0.1 C
City of Zagreb

  • Terapija igrom pomaže djeci razvedenih roditelja

    Djeca čiji su se roditelji razveli mogu biti posebno osjetljiva, a što su djeca mlađa, ova velika promjena u obitelji, ostavlja veći trag na njihovo ponašanje i osjećanje.

    Djeca na ovu promjenu reagiraju bijesom, tugom, samo-okrivljavanjem, samo-ozljeđivanjem, strahovima da će biti napušteno i odbačeno, potrešenim osjećajem sigurnosti i identiteta. Razvod može jako utjecati na djetetov razvoj na svim aspektima od socijalnog (ispoljavanje agresivnog ponašanja prema sebi i/ili drugima) do spoznajnog (poteškoće u učenju i savladavanju školskog gradiva).

    Brakorazvod roditelja bitno mijenja dotadašnju obiteljsku dinamiku, te iseljavanje jednog roditelja je svojevrstan gubitak za dijete. Baš kao i kod gubitka zbog smrti člana obitelji, tako i kod ovog, dijete mora proći proces žalovanja pri čemu može imati fantazije da to nije trajno i da, ako nešto napravi ili ne napravi, da će se stvari vratiti na staro.

    Dječje fantazije da će "mama i tata opet biti zajedno", pokušaji da ih pomiri ili nemogućnost prihvaćanja odlaska jednog roditelja, mogu biti dugo prisutne u dječjoj glavici čak i kada ih više ne izražava jasno.

    Ukoliko se pri tome roditelji ne mogu dogovoriti oko skrbništva, alimentacije, prava na posjete zbog čega povremeno izbijaju konflikti između njih, dijete može još intenzivnije vjerovati da će "mama i tata opet živjeti zajedno". Međutim, sve to ukazuje da dijete nije sposobno samo završiti proces žalovanja, a terapija igrom mu u tom procesu može pomoći.

    Terapija igrom (play therapy) prikladna je za mlađu djecu jer "razgovaranje" je često poput stranog jezika odraslih za njih, dok je s, druge strane, igra prirodan i učinkovit jezik kojim mogu izraziti svoje osjećaje, doživljaje i iskustva.

    Pročitajte u daljnjem tekstu na primjeru dječaka Kristiana, 6 godina, s grubim prikazom njegove terapije u cilju prikazivanja, kako se odvija terapija igrom i koja je njezina korisnost.

    Kristiana je dovela mama jer je bila zabrinuta za njega. Ponašao se agresivno u vrtiću i kod kuće, nije davao ni fizički ni emocionalan prostor drugima, nije imao razvijenu samo-kontrolu, stalno se miješao u tuđe stvari, nije slušao što mu se kaže, osim ako mu to ne kaže nepoznata osoba. Majka je imala velikih problema kako da mu postavi granice te je bila zabrinuta da ako se ne nauči samokontroli da će jednog dana imati ozbiljnih problema. Roditelji su se razveli, majka je postala skrbnikom za svoja tri dječaka (Kristian je bio srednje dijete), te su živjeli s majčinim novim partnerom.

    Terapeut se dogovorio s majkom da idućeg puta dovede Kristiana, kako bi se upoznao s njim i pokazao mu sobu u kojoj će zajedno boraviti jedanput tjedno. Naredni put, Kristian je ostao sam s terapeutom. Djeca obično već na prvim seansama iskažu svoja osjećanja, doživljaje i iskustva. Tako je Kristian iskazao regresivno ponašanje koristeći senzomotoričku igru tipičnu za djecu do tri godine (slinjenje, premazivanje, pokušaj jedenja plastelina), nesigurnost u trajnost odnosa (majčinog novog partnera nazvao je "tata", a za pravog oca je tvrdio da je umro (oklijevanje s odlaskom na kraju terapije). Kristian je također, kroz igru prikazao kako doživljava svoj odnos s majkom (figurica "mama" je figurici "bebi" stalno nešto "propovijedala i kljucala"). Naređivanjem terapeutu što da učini manifestirao je svoj kontrolirajući odnos prema drugima što može ukazivati na identifikaciju s agresorom, ali i način da izrazi neprijateljski stav zbog osjećaja napuštenosti, te način kako "preživljava".

