odrastaju u malome selu, voze bicikle do prvog debelog mraka, kad već pomislim da će mi netko poslati socijalnu skrb jer mi djeca još nisu u kući, smiju se punim ustima i snažno tabanaju bosim nogama, bez bojazni da će roditelji viknuti: «Tiše, vikat će susjedi u stanu ispod nas!», tako odrastaju zaštićeni od okrutnosti vanjskoga svijeta.
Neka, ima vremena da okuse sve životne okuse. I ljutu bol, i slanu mržnju, i slatku ljubav, i gorko razočaranje i kiseo okus poraza.
Ležim kraj kćeri, mrsi mi kosu u ritualu uspavljivanja od kada je postala svjesna majčine blizine i slušam je kako govori pred san: «Mama, puno te volim. Uvijek ću te najviše voljeti. Volim te više od svih ljudi na svijetu. Volim te više od Rudija…»

Mama Konj sberakov@gmail.com