0.1 C
City of Zagreb

  • Mr. Beanov poučak

    Pomalo mi je isfurano početi s onom afričkom da je “Potrebno cijelo selo da se odgoji dijete”... ali sve što slijedi dogodilo se u selu, glavni akteri su djeca, a neka od njih imaju veze i s Afrikom.

    Kako to mame često vole, a ja prednjačim u tome, organiziraju si druženje i kavicu s  prijateljicama s utopističkom idejom da će se djeca lijepo igrati zajedno, a one se (treba li uopće napisati – napokon)  napričati. Prošlo ljeto bila mi je kolegica s posla sa svojim malim sinom koji je vršnjak mome – i dok smo mi pretresale zbornicu, nastavni plan i program, nove metode poučavanja i tko zna što sve ne uzduž i poprijeko – iz kuće gdje su se djeca igrala nije se čulo “ni mu, ni be”.

    - Vidiš ti kako se oni lijepo igraju – ambiciozno sam zaključila, a kada smo provirile da vidimo tu idilu međusobnog druženja ugledali smo dva dječaka, svaki na svom kraju dnevnog boravka kako se igraju i komuniciraju – svaki sa svojim gormitima.

    Ni riječi...

    Bilo je potpuno očito da nisu progovorili ni riječi cijelo poslijepodne. Ali zato mame jesu.

    Iako smo sve svjesne da je broj popijenih otprilike jednak broju prolivenih kava na takvim druženjima, volim te kave i veselim im se kao nekada dobrom koncertu, spavanju kod frendice, petici iz matematike.

    “Mi ćemo gledati novi katalog Ikee, a oni nek se igraju...” Moj plan usvojen je jednoglasno. U startu pomičemo granice što se slatkiša, sokova, sladoleda tiče. Ali... i granice imaju granice.

    Ja sam potonula gledajući moje mlađe prijateljice kako se savršeno snalaze s odgojem svoje dječice. Bila je to plejada djelotvornih odgojnih metoda, uprizorenje teorija o učinkovitosti nagrada i kazni, presjek najučinkovitijih metoda iz knjiga o odgoju poput “1-2-3 uspjeh”. Sigurna sam da bi neke scene bile sjajni klipovi na raznim stranicama “How to do ... somethnig”.

    mr bean

    1-2-3 uspjeh

    I dok su se hrabro borile kao lavice, trudile, pokušavale i odgajale – ja sam pila kavu i tonula sve dublje. Zato što moje najmlađe dijete, a opet najstarije među njima – nije htjelo podijeliti igračke, nije htjelo pepustiti drugima igračke, tražilo je igračke kojih nema, tražilo je previše sladoleda u jedinici vremena, a kap koja je prelila čašu bila je diskretno strgani dinosaur – na tri savršeno jednaka dijela. A ja sam ga lijepo, još diskretnije spremila u torbu ne govoreći ni riječi nikome. Kad smo išli kući – umalo pokisli u pravom i prenesenom značenju – skupila sam posrnuli majčinski autoritet i rekla: “Moramo razgovarati o tome zašto si potrgao dinosaura. To nije bilo lijepo i dobit ćeš kaznu.”

    Brzo sam čekirala tu svoju odluku u mislima. Je li izrečena smirenim tonom? Je. Je li razumna? Je. Jesu li jasni uzroci i posljedice? Jesu. Tako osnažena u glavi došla sam doma i sjeli smo za stol i rezimirali slučaj dinosaur (nikako zaboravljeni slučaj).

    Ti si potrgao dinosaura i ja ću sad sve te dijelove baciti u smeće. Nema sladoleda za tebe danas i nema crtića do kraja dana. To ti je kazna.

    Dok sam čestitala sama sebi na razumnoj odluci i smirenom tonu (bit će nešto od mene) čula sam neko njegovo trabunjanje o Mr. Beanu (uzoru nad uzorima).

    Muškarac kao mama

    - Ali Mr. Bean je pticu kojoj su slomljena krila izvadio iz smeća. Popravio joj je krila i ona se mogla vratiti svojim roditeljima – objašnjavao je kroz suze.

    Kakve sad to ima veze s dinosaurom – pitala sam ga. Želiš li reći da ga trebamo izvaditi iz smeća – ako tako misliš, vadi ga sam i lijepi – bila sam odlučna.

    A on ga je izvadio iz smeća i polako i smireno, dio po dio zalijepio superljepilom.

    Poučak? Mr. Beanov poučak? Ne znam. Valjda ima smisla to popravljanje slomljenih stvari, valjda ima smisla odlučiti pokušati ponovno, ima smisla pokušati biti bolji, ima smisla odgajati djecu. Unatoč prolivenim i nepopijenim kavama, neprelistanom katalogu Ikee – ima smisla raditi najteži posao na svijetu.

    Crtica s interneta za kraj:

    Sin upita oca: “Tata, što znači biti muškarac?”.