    Kako se odnos s terapeutom razvijao i dječak imao sve više sigurnosti i povjerenje u njega, tako je počeo proigravati igru u kojoj je dječak glumio roditelje, a terapeutu je dodijelio ulogu dva djeteta. Zajedno su sagradili kuću, a nakon što je kuća izgrađena, "roditelji" su odlučili da je kuća dovoljno velika za njih dvoje te izbacili "djecu" van na hladnoću. "Djeca" (terapeut) su se žalila kako su "roditelji" zločesti i nepravedni. "Roditelji" su potom istukli "djecu" i otišli u svoju kuću. Kako su "roditelji" pronašli jako puno zlata neposredno u blizini kuće, tako su odlučili dati svakom "djetetu" jednu kunu, a ostatak zadržati za sebe. "Djeca" (terapeut) su se ponovno žalila kako su "roditelji" zločesti i škrti, nakon čega se dogodio preokret u igri i "roditelji" su postali najbolji "roditelji" na svijetu. "Roditelji" su im donjeli poklone, puno su ih grlili i ljubili, otac je pokazao kako se mogu izraditi modeli aviona. Svaki član obitelji je dobio hrpicu zlata i svi su otišli u dućan i kupili jedni drugima poklone. Mama je dobila novu haljinu, na što je Kristian komentirao "Mama izgleda prekrasno. Obično nosi traperice." Otac je dobio novu kravatu, najstariji brat bicikl, najmlađi brat plišanog zeca da mu "zeko može pomoći da spava noću". Terapeut je komentirao kako se "djeca" ponekad osjećaju kao da imaju najzločestije roditelje, a ponekad osjećaju kao da imaju najbolje roditelje na svijetu. Kristian je tihim glasom odgovorio "da". Kako se seansa približavala kraju, Kristian je komentirao da ovog puta nije postao "divlji i uzbuđen" budući da je na kraju prethodnih seansa postajao vrlo uzbuđen što je terapeut interpretirao kao odraz njegove ljutnje i straha da će biti izbačen s terapije.

    Na ovoj seansi, Kristian je proživio fantaziju sretne i zadovoljne obitelji, što je utjecalo na smanjenje intenziteta osjećaja napuštenosti.

    Kristianova mama je izjavila da se je Kristianovo ponašanje u školi i kod kuće popravilo, odnosno bio je bitno rijeđe agresivan prema drugima te je manje pokušavao kontrolirati druge.

    Terapeut je, u jednogodišnjoj terapiji, pružio Kristianu mogućnost da nauči kako tolerirati svoju emocionalnu bol izazvanu žalovanjem zbog gubitka oca. Kada je Kristian naučio kako se njome nositi, nije više morao koristiti agresivno ponašanje da bi mu se zadovoljile potrebe.

    Uključivanjem djeteta u terapiju igrom, omogućava i roditelju prilike za razgovor s terapeutom o vlastitim osjećanjima vezano za razvod (ljutnja, bol, gubitak, odbačenost) s ciljem da nauči kako da se nosi sa njima kako bi mogao biti sposoban u potpunosti podržati dijete da izrazi svoje osjećaje.
    Autorica: Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom u Centru Proventus, Zagreb.

     

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Velika moć uvjerenja

    U jednoj je obitelji vrijedilo pravilo da se riba obavezno peče bez glave. Kada bi kćer pitala majku zašto je tome tako, majka bi odgovarala da je tako bolje, sve dok jedna od kćeri nije bila dovoljno buntovna i uporna u potrebi za smislom te rabote. Izludjela je i mamu i baku pitanjima zašto se riba mora peći bez glave. Na kraju se ispostavilo da je čukunbaba imala premalu tavu, pa je morala rezati glave. Njezine potomke imale su i većih tava, ali uvjerenje je bilo jače od toga.

    Samo nebo zna koliko uvjerenja branimo kao istinita, a da se nikada nismo zapitali zašto vjerujemo u to. Isto je tako i s vrijednostima -zašto nam je nešto važno? A vrlo često i s načinom kako nešto radimo. Kada bi nas netko pitao zašto to tako radimo, vjerojatno bismo odgovorili „Zato što se to tako radi“.
    Sjećam se kako mi je mama, kada sam bila klinka i počela pomagati u kući, bezbroj puta ponovila da se rublje vješa na točno određen način. Prvo donje rublje i čarape, pa majice, košulje, pa suknje i hlače i na kraju veliki komadi. I ja sam bila buntovna pa sam ju zapitkivala zašto baš tako moram vješati rublje. Zato što se to tako radi. Ja sam se trudila objesiti ga na svoj način, što je nju dovodilo do ludila.

