U vrtić bez suza

0
21
u vrtic bez suza

Došao je i taj dan, vaše dijete kreće u vrtić. Roje se pitanja: Hoće li se brzo priviknuti? Što ako bude jako plakalo? Hoće li moći bez mene? Mogu li prvi (i svi ostali) dani proći bez suza?

Polazak djeteta u vrtić važan je događaj za cijelu obitelj. Kao roditelji radite sve što znate da djeci olakšate razdvajanje - prve dane u vrtiću provodite s njima, posvećujete im puno pažnje, razgovarate, tješite, ohrabrujete - no razumiju li vas djeca?

Jeste li se ikad upitali što stvarno mislite o vrtiću? Kakvi su vaši osjećaji? Kakva su vaša sjećanja na vaše dane u vrtiću? Što mislite o tetama u vrtiću?

Prema brojnim istraživanja naše riječi, ono ŠTO govorimo, čini manje od 10% ukupne komunikacije. Ostatak, više od 90%, izražavamo neverbalno (kvalitetom glasa, pokretima, položajem tijela, mimikom lica...), a neverbalna komunikacija je direktan odraz našeg stanja.

>> Pročitajte isto: 12 najvažnijih stvari kod izbora vrtića ili jaslica

O tome što mislimo, kako se osjećamo i što vjerujemo, ovisi neverbalna poruka koju šaljemo, a toga često nismo svjesni. Djeca se još više oslanjaju na neverbalne signale, pa su često vrlo zbunjena jer im riječima šaljemo jednu, a neverbalno sasvim drugu poruku.

Stres roditelja počinje puno prije samog polaska djeteta u vrtić. Prva je briga roditelja hoće li uopće dobiti mjesto u vrtiću za svoje dijete. No, i kad je dijete upisano u vrtić, roditelje često muči je li to baš pravo rješenje, kako će dijete bez njih kroz tako dugo vrijeme, hoće li dijete biti dobro ...

Razmišljajući da su vrtić i tete tu umjesto njih, roditelji mogu osjećati krivnju što "ostavljaju" svoje dijete, iako znaju da o obitelji trebaju skrbiti i na drugi način, privređujući. Šira obitelj i društvo roditeljima nerijetko otežavaju situaciju, posebice majkama, otvoreno ili posredno ističući uvjerenje da bi majka trebala biti doma, uz djecu. Oba roditelja, međutim, imaju pravo slobodno odlučiti o tome kako će organizirati svoj obiteljski život, i svoje karijere.

Vodi me sigurno

Sve to u roditelja može izazvati krivnju, nesigurnost, nezadovoljstvo i ma koliko lijepe riječi govorili svojoj djeci, ona će prepoznati roditeljske osjećaje. Najčešća reakcija na takve, neusklađene, poruke je zbunjenost i nesigurnost.

Djeca žele sigurnost i jako im je važno da se mogu pouzdati u mamu i tatu. Kad su mama i tata sigurni u sebe dijete to "preuzima" i zadovoljno je. Prepoznavanje osjećaja koji vas muče i promjena uvjerenja, dat će vam potrebnu sigurnost kojom možete voditi svoje dijete.

Usklađivanje verbalne i neverbalne komunikacije, proširivanje pogleda i razumijevanje situacije omogućuju roditeljima iskrenost u komunikaciji. Djeci tako spontano razvijaju osjećaj sigurnosti, samopouzdanja i znatiželje, i mogu u vrtić krenuti bez suza.

Autorica: Gordana Kastrapeli, NLP trenerica i life coach