Što (ti) je život?

0
5

- Mama, jesmo li mi sretni što smo živi ili smo živi da bi bili sretni?
Evo ga, opet je počelo... Rafal filozofskih pitanja mog sina.
- Ja mislim da smo živi zato da bismo bili sretni – odgovorila sam na ovo nelako pitanje dok sam prala suđe. Pardon, slagala ga u suđericu.
Znam, Jadranka Kosor je izjavila da smišlja rebalans proračuna dok pere suđe jer (sirota) nema suđericu, ali iako ju ja, sirota mala bogatašica imam, vjerujte nije ni ovo moje lako. U pitanju su važna, životno važna pitanja mog djeteta.
- A je l' mi jedemo da bi živjeli ili živimo da bi jeli? – uslijedilo je novo pitanje.
- Jedemo da bi bili živi (i sretni), a ne živimo da jedemo jer onda bi ispalo da je jelo smisao života, a nije to ni jelo, ni novac, ni ljubav, već sreća. Netko je sretan sam, neko s drugima, za nekog je sreća kad se vozi biciklom, a za nekog kad ima puno novaca. I to je sve u redu. Važno je da poštujemo jedni druge i uvažavamo ih i da svatko radi ono što voli i što ga veseli... I da je sretan – sada sam već plivala ko riba u vodi u ovoj teškoj filozofiji.
A za sve je kriva jedna knjiga (Hvala, Jasmina!). Moj David ju nosi u školu, pa pod odmorom nekad malo proučava (kad ne skače po hodnicima s drugom djecom), a često ju i navečer prije spavanja čita.
Riječ je o knjizi Oscara Brenifiera «Što je život» s prekrasnim ilustracijama Jeromea Ruilliera koju je izdao Profil.
Knjiga je namijenjena djeci od 7 godina na dalje, upoznaje djecu s pitanjima o životu, svijetu i njima samima, ali predstavlja i prijeko potrebno štivo za odrasle koji im umjesto odgovora žele ponuditi razgovor.
Zašto postojimo...
«Zašto živimo?», «Zašto je život težak?», «Kako mogu ostvariti sreću?», «Zašto postojimo?», «Zašto umiremo?», «Hoću li jednog dana postati predsjednik?» - šest je važnih poglavlja / pitanja kojima se uz logične ilustracije i «da, ali» teze ulazi u srž svakog pojma: sreće, ambicija, nesreće, postojanja, smisla života i smrti.
I sve to kroz pitanja. Zašto baš pitanja? Zato što ih djeca neprestance postavljaju, i kad malo bolje obratite pažnju, shvatit ćete da se među dječjim pitanjima kriju pitanja od velike (životne) važnosti i nagluplje što možete učiniti je zanemariti ih.
Od toga je bolje čak reći: «Znaš, šta, nemam pojma. I ja se to pitam!».
Iskrenost je bolja od ignoriranja, zanemarivanja i «nemam sad vremena» isprika. Autor, međutim, nudi zanimljivu tezu – on tvrdi da djeci ne treba uvijek ponuditi odgovor (jer tko kaže da ga uvijek znamo, da je uvijek točan i da je pametniji od njihovog).
Nije prijeko potrebno uvijek znati odgovor. Uostalom, moguće je voljeti pitanja zbog njih samih – zato što su prediva, zato što predstavljaju probleme i posjeduju smisao i vrijednost.
Prije tjedan dana išli smo s mojim bratom u Đakovo. Auto nam je stao u Lipovljanima, in the middle of nowhere. Pada mrak, oko nas polja, mi nasred autoceste, a auto ni makac. Zovemo vučnu službu, stiže majstor trlja ruke – dobra lovina – Ivan, ja i mojih troje nejači. Ulazimo u kombi. Prvo vozač, do njega David, pored ja sa Samuelom u krilu, do mene Ivan sa Sarom. Svi šutimo. Mene preplavio neki mir. Sara ushićeno kaže: "Mama, ja se nikad nisam vozila u kombiju!", a David će (mudro): "Možda je ova neprilika prilika da upoznamo nove prijatelje!". Majstor mehaničar se raznježi: "Ej, dečko, oš vozit kombi? Evo, sjedni tu ispred mene, pokazat ću ti kako!".
Eh, što (ti) je život!

Ljubi vas i štuje Hakuna Mamama marija@sretnodijete.net