Anđeli reda, rada i osobne discipline

0
100

Eto još jedne priče o anđelima, o tome kako na najčudnije, i često ne baš lako prihvatljive načine, ispunjavaju naše želje, barem moje.

Imam velilki problem s vremenom, puno toga radim, puno toga me zanima, želim dosta vremena provesti sa sinom, dobro i zdravo kuhati, i tako se uvijek dogodi da pospremanje završi na zadnjem mjestu. A nije rijetkost da i ispadne s ljestvice za taj dan. Pa tako ja neki dan zamolim anđele da mi pomognu naći vremena za počistiti, prije svega dvije bolne točke koje me najviše smetaju, kupaonicu i pločice u kuhinji, baš onaj dio gdje mi kapne sve što se kuha u loncima pa sad već imamo jelovnik zadnjih tjedan dana na podu.
Prošao jedan dan, drugi, ja sve i svašta radim, ali do kupaonice i kuhinje ne stižem, i sve si mislim kako su moji anđeli malo zaspali na dužnosti. Zločesto, znam, ali nisu mi ostali dužni.
Treći dan ja sva sretna kako se najbolji sin na svijetu lijepo sam igra, a ja kuham i nakuhavam, kad ono vriska iz kupaonice praćena velikom vodoskokom sve do hodnika. Trčim, i u prvom trenu mislim kako nam je pukla pipa, ali već u sljedćoj sekundi shvaćam da je milo dijete točilo vodu u flašicu i da mu se ta već spomenuta flašica zaglavila. Rezultat tog nemilog incidenta je bio: mokar on, mokra ja, cijela kupaonica uključujući iza svih aparata, košare za veš, svi ručnici mokri, tepisi, hodnik zajedno s ormarom čija su vrata ostala otvorena.
Osim što sam bila mokra, bila sam i bijesna jer kud baš sad?! Ali hajde, uzmi krpu u ruke i čisti. A mali se čovjek smije uza sve to, jer šapnuli su malom prascu što da napravi. Tko? Pa one zloće krilate, mislim si ja u tom trenu. Ali ipak sredim ja to nakon nekih četrdesetak minuta i sva zadovoljna čistom kupaonicom, i sad već zahvalna, vratim se u kulinarsko carstvo završiti započeto. Dolazi mali čovjek noseći čašu punu vode i nudi mi piti. Ja sva ozarena krenem prema čaši, jer najbolji sin na svijetu misli na svoju mamu, ali trenutak loše koordinacije i on ispušta čašu prije nego je ja hvatam. Pljas! U sto komadića i puno vode, baš po kuhinjskim pločicama preko svih onih tjedan dana starih ostataka. E sad već nisam ni bijesna, odmah se smijem, nosim Gabrijela na sigurno, kupim staklo, čistim pod i istovremeno vadim muffine iz pećnice. Kad je sve bilo gotovo, a pod spreman za novekulinarske dokaze, došeće se mali čovjek i kaže:“ Pa baš smo lijepo danas počistili!“ Odnekud mi dolazi da kažem da vidim rogiće kako vire iz male slatke glavice, ali bljesak svjetlosti dolazi iza njegovih leđa i znam čiji je to potpis. Da, sine, počistili smo, nismo baš planirali, ali smo si to jako željeli pa su se naši prijatelji pobrinuli da si želju i ispunimo.

Često mi dođe na pamet stih mog najdražeg kantautora kad su moji krilati prijatelji u pitanju... ako nećeš milim putom, a onda ćeš citron žutom... I tako iz dana u dan ispunjavaju sve moje želje i željice... kud ja okom, oni skokom... ali nisam baš uvijek najspremnija. I da, ponekad se mogu učiniti vragolastima, ali to je samo dobar smisao za humor kojim mi čine život veselijim...
Hvala!

Vaš Anđeo bez krila
Mihaela Žugec Saračević mihaelazugec@gmail.com
Centar za poticanje sretnijeg života Sretna misaowww.sretnamisao.com

Prethodni članakKad anđeli zaviču
Sljedeći članakAnđeoski kamenčići pod haubom