    Otac odgovori: “Muškarac je onaj koji voli bezuvjetno, brine se za tebe i štiti te”. Tada dijete reče: “Kad odrastem i ja ću biti muškarac. Kao mama.”

    Napisala Marija Mapilele

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Pohvala vrtiću

    Bilo bi sjajno, kad bi vam u trenutku kad postanete mama, dali neko pismeno dopuštenje da smijete (bez straha i grižnje savjesti!) griješiti. Na primjer, mogla bi to biti: Dopusnica za pogreške, koja bi vas, barem malo, rasteretila.

    Bilo bi to ponajviše za one koji poput mene stalno traže potvrdu, neko jamstvo, da su na dobrom odgojnom putu ili barem, da nisu na krivom.

    Nesigurna sam. Znam. I priznajem: "Lako me rasplakati." Plačem i na sretne završetke u filmu, na nježnosti u knjigama, na tople riječi svojih potomaka pa i na mnoga sjećanja iz djetinjstva...Sve što može izazvati suze kod mene – pali.

    Čak i rastanak od vrtićkih dana. Drugorođena je prošlih dana „odgulila“ svoj vrtićki staž.

    Prošli su i ti dani – za mene i moju obitelj – sigurni i veseli.

    Za mene, nesigurnu i s tendencijom ka greškama u odgoju, sigurnost koju su mi ulijevale tete u “našem” vrtiću i spoznaja da svoju djecu ostavljam u sigurnim rukama, bili su spas.

    robotic djeca 2

    Možda sva ova moja pozitiva za vrtićke dane ide od toga da među likovima kojih se sjećam iz djetinjstva nema vrtićkih teta, pa mi to, očito, nedostaje. U sjećanju mi je samo jedna baka koja je posao čuvarice unučice obavljala najbolje što je znala.

    Staž od 9 godina, prepun igre i dobre i pozitivne energije na koju sam nailazila na “mjestu gdje sam ostavljala svoju djecu“, daje mi pravo na oduševljenje i zahvalnost, a naučila sam tijekom tih godina da je bolje očekivati manje pa kad dobijem više - ugodno se iznenadim.

    Zatim, nezrela kakva jesam, puno sam i sama naučila od vrtićkih teta.

    I koliko god je bilo teško ostavljati i Prvorođenog i Drugorođenu u jaslicama slušajući njihov plač sve do izlaznih vrata, utoliko je bilo lako odlaziti jer sam znala da ostaju u dobrim rukama.

    Što se tiče petljanja u rad vrtićkih teta, povremeno sam se poželjela upetljati, sugerirati, napraviti se malo i pametna, jer danas je to petljanje u rad škola i sličnih ustanova dosta popularno među roditeljima, pa sam povremeno poželjela ići u korak s tim trendom, ali nisam imala razloga.

    Šteta.

    Jer, uvijek se možete na nešto požaliti.

    Ili kritizirati.

    Puno je teže pohvaliti.

    robotic djeca 3

    Uglavnom, sad kad je Drugorođena upisana u školu, a Prvorođeni odmaknuo prema četvrtom razredu, mogu bez grižnje mirne savjesti izraziti oduševljenje i zahvalnost za rad vrtićkih teta. Svih. Točnije, onih u “našem” vrtiću.

    Sigurna sam da se s mojim mišljenjem mnogi neće složiti, ali skidam tetama kapu i zahvalna sam im na tome što sam imala bezbrižne dane na poslu jer sam u svakom trenutku znala da su mi djeca u sigurnim i smirenim rukama.

    Očigledno je da su te žene, koje su me dočekivale i ispraćale iz vrtića s osmijehom na licu, ostavile na mene snažan dojam. Nisu nametale svoja mišljenja ni gnjavile sa savjetima, ali su snažno utjecale na mene i na moju djecu.

    Sad kad sve zbrojim jednostavno smo baš imali sreće - i s vrtićem i s tetama – pa smo, u skladu s nazivom našeg vrtića, (skoro) uvijek bili na „izvoru“ lijepih i ugodnih događaja.

    U čast tih dobrih, vedrih i pozitivnih dana, zaplakala sam jednu - onako, zdušno, od srca skrivena iza ormara u vrtićkoj garderobi skupljajući, sada zadnji put, naše stvari.

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Znanjem do ostvarivanja prava osoba s poremećajima iz autističnog spektra

    Rana dijagnostika i rana intervencija ključne su za pomoć osobama s poremćajima iz autističnog spektra
    Rana dijagnostika i rana intervencija ključne su za pomoć osobama s poremćajima iz autističnog spektra

     

    Rana dijagnostika i rana intervencija presudne su za razvoj, integraciju i uspješan put prema samostalnosti djece s poremećajima iz autističnog spektra u odrasloj dobi.

