Dedi...

0
52

Svi kažu da su ljudi kad postanu bake i djedovi bolji u toj ulozi nego u ulozi mame i tate.
Pa sad, nisam se još našla u nijednoj od tih uloga, ali poznajem neke jako dobre mame i tate... Ali i još bolje bake i djedove. Za sada sam samo bila mažena i pažena od njih kao mala princeza.
Ovih dana moj djed polako napušta ovaj svijet i Mala Pukele je tužna. Ali Velika Ana već sada zna da se svi mi nekada rastajemo.
Spasitelj bicikala i probušenih guma

Nekako danas svima želim pričati kako je bilo živjeti sa mojim djedom....
Šta da vam kažem... U ovakvim trenucima svi filtriramo sjećanja, sve loše nestaje odnešeno valovima tuge, a more u nama izbacuje slane kapljice i lijepe školjke koje čuvaju bisere sjećanja....
Moj djed je obožavao drobiti kruh u sve što je jeo, nekad sam čekala da krene jesti kruh sa kruhom.
Moj djed je bio najsavršeniji mehaničar za bicikle, specijalist za krpanje probušenih lopti , imao je snagu otvoriti i zatvoriti ono što nitko nije mogao, cijeli život je skrivao od svoje žene pravi broj cigareta koje je kupio i kriomice pušio....
Tamo gdje nitko nije imao volje...
Moj djed je čitao novine naglas, vječno je popisivao stvari, moj djed me znao staviti u sjedalicu i odvesti na biciklu tamo gdje nitko nije imao volje, volio je kolač od jabuka i oraha, uvijek bi jeo sam, kasno se budio i još kasnije lijegao, obarao je rekorde u postizanju stanja pripravnosti kad bi odlazio od kuće....
Sve pipe su bile zatvorene, sve je bilo zaključano i uvijek je tvrdio da nam baš zato nikad nitko ništa nije ukrao...
I sve bi vezao i povezivao.... Nekako je bio čovjek od sakupljanja. Dobro mu je išlo.
"Sinek, dobro sam!"
Zadnjih godina lišen moći govora sjedio bi na dvorištu hvatajući zrake sunca, umornog i snenog pogleda, ispraćajući me i dočekivajući toplim pogledom.
Nikako se nije volio žaliti. Mrzio je doktore. Sam je sebe nazivao specijalistom.
Kad bi netko njega i sad upitao: Dedek, kako si?, on bi rekao: Sinek, dobro sam.
Svog djeda želim pustiti u nebo poput vjetrom odnešenog šarenog balona....
Pokloniti mu par sitnih pusica u obraz kakve je toliko simpatično poklanjao...( našla sam, djede, još jednog čovjeka koji tako ljubi).
Hvala za puninu i ponos
Tužna ti je tvoja unuka.... Puna pitanja...
Gdje ideš djede?
Znam da me tamo ne možeš povesti....
Hvala za puninu i ponos tu sa moje lijeve stane.....
I da, djede, ja ti vjerujem kad kažeš da vještice postoje!
Do nekog novog susreta...

Tvoja Pukele

....svim malim i Velikim ljudima koji su osjetili radost unukovanja i svima onima koji tu radost pružaju.....

Prethodni članakMačje umijeće
Sljedeći članakBožićni duh(ovi)