    Onda sam se odselila. Danas živim sa svojom obitelji i pogodite kako vješam rublje? Prvo čarape i donje rublje, pa onda majice i košulje i tako redom. Nakon kratke analize zašto je moja mama baš na taj način vješala rublje, poput Newtona odjednom mi je na glavu pala zakonitost vješanja. Ona je sušila rublje na prozoru i bilo joj je bitno da susjedi ne gledaju naše rublje, pa je logika nalagala da prema van budu velike plahte.

    Ja danas sušim rublje uglavnom u stanu gdje ga nitko ne vidi, ali i dalje ga sušim onako kako me mama naučila. Baš kao što su žene iz priče na početku članka pekle ribe bez glave.

    Navedeni primjer nema nekog velikog utjecaja na kvalitetu mog života, ali postoje uvjerenja i programi koje smo preuzeli od svojih roditelja, a koji nas mogu značajno ograničavati. Roditelji nam takva uvjerenja verbalno prenose u najboljoj namjeri. I njih su tako učili i smatraju da će nam to pomoći u životu. Ono čega nismo svjesni da nas mnoga od njih sprječavaju da razvijemo i iskoristimo sve kapacitete koje imamo, da se ostvarimo na nekim poljima, da budemo sretni. Neka uvjerenja razvijamo opažajući roditelje i roditeljske figure. Roditelji nam ih ne prenose namjerno, već ih mi sami formiramo na temelju toga kako se roditelji ponašaju.

    Takva uvjerenja mogu biti primjerice:
    „Ljudima ne treba vjerovati“: ako smo to čuli dovoljan broj puta kao djeca, postaje istinito i može se dogoditi da jednoga dana imamo rezervu u odnosu s ljudima. Ono nas može onemogućiti u stjecanju prijatelja, ostvarivanju intimnih veza itd. Cijeli život se oslanjamo sami na sebe i samo na sebe, jer ljudima ne treba vjerovati. Ovo uvjerenje najčešće roditelji prenose verbalno, dajući nam uputu kako ćemo (prema njihovim uvjerenjima) bolje proći u životu.

    „Veza bez svađa je dosadna, to nije ljubav“: ovo uvjerenje može formirati osoba koja je možda promatrala svoje roditelje koji se „kolju“ kao pas i mačka. Da bi na neki način dijete opravdalo roditelje koji su u lošim odnosima ono na svoj način zaključuje „oni se vole, to je dakle ljubav“. Kasnije će u životu takva osoba zaobilaziti sve moguće partnere koji joj odgovaraju i s kojim bi mogla razviti skladan i harmoničan odnos. Naprotiv, takvi će ljudi zamjećivati isključivo moguće partnere koji im nisu niti malo slični, koji ne razmišljaju o njima, koji im ne poklanjaju pažnju, tj. partnere s kojima će se svađati. I što se više svađaju i što im je teže to se „više vole“.

    Postoje i uvjerenja o nama samima. Koliko puta sam u životu čula da pjevam „kao da mi je medvjed prdnuo u uho“. I postala sam uvjerena da je tome tako. Nikada u životu nisam pustila glas, barem ne javno. Bilo mi je žao ljudi da ih maltretiram svojim antitalentiranim pokušajima. A baš sam voljela pjevati. Onda smo jednom prilikom moj suprug i ja, još na početku naše veze, u autu na nekom putovanju pjevali. On ima sluha i jako lijepo pjeva. Malo pomalo usudila sam se raspjevati. Povratna informacija je bila da imam sluha i lijepo pjevam. Nije mu bilo jasno zašto ja mislim drugačije. Tako sam ja pjevuckala, a na jednoj certifikaciji čak zapjevala na mikrofon. Usudila sam se i ništa se nije desilo i nitko mi se nije smijao. Čak naprotiv dobila sam komplimente da lijepo pjevam. Naravno s obzirom da sam godinama uvjeravala ljude oko sebe da ne znam pjevati, neki su i dalje uvjereni u to.

    I opet ovo uvjerenje nije bitno utjecalo na kvalitetu mog života, ali što bi bilo da sam bila uvjerena da sam nespretna, glupa, nesposobna ili slično?