     

    Prema procjenama stručnjaka u Hrvatskoj živi oko 10 000 djece s autizmom. Uz potporu UNICEF-a, modele podrške u predškolskoj i odrasloj dobi osobama s poremećajima iz autističnog spektra danas su na istoimenom Simpoziju predstavili stručnjaci Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta, Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, Hrvatske udruge za ranu intervenciju, Centra za autizam, te ustanova koje imaju program integracije djece s poremećajima iz autističnog spektra.

    Simpozij je otvorila potpredsjednica Vlade i ministrica socijalne politike i mladih Milanka Opačić koja je istaknula kako se nedavnim potpisivanjem sporazuma o suradnji između UNICEF-a i Ministarstava socijalne politike i mladih, Ministarstva zdravlja te Ministarstva znanosti, obrazovanja i sporta, Vlada opredijelila za unaprjeđenje podrške djeci s poremećajima iz autističnog spektra i njihovim obiteljima. „Prepoznavši važnost sveobuhvatne podrške potrebama te djece unutar sva tri ministarstva, uz podršku UNICEF-a započela je izgradnja cjelovitog sustava koji će odgovoriti na potrebe djece i njihovih obitelji u području rane intervencije u djetinjstvu, ali i njihovog kasnijeg života“, istaknula je Opačić.

    Na Simpoziju su govorili i inozemni stručnjaci iz Svjetske zdravstvene organizacije i organizacije Autism Speaks Foundation. Simpozij je održan u okviru godišnjeg sastanka SEAN mreže (South East European Autism network – Jugoistočno Europska mreža za autizam) u organizaciji UNICEF-a, Ministarstva socijalne politike i mladih, Edukacijsko-rehabilitacijskog fakulteta te organizacije Autism Speaks Foundation. Ciljevi i aktivnosti SEAN mreže obuhvaćaju podizanje svijesti o važnosti ranog otkrivanja, dijagnostike i intervencije za djecu s poremećajima iz autističnog spektra, razmjenu iskustava zemalja članica (Albanija, BiH, Hrvatska, Makedonija i Slovenija), osiguranje informacije za roditelje i stručnjake te poticanje partnerstva između zemalja članica u području dijagnostike i rane intervencije.

    „Konvencija o pravima djeteta nalaže nam da svakom djetetu omogućimo razvoj do maksimuma njegovih potencijala. Rana intervencija i rana dijagnostika jedan su od preduvjeta za ostvarivanje tog prava djece s poremećajima iz autističnog spektra. Vjerujem da će ovaj simpozij dati važan doprinos u ostvarivanju zajedničkog cilja te da ćemo nakon njega svi biti dodatno osnaženi i potaknuti da se s još više elana uhvatimo u koštac s izazovima koji su pred nama, a koji su vezani uz poremećaje iz autističnog spektra. Zahvaljujem suorganizatorima kao i donatorima UNICEF-a koji svojim doprinosom omogućuju naš rad na ovoj iznimno važnoj temi“, istaknula je predstojnica Ureda UNICEF-a Valentina Otmačić.
    www.unicef.hr

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Timi Promašaj - roman za ljetnu razbibrigu u izdanju Profila

    Timi Promašaj - pogreške se događaju
    Timi Promašaj - pogreške se događaju

    Ovaj smiješni i topli roman o osamljenu dječaku koji ima malih problema u komunikaciji s ljudima oko sebe objavljen je u više od 30 zemalja. „Moje prezime nekoć je glasilo Promašej. No netko ga je promijenio. Sada se piše ovako kako vidite. Zamolio bih vas da sad ne gnjavite vicevima o „promašajima“.

    Ja sam sve, samo ne to. Ja sam osnivač, predsjednik i izvršni direktor detektivske agencije koju sam nazvao prema sebi: Promašaj d. o. o.

    Promašaj d. o. o. najbolja je detektivska agencija u gradu, možda i u općini. Možda i u državi. Knjiga koju držite u rukama povijesni je zapis o mom detektivskom životu. Činjenice u njoj strogo su provjerene. Svi crteži u njoj moji su radovi. Htio sam da ilustracije napravi moj poslovni partner, ali nisu valjale.“

    Detektivski imperij

    Timi Promašaj beskrajno je smiješan dječak s vrlo neobičnim logikom zaključivanja. Njegova je ambicija stvoriti detektivski imperij, ali trenutačno ga ograničavaju početničke okolnosti: ima vrlo lijena i uvijek gladna poslovnog partnera – polarnog medvjeda imenom Totalka; agencija mu je smještena u majčinu ugrađenom ormaru; škola je stvarno dosadno mjesto u kojem se ništa zanimljivo ni korisno ne doznaje; njegov najbolji prijatelj Rola Tukus nije baš bistar iako mu je prosjek ocjena 4,6, ali je Timi s njim stvarno strpljiv; Mila Moskić neprestano mu se smiješi, miriši na mandarine i obično je prvoosumnjičena u njegovim istragama, a tu je i djevojčica čije ime neće biti izgovoreno. No ništa od toga ne može obeshrabriti uvijek samopouzdanog Timija. Čak ni kad mu netko ukrade Promašomobil, ustvari mamin Segway koji mu je zabranila voziti, ili kad se mamin novi prijatelj želi s njim sprijateljiti, niti kad mu djevojčica čije ime neće biti izgovoreno otme klijenta, pa čak ni onda kad se automobilom zabije u nečiju dnevnu sobu.

