Anđeoski kamenčići pod haubom

0
75

Znam da mnogi na anđele i njihovu prisutnost gledaju sa skepsom, ali ja već dugo živim među njihovim krilima i zlatnim prahom koji mi često pomuti razum i odvede me u pravom smjeru. „Anđele čuvaru mili“ za mene već dugo nije samo molitva naučena u djetinjstvui gurnuta u stranu svim onim razumskim poslije toga. Mojih vlastitih iskustava s anđelima ima nebrojeno, ali ovo zadnje nagnalo me da ih počnem zapisivati bez namjere da ikog uvjeravam u istinitost doživljenog, nemam ništa protiv da mislite kako imam bujnu maštu.

Priča počinje pred nekoliko mjeseci kada smo počeli primjećivati čudne zvukove koji dolaze ispod haube našeg Puntića, u obiteljkrštenog kao Točkice. Naša Točkica je dama u respektabilnim godina za jednog limenog ljubimca, punih 10, pa sad već i očekujemo kojekakve zvukove kao rezultat starih kostiju. Ali ovo nisu bili bilo kakvi zvukovi, to je ružilo, rezalo, zvalo upomoć; kao kad se bruse noževi, metal o metal. Mi se, doduše, dugo već vozimo na anđeoski pogon zamolbom za sigurnom i ugodnom vožnjom, ali ovo je bio znak za „poduzmi nešto“. Prvi put se javilo, gdje drugdje, nego po izlasku s autoceste na putu za more. Otišli mehaničaru, sad se niš' ne čuje, naravno. Stručno oko i uho kaže:“Sigurno je mikroremen, nije ništa strašno.“ Promijenili, vozili se dalje i došli kući sa sličnim zvukovima. Zvali servis, otišli na servis, jer ako nije bio mikroremen, sigurno je zupčasti remen. Promijenili, zahvalni Bogu i anđelima da je to iza nas. Prošlo desetak dana, padala kiša, a kad ono nakon veće bare, svi horor zvukovi ponovo. Parkirala sam se na prvo parkirno mjesto, izvadila kišobran i sina iz sjedalice pa put pod noge. Malo sam bila revoltirana servisom, ne anđelima, ali sam čvrsto odlučila sutra ići opet i stajati zajedno s anđelima pokraj mehaničara dok ne nađe što je. Naravno da sam zamolila anđele da pokažu, ako treba prstom, na servisu gdje da traže.

Sutra im se cijela obitelj nacrtala na vratima; muž, dijete, ja, a oni tamo da znaju već bi sigurno zvali anđele da nas drže podalje od njih, a ili ne bi jer ne rade baš u humanitarne svrhe, ali su jako dragi i korektni. Obećali rastaviti cijeli prednji dio, ušao čovjek uauto i radi krugove po Trešnjevci ne bi li što god čuo. Ništa, naravno. Ali kad se je parkirao kaže moj muž, ničim izazvan, da mu se čini da već neko vrijeme osjeća miris benzina straga. Ja blago kolutam očima, pa nismo zbog tog došli, ali voditelj servisa spušta nos i kaže da se i njemu nešto čini. Prvo će provjeriti spremnik goriva. A dobro, mislim si ja, ali dajte više nađite što ruži!!! Možete vi na kavu, dobili mi savjet.

Mi papamo fine pitice u omiljenom nam zdravljaku, a kad ono zvoni mobitel. Pomalo izbezumljeni glas onog istog voditelja servisa u čudu javlja da nam je puklo kućište pumpe za gorivo pa gorivo istječe i da to moramo hitno zamijeniti. Pa dobro, mijenjajte, kažem ja, ali nemojte zaboraviti pogledati otkud svi oni zvukovi, još uvijek sam uporna. On pristaje, naravno, ali nije mu baš jasna moja fiksacija sa zvukovima nakon što mi je rekao za pumpu.

Pojeli, došetali se do servisa, a onaj isti izbezumljeni nas dočekuje i kaže:“ Vi stvarno imate sreće, s ovim temperaturama, čudo je da se auto nije zapalio.“ E, sad meni počinje svitati, pa to je kao stvarno opasno, hvala anđeli na svim dosadašnjim sigurnim i ugodnim vožnjama. Ali ja opet pitam što je sa zvukovima? A to, ništa, sve smo rastavili, nema ničega, to je vjerojatno bio kakav kamen, grozno zvuči, ali nije ništa.
I tek sad postajem doista svjesna što je to bilo, to je bio alarm kojim su nam anđeli javljali da nešto treba popraviti na autu, bez obzira na njih. I bili su uporni dok god nismo shvatili, i doista su uprli prstom. Tu priča o zvukovima ne završava, ali obzirom da ima opširni nastavak, neću sad o tome. Da, naravno da su i u nastavak uključeni anđeli, kao i uvijek čuvaju nas od razumskih odluka.

Mi jako volimo svoju Točkicu, ali svejedno ćemo ju morati udomiti u obitelj čije će potrebe zadovoljavati jer nama je polako već premala, ali tada ćemo naglasiti da ju prodajemo s anđeoskom zaštitom u dodatnoj opremi, a bolje osiguranje ne mogu naći, samo ako će slušati. I uživat će u bezbroj sigurnih i ugodnih vožnji. Hvala, anđeli!

Vaš Anđeo bez krila
Mihaela Žugec Saračević mihaelazugec@gmail.com
Centar za poticanje sretnijeg života Sretna misaowww.sretnamisao.com

Prethodni članakAnđeli reda, rada i osobne discipline
Sljedeći članakJa sam Anđeo bez krila