Cvrčak na cesti

0
60

Mala prohodala i protrčala pa u ovih mjesec i pol dana istražuje svojim nožicama malog cvrčka (sva je sitna) po brdovitom istarskom terenu naše neasfaltirane ulice. Brza tako moj cvrčak kraj mene, na dohvat ruke, ne želeći se držati skuta majke svoje, brza... I pade na koljena pa na glavu na betonirani prilaz susjedove kuće. Muko moja! Iz usta curi krv, na čelu raste čvoruga s dvije crvene točke koje se sire, bujaju u rog na njenoj glavi - ulica se ori od placa... Plačemo zajedno, naravno (ja placem i kad Majstorica prepozna Gitu kao kćer, i na Škorine pjesme, i na ljiga filmove ...), pa vadi šnicle iz zamrzivača, peri usta, pregledavaj zube, nosi, tješi, proklinji i susjeda i ulicu... Sad je dobro - valjda neće biti posljedica (potres mozga i sl.), samo je natukla usnicu (možda ju je duda spasila?) - sad je kao Severina.

Prethodni članakO krivinama i krivnjama
Sljedeći članakPobijedio anoreksiju