    Roman o osamljenom dječaku

    Ovaj smiješni i topli roman o osamljenu dječaku čija je mašta beskrajna, ali koji ima malih problema u komunikaciji s ljudima oko sebe objavljen je u više od 30 zemalja i samo u Americi prodan u više od 350 000 primjeraka. Na New York Timesovoj listi najprodavanijih naslova nalazio se više od pet mjeseci, a Amazon je knjigu proglasio jednom od najboljih u 2013.

     

    Biografija autora:Stephan Pastispravnik je po zanimanju tetvorac stripa Bisere pred svinje (Pearls before swine), koji se objavljuje u 650 časopisa u Americi i koji je dobio nagradu Udruženja američkih strip-crtača za najbolji strip u časopisu 2003. i 2006. godine.Kolekcija tog stripa objavljena u knjizi Larry in Wonderland bila je na prvom mjestu najprodavanijih naslova New York Timesa. Ovaj roman prepoznatljivog humora prva mu je dječja knjiga. Živi u sjevernoj Kaliforniji.

     

    Službena stranica:

    www.timmyfailure.com

     

    „Timmy Promašaj je pobjednik.“

    Jeff Kinney, autor Gregova dnevnika

     

    intervju autora u Los Angeles Timesu http://www.latimes.com/features/books/jacketcopy/la-et-jc-stephan-pastis-interview-timmy-failure-20130417,0,3257605.story#axzz2z3z2Z2Iz

    Forbes Magazine Article: http://www.forbes.com/sites/michaelwolf/2013/02/24/meet-the-next-big-childrens-book-author-he-promises-no-smoking-booze-or-bad-words/

    Cleveland News Review: http://www.cleveland.com/books/index.ssf/2013/02/stephan_pastis_timmy_failure_m.html

    Publishing Perspectives: http://publishingperspectives.com/2013/02/pearls-before-swines-stephen-pastis-transitions-to-kids-lit/?utm_source=feedburner&utm_medium=twitter&utm_campaign=Feed%3A+PublishingPerspectives+%28Publishing+Perspectives%29

    WIRED: http://www.wired.com/geekdad/2013/02/stack-overflow-2/

    Betsy Bird: http://blogs.slj.com/afuse8production/2013/01/31/review-of-the-day-timmy-failure-mistakes-were-made-by-stephan-pastis/

    USA Today: http://www.usatoday.com/story/life/books/2013/01/30/book-buzz-mantel-hillary-clinton-sendak/1877311/

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • 10 "ne" za mobitele djeci mlađoj od 12 godina

    "Djeca su osjetljivija na različite agense od odraslih jer se njihovi mozgovi i imunosni sustavi još uvijek razvijaju, pa se stoga ne može reći da je rizik jednak za mlađu odraslu osobu i dijete“ (Globe and Mail 2011).

    Američka akademija za pedijatriju i Kanadsko pedijatrijsko društvo tvrde da djeca do 2 godine ne bi smjela biti izložena nikakvoj tehnologiji, od 3 do 5 godina trebala bi se ograničiti na jedan sat dnevno, a od 6 do 18 godina na 2 sata dnevno (AAP 2001/13, CPS 2010).

    Djeca i mladi koriste se tehnologijom 4-5 puta više od preporučene količine, s ozbiljnim i po život opasnim posljedicama (Fundacija Kaiser 2010, Active Healthy Kids Kanada 2012).

    Mobilni uređaji (mobiteli, tableti, elektroničke igrice) dramatično su povećali dostupnost i uporabu tehnologije, pogotovo u vrlo mlade djece (Common Sense Media 2013).

    "Kao dječiji terapeut pozivam roditelje, nastavnike i vlade da zabrane uporabu svih mobilnih uređaja djeci mlađoj od 12 godina." - kaže Cris Rowan, američka dječija terapeutica.

     

    10 razloga za tu zabranu mobilnih uređaja djeci mlađoj 12 godina temeljenih na istraživanjima

     

    1. Brz rast mozga 

    Od rođenja pa sve do druge godine djetetov se mozak trostruko poveća i tako nastavi funkcionirati u stanju brza razvoja do 21. godine (Christakis 2011). Rani razvoj mozga određuju podražaji iz okoline ili pak njihov izostanak. Stimulacija mozga u razvoju koju je prouzrokovala pretjerana izloženost tehnologiji (mobilni telefoni, internet, iPadi, TV) pokazala se negativnim učinkom na izvršnu funkciju te uzrokom deficita pažnje, kašnjenjem kognitivnoga razvoja, otežanim učenjem, povećanim impulzivnošću te smanjenom mogućnošću samoregulacije, čega su primjer tantrumi (Small 2008, Pagini 2010).