    Prije neki dan čula sam neke roditelje kako se jadaju da njihova mala kćerkica manipulatorica. Malena ima 8 mjeseci i vjerojatno će se toga naslušati u životu. Onda će početi vjerovati u to. A ono u što vjerujemo diktira naše ponašanje. Različiti su tijekovi kojima daljnja priča može ići, ali ono što im je zajedničko da će njen život biti određen uvjerenjem.

    Uvjerenja određuju naše ponašanje. Roditelji su ih prenijeli nama, a mi ih prenosimo svojoj djeci. Prenose se s koljena na koljeno i nisu uvijek podržavajuća i pozitivna.

     

    Autorica: Marija Mapilele

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • 20 stvari zbog kojih majke ne bi trebale osjećati grižnju savjesti

     

    Jeste li ikad upoznali majku koja zbog nečega u vezi djeteta ne osjeća grižnju savjesti? Vjerojatno ne. Mogli bismo nabrojiti više stvari zbog kojih majke ne bi trebale biti nemirne savjesti, no onda bi nas pekla savjest misleći da savjesti uopće nemamo.

    Grižnja savjesti kod majki
    Ne morate biti savršena. I tako ste najbolja majka na svijetu.

    Zbog toga, nemojte imati grižnju savjesti ako:
    1. Želite ostati kod kuće sa djetetom.
    2. Volite svoj posao.
    3. U nekim trenucima vam dođe da mrzite supruga.
    4. Još uvijek niste spremni na seksualne odnose, iako je porod već davno prošao.
    5. Ne čitate djetetu onoliko koliko stručnjaci savjetuju.
    6. Ponekad zbog iscrpljenosti, umjesto dojenja, date djetetu zamjensko mlijeko.
    7. Uvedete zamjensko mlijeko ako želite.
    8. Lažete drugim mamama da vam dijete spava cijelu noć (iako vas podočnjaci izdaju).
    9. Ne upišete datum izbijanja svakog zubića u radosnicu.
    10. Nikad niste ni započeli upisivati događaje u radosnicu.
    11. Suprugovoj majci kažete „Sjajna ideja, pokušat ću!“, a zaboravite što je rekla čim zatvori vrata za sobom.
    12. Lažete suprugu da morate kod liječnika, a zapravo idete na masažu.
    13. Sakrijete poneki račun od supruga. Za nove cipele, na primjer.
    14. Odbijete poziv na druženje od majke koja i kristalnu vazu može držati nadohvat djetetu, a da ostane čitava, a vi to jednostavno ne možete podnijeti.
    15. Osjećate ponos što susjedino dijete ne zna pričati, a vaše već ima bogat rječnik, iako su vršnjaci.
    16. Treći put u danu upalite djetetu isti crtić, jer nešto želite obaviti u miru.
    17. Želite provesti Majčin dan potpuno sami.
    18. Odete u posjet roditeljima samo zato jer znate da će razmaziti i dijete, ali i vas, kuhajući vam omiljena jela i baveći se djetetom.
    19. Provedete djetetov popodnevni odmor spavajući uz njega.
    20. Vozite dijete kući u pokakanoj peleni, jer je prostorija za presvlačenje u shopping centru bila tako daleko...

    Izvor: www.parenting.com

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Napokon i u Hrvatskoj - CRVENI NOSEVI Klaunovidoktori!

    Cilj rada klauna u bolnici nije dobiti pljesak nego svojim gegovima i komunikacijom s djecom skrenuti pažnju s bolesti te izazvati smijeh.

    “CRVENI NOSEVI – klaunovidoktori”, posebno educirani profesionalci (glumci, glazbenici i dr.) koji svojim terapijskim djelovanjem pomažu bolesnoj djeci i roditeljima da se lakše nose sa stresom uzrokovanim bolešću i boravkom u bolnici, predstavili svoj rad i planove na konferenciji za novinare koja se održala na KBC Zagreb.

    “CRVENI NOSEVI – klaunovidoktori” započeli su svoje djelovanje u Hrvatskoj u travnju 2010. godine u suradnji s međunarodnom organizacijom “Red Noses International” i u okviru EU projekta “Performing arts in hospital – clowndoctors”.
    Od sredine listopada 2010. godine klaunovi koji su prošli uvodnu izvedbenu i teoretsku edukaciju krenuli su posjećivati odjele pedijatrije KBC Zagreb, koji je time postao prva zdravstvena ustanova u kojoj “klaunovidoktori” smijehom olakšavaju boravak djeci u bolnici. U tom razdoblju ostvareno je 35 posjeta u kojima se izmjenjivalo 9 klaunovadoktora koji su svojim vedrim duhom, smijehom i pažnjom razveselili 1036 mališana.

