U posjetu kod gospodina Greena

0
7

Predstava je jedna od najizvođenijih svjetskih predstava, kritike u Hrvatskoj je dižu visoko na ljestvici uspješnica, pohvale pljušte sa svih strana: maestralna izvedba genijalnog barda hrvatskoga kazališta Pere Kvrgića, vrlo uspješan i uvjerljiv mladi Luka Dragić u izvrsnoj režiji Aide Bukvić i po izboru Marka Torjanca…
Predstava se igra svuda po Hrvatskoj, što još nije dovoljno blizu da bih je i ja pogledala… Samo sam čitala o njoj…
Dok gospodin Green nije ušetao u naš vrt.
Gospodin Cucumis sativus prvo je povrtno čedo mojega nestašnoga sina (krastavci su trebali biti posađeni na sasvim drugoj strani vrta, ali ne, on je morao hodati okolo s vrećicom sjemena).
I dok je mojoj roditeljskoj brizi za uredan vrtni poredak i upornom insistiranju da me se sluša kad nešto radimo, opaljena vruća pljuska time što od mojih gredica krastavaca nije iznikla niti jedna biljčica, sinov gospodin Cucumis sativus ponosno se razbaškario kraj crvenog radiča (koji je, usput budi rečeno, izrastao potpuno zelen, ni nalik onomu na vrećici).
Ponosu nije bilo kraja kad je biljka urodila prvim plodom – gospodinom Greenom! Upriličena je ceremonija branja, pokazivanje krastavca, oprostite, gospodina Greena cjelokupnom pučanstvu što se kreće našom ulicom i zalazi nam u kuću, mažen je, pažen, nošen, pokrivan i glancan skoro tjedan dana («A mogu ga sad malo ja nositi? Ti si ga već nosio!»). Ni govora da bi se to čedo pojelo!
Kad je gospodin Green počeo dobivati prve bore, klinci su nevoljko pristali da ga se napokon stavi u frižider i gotovo uništili dragi mi primjerak bijele tehnike stalno otvarajući vrata – u posjetu gospodinu Greenu.
Krastavac je nakon dva dana u hladnjaku ipak pojeden, uz glasno mumljanje od zadovoljstva, mada je već bio pomalo gorak (što klinci nikako nisu željeli priznati), a ja sam vidjela predstavu – doduše, pred vlastitim frižiderom…

Sanja Beraković sberakov@gmail.com