    2. Kašnjenje u razvoju

    Uporaba tehnologije ograničava pokret, što može rezultirati kašnjenjem u razvoju. Jedno od troje djece danas započinje svoje školovanje nedovoljno razvijeno za svoju dob, što negativno utječe na pismenost i uspješnost u obrazovanju (HELP EDI Maps 2013). Kretanje pojačava koncentraciju i povećava mogućnost učenja (Ratey 2008). Uporaba tehnologije u djece mlađe od 12 godina štetna je za djetetov razvoj i učenje (Rowan 2010).

    3. Epidemijska pretilost

    TV i igranje videoigrica koreliraju s povećanom pretilošću (Tremblay 2005). Djeca kojoj je doušteno imati mobilni uređaj u sobi imaju 30% veću incidenciju pretilosti (Feng 2011). Jedno od četvero kanadske te jedno od troje američke djece pretilo je (Tremblay 2011). 30% pretile djece razvit će dijabetes, a pretili pojedinci u većem su riziku od ranijega moždanog i srčanog udara, ozbiljno skraćuje životni vijek (Centar za kontrolu i prevenciju bolesti 2010). Najviše poradi pretilosti djeca 21. stoljeća mogla bi biti prva generacija u kojoj većina njih neće nadživjeti svoje roditelje (profesor Andrew Prentice, BBC News 2002).

    4. Nedostatak sna

    60% roditelja ne nadzire djecu tijekom korištenja tehnologije, a 75% je djece kojoj je korištenje tehnologije dopušteno u spavaćoj sobi (Fundacija Kaiser 2010). 75% djece u dobi između 9 i 10 godina pati od pomanjkanja sna do te mjere da im ono štetno utječe na ocjene (Boston College 2012).


    5. Duševne bolesti 

    Pretjerana je uporaba tehnologije vjerojatan uzrok višim stopama dječje depresije, anksioznosti, poremećaja privrženosti, deficita pažnje, autizma, bipolarnoga poremećaja, psihoze i problematičnoga dječjeg ponašanja (Sveučilište u Bristolu 2010, Mentzoni 2011, Shin 2011, Liberatore 2011, Robinson 2008). Jednomu od šestero kanadske djece dijagnosticirana je duševna bolest, a mnoga zbog toga uzimaju opasne psihotropne lijekove (Waddell 2007).


    6. Agresija 

    Medijski sadržaj koji uključuje nasilje može uzrokovati dječju agresiju (Anderson 2007). Mlađa su djeca više izložena povećoj incidenciji fizičkoga i seksualnoga nasilja u današnjim medijima. „Grand Theft Auto V“ prikazuje eksplicitni seks, ubojstvo, silovanje, mučenje i sakaćenje, kao što se čini u mnogim filmovima i TV-emisijama. Amerika je kategorizirala medijsko nasilje kao javni zdravstveni rizik jer utječe na dječju agresiju (Huesmann 2007). Mediji izvještavaju o povećanoj uporabi soba za ograničavanje i odvajanje za djecu s nekontroliranom agresijom.

    7. Digitalna demencija

    Velika brzina medijskoga sadržaja može pridonijeti deficitu pažnje kao i umanjenoj koncentraciji i pamćenju poradi toga što se tako reduciraju neuronski tragovi do frontalnoga korteksa (Christakis 2004, Small 2008). Djeca koja ne mogu usmjeriti pažnju ne mogu učiti.

    8. Ovisnosti

    Kako roditelji pridaju sve više i više pažnje tehnologiji, udaljavaju se od svoje djece. U nedostatku roditeljske privrženosti djeca prepuštena sebi mogu se povezati s uređajima, što može rezultirati ovisnošću (Rowan 2010). Jedno od 11-ero djece u dobi od 8 do 18 godina ovisno je o tehnologiji (Gentile 2009).


    9. Emisija zračenja

    U svibnju 2011. Svjetska je zdravstvena organizacija klasificirala mobilne telefone (i druge bežične uređaje) kao 2B-kategoriju rizika  (moguće kancerogeno) zbog emisija zračenja (SZO 2011). James McNamee iz Health Canada u listopadu 2011. izdao je upozorenje u kojem tvrdi: „Djeca su osjetljivija na različite agense od odraslih jer se njihovi mozgovi i imunosni sustavi još uvijek razvijaju, pa se stoga ne može reći da je rizik jednak za mlađu odraslu osobu i dijete“ (Globe and Mail 2011). U prosincu 2013. doktor Anthony Miller iz Škole za javno zdravstvo Sveučilišta u Torontu preporučio je da, temeljem istraživanja, izloženost radiofrekvencijama bude reklasificirana kao 2A (vjerojatno kancerogeno), a ne 2B (moguće kancerogeno). Američka akademija za pedijatriju zatražila je preispitivanje emisija EMF-zračenja tehničkih uređaja navodeći tri razloga u vezi s utjecajem na djecu (AAP 2013).