    Dr. Ludek liječi tugu

    Na konferenciji za novinare „klaunovidoktori“ su i u praksi pokazali u čemu se sastoji njihovo umijeće mamljenja osmijeha te su otpjevali pjesmu „Drvo ima srce“. Ujedno, predstavili su planove za nadolazeće razdoblje.
    Naime, “CRVENI NOSEVI – klaunovidoktori” planiraju razveseljavati bolesne mališane i u drugim zagrebačkim bolnicama poput Dječje bolnice Srebrnjak. Ovim povodom Dr. Ludek (Zoran Vukić) – umjetnički direktor i jedan od osnivača “CRVENIH NOSEVA – klaunovadoktora” u Hrvatskoj izjavio je: „Opremljeni humorom, šalama i pošalicama te raznim trikovima želimo pobijediti strah i tugu bolesnih mališana i vratiti smijeh i radost tijekom boravka u bolnici. Ponosan sam što se broj klaunovadoktora stalno povećava, a to će nam omogućiti da naše djelovanje proširimo na što veći broj bolnica kako u Zagrebu, tako i u ostalim gradovima u Hrvatskoj.“

    Posebna publika, posebni klaunovidoktori

    Projekt “CRVENI NOSEVI – klaunovidoktori” usmjeren je na odnos između umjetnosti i društva, utjelovljenom u liku klaunovadoktora: timovi sastavljeni od dva člana klaunovadoktora posjećuju odjele u bolnicama i domovima, izvodeći posebno osmišljene točke za publiku u trajanju od tri do četiri sata. Publiku “CRVENIH NOSEVA – klaunovadoktora” čine bolesna djeca i odrasli koji trebaju posebnu njegu.

    U 2010. godini, “Red Noses International” i njegovi ambasadori – klaunovidoktori, razveselili su ukupno 240.000 pacijenata u 127 bolnica diljem Europe te na Novom Zelandu. Iste godine, ostvareno je ukupno 6.800 posjeta bolnicama, a 257 klaunova izvodilo je svoje pomno uvježbane nastupe, a sve kako bi svrnuli pažnju s bolesti i izmamili osmijeh na lica malih pacijenata.

    Portal Sretno dijete s velikom ljubavlju, naklonošću i crvenim nosom podržava i podupire ovaj projekt i želi Crvenim nosevima puno smijehom mjerenog uspjeha u radu!

    Prst gore, naš nakolon i ... Sretno!

    www.crveninosevi.hr

    Oni su: sestra Opuncija, sestra Ohohoho, dr. Ludek. dr. Žulee, dr. Nuno i dr. Puž.

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Kako objasniti djetetu da roditelji više ne žive zajedno?

    Poštovani,
    Molim Vas za savjet. Otac sam jedne predivne curice od 3,5 godina, zove
    se Marija, ide u vrtić. Njezina mama i ja ne živimo zajedno, nikad nismo
    bili vjenčani, Marija živi sa mamom. Njezina mama i ja smo u relativno
    dobrim odnosima, komuniciramo, želimo sve najbolje za našu kćer. Marija
    je, čini nam se, napredna za svoju dob i napredna je i fizički (velika
    je), čini nam se da razumije više nego što mi mislimo. Mislim da bi jako skoro mogla uslijediti i pitanja, npr. zašto tata i mama ne žive zajedno. Molim Vas da mi kažete kako se postaviti u toj situaciji prema djetetu, što i kako joj odgovoriti, na koji način, a da to bude najbolje za nju, da joj bude najprihvatljivije?
    Bit ću Vam zahvalan na vašem odgovoru.
    Srdačan pozdrav!
    Zabrinuti tata

