Christmas with Kićo

0
93

 

Nikada ne mogu odlučiti što mi je u vezi Božića najljepše, ali visoko mjesto na naj-ljestvici zauzimaju hrvatske božićne pjesme. Osim što me svaka od njih podsjeća na tatu, mirno djetinjsvo i na onaj svečani miris polnoćke u đakovačkoj katedrali, miris tamjana i snijega, kuhanog vina i «suvih šljiva», borova i debelih kaputa, božićne pjesme volim i zbog jednog CD-a. Ok, u mom djetinjstvu to je bila ploča, a imao u je moj stric (na privremenom radu u Njemačkoj).
Ta me ploča prati cijeli život. I puno mi znači. Kad sam se primala u pionire nije mi bilo jasno zašto je drugim mamama to svečani dan, a moji baš taj dan kolju svinje. I onda je došao stric s tom Christmas with Kićo pločom. I svi smo joj se divili, a pioniri pali u drugi plan.
Izgledala je raskošno i za nas nedostižno. Dašak Zapada. Kićo, naš slavonski bećar, sada se smiješio iza bijelog brka i snježne brade Djeda Mraza s naslovnice longplejke. Danas kada gledam vidim da je to tužan pogled i da su mu obrve nekim čudom plave, a neki dan čitam da je upravo taj omot albuma engleski tabloid «The Sun» proglasio jednim od 15 najgorih na svijetu. Meni uopće nije najgori. To je dio mog djetinjstva. To su svi Božići koje smo uvijek slavili svečano. Ne znam za vas, ali smi smo uvijek «smjeli». Možda zato što nismo niti pomišljali na drugo. Ili zato što smo živjeli skromno, tiho, u malom slavonskom gradiću.
Prije polnoćke uz kuhano vino, suve šljive i orase, poslije škripavom sniježnom stazom baki i didi u čestitare. Putem pjevamo zajedno mi mali i oni veliki: moj tata i njegova braća. A baka i dida čekaju u toploj kući, u Zagrebačkoj 7. Već mirišu kobasice i sir i rakija. Prošo post.
Prije nekoliko godina sestra mi je, ne znajući za moju tajnu ljubav prema Kići, poklonila ovaj CD. Sestre ipak uvijek nekako znaju najbolje što kojoj treba, a ja, Bogu hvala, imam četiri sestre.
Sada ga imam i ja (a nisam otišla u Njemačku). Prvi Badnjak bez tate prošao je u neopisivoj boli. Svi nakon njega prolaze uz skrivene suze i sjećanje na vremena kada nismo imali ni gramafon ni longplejku, ali smo bili velika, složna obitelj koja je imala glavu i rep.
Ove godine opet će biti na playlisti. Daj nam Bog zdravlja, k tomu veselja, na tom mladom ljetu svega obilja. Božiću se stoga veselimo svi, mladoga Kralja mi molimo.

Ljubi vas i štuje i sretan Božić želi Hakuna Mamama 

marija@sretnodijete.net

Prethodni članakGeni, geni kameni...
Sljedeći članakKad se mama smije…