    10. Neodrživost

    Načini na koje su djeca odgojena i obrazovana u vezi s tehnologijom više nisu održivi (Rowan 2010). Djeca su naša budućnost, no nema budućnosti za djecu koja se pretjerano koriste tehnologijom. Timski je pristup potreban i hitan kako bi se smanjila upotreba tehnologije među djecom.

     

    Dragi čitatelji i čitateljice, što mislite vi o ovoj temi? Dajte nam svoj komentar.

     

    Izvor:  http://www.huffingtonpost.com/cris-rowan/10-reasons-why-handheld-devices-should-be-banned_b_4899218.html?ncid=fcbklnkushpmg00000063

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Pismo nepoznatom prijatelju u poplavljenim područjama

    Evo što je dječak iz Samobora napisao vršnjaku u poplavljenim područjima

    Dominikovo pismo primili su u DVD-u Samobor s njegovom igračkom i darom upućenima "nepoznatom prijatelju" koji je morao napustiti kuću zbog poplava u 2014. g..

    Pismo nepoznatom prijatelju Dominik je napisao na papiru istrgnutom iz školske bilježnice, a njegove riječi i poruka - istgnuti su ravno iz dječjeg srca.

    Dječak Dominik iz Samobora nepoznatom prijatelju psolao je pismo, igračku imali dar
    Dječak Dominik iz Samobora nepoznatom prijatelju psolao je pismo, igračku imali dar

    Izvor: Večernji.hr

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • 99,9999 posto super mama!

    Ovi su me postotci malo potresli. Vidim nije okrugla brojka. Nije sto posto. A ja sam sigurna sto posto da se dajem sto posto! (Kao i svaka mama, uostalom!)

    Majčin dan je sad već daleko iza nas, no ja sam još pod dojmom istog. Ima težinu ta pisana riječ.

    I dok Drugorođena u vrtiću radi prekrasne čestitke s tekstom koji bi svaka majka poželjela: Mama volim te najviše na svijetu, Ti si najbolja mama i sl. i crta crteže u vedrim tonovim i bojama, dotle od  Prvorođenog sad već očekujem ozbiljnije hvalospjeve o mami.

    Ozbiljniji hvalospjevi...

    Dječarac je pismen i lako će sročiti nekoliko lijepih i dirljivih rečenica o svojoj mami koja izgara za njega i potpuno se predaje majčinskim obavezama.

    Moram priznati da nisam nikada mislila da ću se pribojavati sastavaka koje Prvorođeni donosi iz škole, a i opće je poznato da djeca najčešće pišu zadaće o majčinom liku i djelu u stilu oda i hvalospjeva.

    Mama ratnica?!

    Bacam se odmah na školsku torbu Prvorođenog i tražim bilježnicu iz hrvatskog. Nakon malo listanja nalazim tek nekoliko rečenica svojeg Prvorođenog. Napisao je popis poslova jedne mame, a on za njega izgleda ovako:

    1. kuharica

    2.spremačica

    3. ratnica

    4. medicinska sestra

    5. čistačica

    ... i sve još neke uobičajene poslove popisalo dijete. Ali meni je nekako za oko zapela ova ratnica.

    Sastavci za unutarnju analizu

    - Pa, zašto ratnica - pitam ga.

    Zato jer ti stalno ratuješ s nekim. Ili sa mnom ili sa sestrom il s tatom -odgovara Prvorođeni ni ne sluteći da me odgovor pogodio i da baš nisam o sebi razmišljala na taj način.

    Naime, puno toga možete saznati o sebi kroz stalnu introspekciju - kako se to kaže stručno - a sve mi se više čini da su školski sastavci jako dobro štivo za unutarnju analizu. Vidiš, vidiš, sve te odlaske na psihosavjete i samoprojekcije mogla sam zaobići i pitati malu mustru što misli o meni.

    Na kraju zadaće nalazim i pitanje “Zaslužuje li tvoja mama priznanje za svoj trud?”  i odgovor Prvorođenog: Moja mama to zaslužuje 99, 999 %.!!!

    100% sigurna

    Ovi su me postotci malo potresli. Vidim nije okrugla brojka. Nije sto posto. A ja sam sigurna sto posto da se dajem sto posto! (Kao i svaka mama, uostalom!)

    Tražim objašnjenje, ali bolje da ga ne tražim. Naravno, ja se sad trudim 100 % da saznam gdje je greška.

    Nakon cijelopopodnevnog natezanja, mali mi odgovara: „Ok, kaže mališa koji mi život znači, „ nije sto posto zato što ti nije svaki ručak baš dobar i na ormaru u mojoj sobi imaš prašine.“

    Odmah cijeli slučaj prijavljujem svojoj mami, mislim ona će razumjeti ono što me muči. I čujem samo ovo: "Djeca ne znaju lagati, nisi ga trebala ništa ispitivati."