    Odgovara: Gordana Kastrapeli,
    trener NLP -a, HNLP -a i hipnoze & coach

    Drago mi je da ste ostali u kontaktu sa svojom kćeri iako ne živite s majkom djeteta. To je u svakom slučaju dobro. Djeci nikad nije lako prihvatiti razdvojenost roditelja, i pitanja će sigurno uslijediti. Najbolja stvar koju možete napraviti je – preduhitriti pitanja, i ponuditi odgovore prije nego su pitanja postavljena. U tome će vam istina i vaši osjećaji biti najbolji saveznik.U tako ranoj dobi djeca će teško razumijeti logična objašnjenja, oni se puno više oslanjaju na osjećaje. Budete li s kćeri imali iskren odnos, i korektan odnos s njezinom majkom, vjerujem da će sve biti u redu.
    Jedan od najlakših i djeci najprimjerenijih načina da im pomognete prihvatiti izazovne situacije je pričanje priča, bajki, basni. Dajte si truda i osmislite priču za svoju djevojčicu, kojom ćete joj poslati poruku da je moguće da ljudi ne žive stalno zajedno, ali da se ipak jako vole. Vrlo je važno da s majkom djevojčice zadržite dobar odnos i da ni jedno od vas ne optužuje, ne orivljuje ili ne govori ružno o drugome.
    Bilo bi izvrsno kad biste se s majkom vaše kćeri mogli dogovoriti što ćete joj reći o vašem odnosu. Bude li čula istu priču s obje strane, lakše će ju prihvatiti. Pritom nije potrebno da idete u puno detalja – dajte kratko i jednostavno objašnjenje, a ostalo vrijeme oboje pokazujte svojoj kćeri da ju volite i da vam je važna. S vremenom, kako bude rasla, vjerojatno ćete joj trebati dati više objašnjenja, no ako ostanete dosljedni u ljubavi to neće biti problem.Djeci su objašnjenja svakako potrebna, no bude li vaša kći imala vašu stalnu ljubav, pažnju i podršku u svakodnevnom životu, to što ne živite zajedno bit će samo mala stvar.

    Drugi odgovor dala nam je Vesna Katalinić, dipl. soc. radnik
    koordinator Savjetodavne linije za zlostavljanu i zanemarenu djecu,
    Hrabri telefon.

    Lijepo je vidjeti da brinete za dobrobit Vaše kćeri, jer su upravo takvi razgovori bitni i nezaobilazni dijelovi odgoja djeteta.

    U svakom razgovoru koji ćete imati s Vašim djetetom bitno je da budete iskreni. Pri tome pripazite da dijete iz razgovora ne shvati kao da je jedan roditelj kriv za činjenicu da svi ne živite u istom domu. U razgovoru obavezno naglasite da Vi i njezina majka više niste par, ali da ćete njoj uvijek biti otac i majka, odnosno da se od nje ne možete rastati. Isto tako, naglasite da ju oboje jednako volite i da se ta ljubav prema njoj nije promijenila niti će se mijenjati. Valja imati na umu da se slična pitanja mogu pojaviti i kasnije, nakon obavljenog razgovora na tu temu. Marija će se vjerojatno i dalje interesirati ili će nešto propitkivati vezano uz Vaš odnos s njezinom majkom i bitno je i dalje biti otvoren prema tim pitanjima i odgovarati na njih iskreno kao i pričati s Marijom o njezinim osjećajima i razmišljanjima vezano uz situaciju. Također bi bilo dobro kada bi s majkom porazgovarali o mogućim pitanjima vezanim uz Vaš odnos i dogovorili se da na takva pitanja odgovarate usuglašeno. To znači da oboje odgovarate iskreno, da u razgovoru ne bude jedan krivac za probleme i da naglašavate da romantična ljubav između roditelja nije uvjet za ljubav prema Vašoj kćeri.

    Preporučila bi Vam da pročitate brošuru Hrabrog telefona "I mama i tata – kad se roditelji rastaju" koja nudi savjete roditeljima koji su u postupku. Nadam se da ćete neke od ovih savjeta moći iskoristiti.brosura_razvod.indd

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • 10 stvari koje će vam vratiti energiju

    Budilica ujutro nije ničiji prijatelj. Bez obzira spavali dobro ili ne ponekad se osjećamo kao da nam je potrebno nekoliko sati više sna. Ipak, postoje još neki jednostavni načini na koje možemo energizirati svoj organizam i na brz način odagnati umor.

    1. Pijte vodu
    Dehidracija uzrokuje bezvoljnost, pa ako želite biti aktivni ostanite hidratizirani. Kofein vam može biti jutarnji poticaj, ali nemojte s njim pretjerivati. Kava vam daje privremenu energiju, ali i potiče izlučivanje vode iz organizma. Prije ili nakon kave popijte veliku čašu vode.

