Bez reciklaže

0
23

Nakon mjeseci i godina sortiranja i najmanjeg otpatka na staklo, papir, plastiku, opasne tvari i smeće, uvijek pri boravku u Hrvatskoj imam problem sa starim hrvatskim načinom bacanja svega u isti koš.
A sve se nešto mislim da i ovi moji anali nalikuju tom košu. Dugo se nisam javljala, pretvorila se kolumna u godišnje izvješće. Mislila sam često na vas, ali mi se uvijek činilo nedovoljno slova na papiru da podijelim s vama, iskrena da budem poneke napisane kolumne nisu nikada bile poslane na objavu.... Znam, mogla sam, ali shvatite, sortirala sam.
Borila i izborila
Iskrena da budem borila sam se ovih godinu dana, borila za one stvari o kojima sam pisala u prošlogodišnjem javljanju. Borila sam se, ali protiv same sebe i izborila se za sebe koliko god vam to možda nelogično zvučalo ovako napisano.
Izborila sam se i za tečaj njemačkog jezika simboličnog naziva Bolje ikad nego nikad. Radila sam na nekim svojim strahovima, usudila sam se potražiti pomoć. Ne, ne stručnu pomoć, to je lako. Teško je potražiti pomoć naših najbližih jer priznajemo svoje slabosti i nedostatke.
Ladice prošlosti
Zbrajala sam i oduzimala proteklih mjeseci puno toga u mojoj glavi, s vremena na vrijeme posložim ladice prošlosti, pospremim iskustva i događaje na njihovo mjesto, a za sve to treba vremena, vremena sa samim sobom.
Samim tim mojim unutarnjim previranjima nije stao život. I dalje sam svaki dan prala, čistila, mijenjala pelene, lovila male živahne zvrkove po igralištima i borila se s malim i velikim stresovima.
Borili smo se i s vrtićem, toliko smo se borili da smo se na kraju odlučili za prelazak u drugi. Jesmo li bili pametni i učinili dobru stvar pokazat će vrijeme. Ja sam puno noći provela u razmišljanju i traženju rješenja.
Opaki Lovro i Vitez Roko
A i djeca su se borila. Opaki Lovro (kako se sam prozvao) se borio sa strašnim toboganom. Junački je nosio preko tri tjedna modrice i ogrebotine nakon što je nosom poljubio kamenu stijenu na kojoj se nalazi tobogan. Srećom, pregledom prekonekoliko doktora, utvrđeno je da nos nije bio slomljen, ali je izgledalo baš opako.
Vitez Roko se borio protiv tko zna čega kad je u žaru borbe nastradao od vlastitog mača. Znate onu "Tko se mača laća... ". Srećom osim jako izgrebane rožnice oko nije pretrpjelo dodatnih ozljeda.
Kulturne znamenitosti
Iskrena da budem, nakon burnog proljeća (jesenske cjeloobiteljske crijevne viroze i zimske bronhitise s visokom temperaturom i kurom antibiotika sam već i zaboravila) veselila sam se 2,5 mjesečnom boravku u Hrvatskoj. Navikla bih se ja i na to bacanje smeća u isti koš iako me svaki put nekako stegne oko srca kad otvorim kantu.
I eto naša gastarbajterska idila traje već mjesec dana. Za sada smo u Lijepoj našoj posjetili sljedeće kulturne znamenitosti: Hitnu pomoć Doma zdravlja i Dječji odjel slavonskobrodske bolnice naravno subotom poslije 22 sata jer je bronhitis u prolasku prešao u upalu pluća, 2 tjedna kasnije posjetili smo i pedijatra jer se kašalj ponovno aktivirao da bi moj prvorođenac ovaj tjedan malo predoslovno shvatio onu Mišinu pjesmu "Poljubi zemlju po kojoj hodaš" tako da smo ponovno hodočastili na Hitnu i ovog puta za promjenu na Kirugiju glave i vrata.

Vitez Roko je junački podnio tri šava na bradi bez anestezije. Derao se kao magare, citiram: "Aaaaaaa ništa ne vidim, pokrili ste mi oči, aaaaaaa mičite mi tu krpu s licaaaaaaaa". Naravno da je nakon svega "oprao" doktora da što on to crta po papiru umjesto potpisa, da kakva mu je to kap krvi na podu i je li on zna da mu je prostorija puna bakterija.
Kad izvadimo konce odosmo put juga, možda nas dolje posluži sreća i zdravlje ( i naše njemačko osiguranje će se radovati s nama ), pa odmor napokon počne u pravom svom smislu pa da i vaša Diplomirana kućanica napokon napuni baterije, a ako bude sreće i pobjegne jedan dan sama na neku mirnu plažu.
U iščekivanju mirnog ostatka ljetovanja osmijehom vas pozdravlja
Vaša Diplomirana kućanica

Prethodni članakSve ono što ne znaš o...kućanicama
Sljedeći članakSvako svog krpelja za utrku ima