    U pravu je.

    Sad sam sto posto sigurna da sam si jednostavno trebala platiti nekog psihologa koji bi o meni lijepo, za novce, ispričao ono što želim čuti, odnosno da sam sto posto super mama!

     

    Napisala Draženka Robotić

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Životinje Hrvatske - najveća ilustrirana zbirka hrvatske faune

    Za sve ljubitelje životinja i prirode u izdanju Mozaika knjiga izdana je najveća ilustrirana zbirka hrvatske faune s više stotina obrađenih životinjskih vrsta. Uživajte sa svojom djecom u fotografijama predivne prirode i rijetko viđene vrste životinja u Hrvatskoj.

    Otisnite se na jedinstveno putovanje hrvatskim travnjacima i livadama, nizinskim i planinskim šumama, močvarnim područjima, surovim kamenjarom i čarobnim krškim podzemljem. Uz nadahnjujuće i informativne tekstove Gorana Šafareka, hrvatskog biologa, istraživača, fotografa i snimatelja, te zapanjujućim fotografijama upoznajte zanimljive životinje naših bistrih rijeka, brojne vrste s kojima dijelimo životni prostor u gradovima i selima te čudesnu faunu jadranskog podmorja.

    Hrvatska je među rijetkim državama u kojima još žive vuk, medvjed i ris, koji su u većini zapadnoeuropskih država nestali. To svjedoči o njezinu izuzetnu prirodnom bogatstvu. Šupljikavo krško podzemlje ispod gotovo polovice Hrvatske pravo je biološko blago, a toga su svjesni tek rijetki. Hrvatska podzemna fauna s mnogim endemima jedno je od svjetskih središta biološke raznolikosti; od petsto vrsta čak sedamdeset posto su endemi!

    Nemoguće je u jednoj knjizi prikazati sve životinje koje žive unutar hrvatskih granica, pa su u knjizi obrađene najčešće, ali i rijetko viđene vrste. Naglasak je na našim endemima i ugroženim vrstama, jer svijest o ugroženosti neke životinje dobar je početak njezine zaštite. Životinje opisane u knjizi svrstane su po biogeografsko-stanišnom principu, tj. po karakterističnim područjima na kojima obitavaju.

    O autoru:

    Goran Šafarek, rođen 1977. godine u Koprivnici, hrvatski je biolog, istraživač, fotograf i snimatelj. Objavio je knjige "Rijeke Hrvatske", "Drava – koprivnička Podravina" i "Ušće Mure – Hrvatska Amazona". U suradnji s Hrvatskom radiotelevizijom snimio je nekoliko dokumentarnih filmova ("Tajna šarene evolucije", "Crna mlaka"...), a fotografije su mu objavljene u nekoliko desetaka naslova (između ostalih, i u knjizi "Nezaboravni izleti Hrvatskom").

    goran safarek Goran Šafarek jedan je od autora zbirke eseja "Divljina". Od 2000. do 2010. godine poduzeo je deset ekspedicija diljem svijeta. Njegov film "Tajna šarene evolucije" uvršten je u program Međunarodnog filmskog festivala u Baru u Crnoj Gori. Jedan je od najpoznatijih aktivista za zaštitu prirode područja uz Dravu i Muru. Stalni je suradnik časopisa "Moj planet".

     

    Dodatne informacije o autoru potražite na:

    http://visionexpander.com/hr/omeni.asp?sid=1

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Najveće roditeljske dileme i zablude

    Mame i tate - upoznajte svoje dijete!

    Nakon što ste tokom trudnoće pažljivo iščitavali svu roditeljsku literaturu, slušali sve dobronamjerne savjete i iskustva, išli na roditeljske tečajeve, zastajkivali na svakom članku u novinama o roditeljima i/ili bebama, napokon ste dočekali da vidite lice svog djeteta i ponosno dođete s njim kući, idilično sanjareći o tome kako ćete vi biti savršeni roditelji savršenog djeteta! Međutim, čini vam se da je stvarnost, čak i nakon svih priprema, nešto drugačija i da vas preplavljuju neki sasvim novi osjećaji, iskustva i čuvstva?

    Ne brinite se, niste sami i niste jedini. Biti roditelj je predivno, ali ponekad i u isto vrijeme – teško, zahtjevno i stresno. Sve to može iznjedriti mnoge drugačije, izmiješane osjećaje. Novi se roditelji rođenjem svog malog klupka sreće nađu u nebrojenim novim situacijama, na koje ne znaju reagirati. Kada vaše kućanstvo s dva naraste na veći broj – stvari se mijenjaju. Roditelji ostanu iznenađeni osjećajima koji se počnu pojavljivati u njima, imaju osjećaj da ne poznaju svoje dijete, da se odnos među njima mijenja, da ne znaju što sve mogu očekivati, a u isto vrijeme strahuju od toga da ne razmaze dijete, primjenjujući svakojake savjete koje su čuli od prijatelja, rodbine i svojih roditelja.