    2. Uzmite proteine

    Proteini za doručak pomoći će vam održati konstantnu razinu šećera. Iskušajte pripremljene visokoproteinske obroke.

    3. Koristite nos
    Mirisi agruma mogu razbuditi organizam, pa nabavite gel za tuširanje s mirisom limuna ili u kupku ulijte nekoliko kapi eteričnog ulja limuna. Mirisi mente također stimuliraju područje mozga odgovorno za koncentraciju, pa će vas održati budnima. Stavite jedan pepermint u usta pri izlasku iz stana.

    4. Slušajte glazbu
    Glazba izoštrava mentalni fokus i podiže raspoloženje. Nabavite kompilaciju omiljenih pjesama i slušajte ih dok se razbuđujete ili dok se vozite na posao.


    5. Pokrenite se

    Istraživanja su pokazala kako kada nenaspavane osobe vježbaju njihova razina energije se podiže za 20 posto, a umor smanjuje za 65 posto. Napravite nekoliko čučnjeva, trbušnjaka ili slično, kada ste bezvoljni, nenaspavani ili umorni.

    6. Družite se s veselim osobama

    Sigurno postoje neke osobe s kojima se uvijek dobro nasmijete kada ih vidite. Dogovorite s njima ručak, kavu ili bar komunicirajte putem maila ili chata.

    7. Pristanite na dovoljno dobro
    Težnja za savršenstvom je energetska crna rupa. (Osim što je savršenstvo nemoguće). Umjesto da čeznete za nečim savršenim zadovoljite se sa solidnim ili dovoljno dobrim.

    8. Pomirišite cvijeće
    10 kuna za buketić kod bakice na placu zaista nije previše. Prema istraživanjima osobe koje imaju zasađenu biljku ili svježe cvijeće u domu osjećaju se poletnije. Mali buket možete staviti i u ured.

    9. Rješavajte iritantne zadatke

    Svi imamo neke poslove koji nas živciraju, pa ih svakodnevno odgađamo. Bilo da trebate pozvati majstora da popravi vrata ili raščistiti arhivu, što duže odgađate to vam taj zadatak više energije crpi.

    10. Budite ljubazni i zahvalni
    Ako ste pod stresom teško se prisjetiti toga koliko cijenite zdravlje, obitelj, hlače kupljene na rasprodaji ili sl. Usredotočite se na ono pozitivno. Također, budite ljubazni prema nepoznatim osobama, pridržite vrata ženama s kolicima i djecom, recite kolegi kako dobro izgleda…

    Izvor: Dobre vijesti

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Noćas nam stiže Sveti Nikola!

    sveti nikolaLegenda o Svetom Nikoli vjerojatno se temelji na hagiografskim pričama o povijesnom liku Nikole iz Patare koji je živio na prijelazu između trećeg i četvrtog stoljeća u današnjoj Turskoj.

    Njegovi imućni roditelji odgojili su ga kao pobožnog kršćanina u doba kad je kršćanstvo još bilo u počecima. Nikola je poštivao Isusovu zapovijed „Prodaj ono što posjeduješ i novac daj siromašnima.“(Mt, 19,21, Mk 10,21). Postao je biskup u Miri još kao mladić i bio je nadaleko poznat po svojoj darežljivosti prema siromašnima i po ljubavi prema djeci. Godišnjica smrti Nikole (6. prosinca) obilježava se kao dan kad on posjećuje djecu i razveseljava ih darovima.

    Mnoge legende o Nikoli vezane su uz more. Kad je kao mladi hodočasnik putovao po Svetoj Zemlji, hodao je Isusovim putovima kako bi što bolje upoznao i rekonstruirao njegov život. Za jedne snažne oluje doživio je brodolom. Cijelo vrijeme, koliko je trajala oluja, smireno je molio. Pred zaprepaštenim mornarima vjetar i valovi odjednom su prestali i svi su se spasili. Zbog toga se danas Nikola smatra i zaštitnikom pomoraca.

