Vlak u snijegu

0
92

 

Vlak u snijegu...
Vlak u snijegu...

Znam, znam... Dugo me nije bilo. Stislo me sto lektira, vrtićkih i inih aktivnosti. Kažu da bi idealna vježba za one koji nemaju djecu, a htjeli bi, bila ta da nabave hobotnicu i probaju joj odjenuti štrample. Iliti hulahopke. Nekoliko puta dnevno.
Baš se tako nekako osjećam ovih dana. I ne samo kod kuće.
Prošli tjedan mijenjala sam kolegicu iz TZK pa sam lepršala po dvorani s 30-ak nabrijanih klinaca. Sreća i Bog pa je naišla teta čistačica i kad je vidjela moj izraz lica donijela mi zviždaljku. Mislim da je to, poslije dude, naravno, još uvijek jedan od najboljih izuma stoljeća.
Neki su proslavili deveti rođendan, neki bili na “feriju” kod bake u Đakovu i naučili pozavidnu kolekciju dječjih molitvica, neki se u ovoj godini “skinuli” s dude. Isti ti o skidanju s pelena ni ne razmišljaju. Ni recesije poradi.
“Vlak u snijegu” jedna je od omiljenih knjiga mog djetinjstva. Tema diplomskog bila mi je “Lik učitelja u djelima Mate Lovraka”- Možete si misliti s kolikom sam čežnjom čekala dan kad će prvo moje dijete čitati baš tu ektiru.
Kako moja baka voli reći “Čovjek snuje, a Bog određuje”, u ovom slučaju ja sam snivala, a David određivao i – da skratim – ništa nije bilo kao u mojim snovima.
Cerekavi Pero
Oduševljenje knjigom izostalo je. Jezik kojim je pisana – po meni arhaičan i divan, po njemu nerazumljiv i čudan. Film koji se baš u božićne dane prikazivao za mene je bio idiličan, njemu potpuno nezanimljiv u odnosu na Shreka koji se paralelno prikazivao na drugoj televiziji.
I tako... Sve u svemu jedno veliko ništa. Nakon poduže stanke nakon čitanja, trebalo je napisati lektiru. Inače je to njemu poslastica i bez ikakve muke riješi to za čas. A sada... Misli su bile na rukometu, na igralištu, na crtićima i stripovima... samo ne na vlaku u snijegu. Jedno veče čitala sam mu nekoliko poglavlja naglas i učila ga kako da radi bilješke. Trebalo je opisati jedan od glavnih likova.
“Pero se podmuklo cerekao” – pročitala sam rečenicu i odmah pitala:
- Dakle, kakav je bio Pero?
- Cerekav!
I na kraju je nekako došao do zadnjeg pitanja u kojem je trebalo napisati što bi ti učinio da se nađeš u situaciji u kojoj su se našla djeca kada su se vraćala s izleta.
E, tu smo nekako živnuli.
“Kopao bih rukama i nogama odjeven kao mali Eskim da razgrnem snijeg i što prije dođem do tople kućne postelje. Nazvao bih vatrogasce, Gorsku službu spašavanja i Stipu Božića!”.
Mašala!

Ljubi vas i štuje Hakuna Mamama marija@sretnodijete.net