     

     Mnogi su roditelji, zbog nedostatka sna, podložniji utjecaju stresa i  teže kontroliraju emocije te da im je smanjena mogućnost racionalnog razmišljanja i procjenjivanja. Roditelji se odjednom nađu u čudnovatim prepirkama koje nikada prije nisu iskusili. Raspravlja se oko toga što očevi bebi vrijeme posvećuju tako da je nakon radnog dana stave u krilo, dok gledaju televiziju, provjeravaju poruke ili mailove; često se izvikuju rečenice “Ti to jednostavno ne razumiješ!”, “Jednostavno mi treba odmora!”, “Ja to radim ovako!”.  Kad svemu tome pridodamo i najnovija istraživanja Sare Waters, objavljena u časopisu Psychological Science, da djeca upijaju majčin stres, i da se raspoloženja majke reflektiraju na njih, roditelji se nađu pod ogromnim pritiskom da budu sretni i savršeni roditelji. Uz sve to, muče ih strahovi da ne pogriješe s djetetom, zašto ne želi jesti, do kada treba dojiti, da li treba spavati odvojeno ili ne; frustracije se nakupljaju, osjećaju se nemoćni i nesigurni. Određena ponašanja djeteta ostavljaju ih zbunjenima, a mnoge kontradiktorne knjige o odgoju samo još više pojačavaju konfuziju i osjećaj bespomoćnosti. Iako današnji roditelji imaju suvremene i zdrave ideje o roditeljstvu i što žele svom djetetu, problem je što u svom odgojiteljskom repertoaru i dalje imaju zastarjele metode i tehnike, koje stvaraju djecu poslušnike ili buntovnike. Takvoj djeci manjkat će osjećaja osobne vrijednosti, razvit će mehanizam potiskivanja kao način nošenja s emocijama, stupanj emocionalne nezrelosti bit će visok.

    Nove spoznaje nam sve jasnije ukazuju koliko je upravo rani period ključan za razvoj djeteta u zdravu, sretnu i sigurnu osobu te nam daju vrlo logične smjernice kako se odnositi s djetetom pogotovo u kritičnim situacijama. Većina roditelja u kritičnim situacijama s djetetom osjeća unutarnji konflikt između onoga što su im rekli da trebaju raditi u tim situacijama i onoga što osjećaju u sebi da je ispravno.  Neki roditelji i dalje misle  da bi dijete što prije trebalo potaknuti da se osamostali kako se ne bi previse vezalo za roditelja i razmazilo; da ga treba rano naučiti da spava samo, jer je to jedini način da se svi naspavaju; da ga ne treba previse nositi na rukama da se ne navikne i da ga treba rano odviknuti od Neću kako ne bi imali cijeli život probleme s tim. Važna informacija koja se sve češće čuje o tome da su prve godine najvažnije ostavlja kod roditelja često osjećaj još veće nelagode i pritiska, jer ne uspijevaju shvatiti zašto su te prve toliko važne i, ako doista jesu, što ako su do sada griješili. Istina je da je za roditelje iznimno bitno da se što prije upoznaju s činjenicama o roditeljstvo u prvim djetetovim godinama, jer će im tako kasnije biti lakše, a u razvoju djeteta osjetit će se značajni pomaci. Predavanje koje će pomoći velikima da sagledaju svijet dječjim očima ujedno je i uvod u cjeloviti program o ranom razvoju Roditeljstvo 0-6, kroz koji se dobiva cjelovita slika o djetetovom razvoju i roditeljskoj ulozi u tome.

    Za predavanje se potrebno prijaviti preko prijavnice na web stranici Centra Prirodno roditeljstvo www.prirodnoroditeljstvo.com.

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Izabrana pratiteljica igrača za utakmicu godine

    Luna Kalesić (8) iz Osijeka pobjednica je McDonald'sove globalne kampanje Player Escort u Hrvatskoj.

    Zajedno sa svojom pratnjom, mala Luna otputovat će u lipnju u Sao Paulo na utakmicu godine, Hrvatska - Brazil

    Zagreb – McDonald’s, globalni sponzor FIFA-e i UEFA-e i ove je godine proveo kampanju Player Escort te djecu pobjednike natječaja vodi na odabrane utakmice Svjetskog nogometnog prvenstva, zajedno s njihovom pratnjom. McDonald's Hrvatska će ovogodišnju pobjednicu u Hrvatskoj, osmogodišnju Osječanku Lunu Kalesić, voditi na utakmicu otvorenja Brazil - Hrvatska u Sao Paulu 12.lipnja.

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
« »

- OGLAS -

NAJPOPULARNIJE

NAJNOVIJE VIJESTI

DODAJ SVOJ BISER

[sociallocker id="8163"] [/sociallocker]