    Sveti Nikola uvijek je u pratnji, ali su pratitelji različiti. Običaj vuče korijene iz srednjeg vijeka fasciniranog vječnom borbom između dobra i zla. U ruralnim krajevima Austrije, Češkoj, Slovačkoj, Švicarskoj, Sloveniji i u Bavarskoj te u Hrvatskoj Svetog Nikolu prati Krampus. On je oličenje zla, a crn i zločest i zapravo je oličenje vraga iz dječjih priča. U Hrvatskoj nosi djeci šibu kao upozorenje da budu dobra. Služi uglavnom za plašenje djece. Riječ krampus dolazi od staronjemačke riječi krampen što znači pandža. U Njemačkoj se popularno naziva Ruprecht, spušta se kroz dimnjak noseći vreću darova koje dijeli Sveti Nikola. U Nizozemskoj nazivaju ga Crni Petar, u Francuskoj to je Zli Mesar. U nekim zemljama Sveti Nikola dolazi na bijelom konju ili magarcu (Francuska, Belgija) ili u pratnji anđela koji štite djecu od vraga.

    Jedna od priča o darivanju Svetog Nikole govori o darivanju tri siromašne sestre kojima je trebao miraz. Svaka od njih čudom je dobila vreću zlata koja je navodno ubačena kroz prozor i završila u čarapi koja se sušila pokraj vatre. Tako je u zapadnim zemljama počeo običaj vješanja božićnih čarapa pored vatre. Kod nas se zadržao običaj da djeca moraju očistiti čizmicu i u noći uoči blagdana Svetog Nikole staviti ju u prozor. Ujutro djecu u čizmici čekaju darovi, a nađe se tu i pokoja šiba, ako je prste umiješao i Krampus!

    Autoria: Božica Vukadin

    Ilustracija: Ana Ostović 

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • 11 pitanja o sigurnosti djece na Internetu koje zanimaju svakoga roditelja

    Danas se djeca sve više u ranijoj dobi susreću s računalom i Internetom (otprilike oko 8. godine života), pa postaje jasno da istražuju te sukladno time i stječu nova znanja.

    1. Kada i treba li uopće dijete e-mail adresu?

    To je pitanje na koje postoji više odgovora. Djeca koja imaju između 8 i 10 godina, a imaju računalo koje ima pristup internetu, vjerojatno ili gotovo sigurno vješto barataju Internet servisima i slično.

    Naravno, vjerojatno već imaju vlastite e-mail adrese koje im služe za dopisivanje s prijateljima iz škole kao i za razmjenu edukativnog sadržaja. Djeci ponajprije treba objasniti što je to e-mail te kako i zašto ga (NE) koristiti.

    Unatoč mnogim prednostima e-mail servisa, postoje i mane koje su ponekad neizbježne poput SPAM poruka.  Roditelji bi trebali, ukoliko se pokaže potreba za otvaranjem e-mail računa, pokazati djetetu kako se koristi e-mail te zajedno s njim sudjelovati u korištenju istoga.  U ovom slučaju, roditeljska pažnja i reakcija nabitniji su faktori sigurnosti.

    2. Što je online zlostavljanje djeteta?

    Online zlostavljanja djece uključuje:
    1. Izradu i skidanje slika djece koja su seksualno zlostavljana
    2. Pristupanje djetetu on-line u svrhu seksualnog prijestupa. To može biti online (npr. seksualne aktivnosti putem poruka ili web kamere) ili „offline“ gdje se nagovara dijete na susret u svrhu (zlostavljanja) u stvarnom svijetu.
    Zbog prirode zlostavljanje djece online putem, teško je procijeniti u punoj mjeri ovu problematiku. Procjenjuje se da se na Internetu nalazi više od 100 000 internetskih stranica koje sadržavaju eksplicitne sadržaje djece koja su bila zlostavljana (video i slike), što ukazuje na stanje u kojem bi svaki roditelj trebao biti zabrinut. Također se procjenjuje da svaki četvrti korisnik Interneta primi neželjeni eksplicitni sadržaj pretraživanjem Interneta. Prema broju mlađih korisnika Interneta, njih 35-45% bili su izloženi eksplicitnom sadržaju.

    3. Što dijete radi na Internetu?

    Zabilježeno je da su najčešće aktivnosti mlađih korisnika Interneta istraživanja vezana za školu kao i igranje i zabava putem online servisa. Druge aktivnosti uključuju: preuzimanje glazbe, druženje s prijateljima putem e-mail servisa i društvenih mreža te igranje igrica online.
    Prema spolu, prijavljeno je da se dječaci služe Internetom najviše za skidanje glazbe i online igranje dok djevojčice koriste Internet za online komunikaciju i školske radove.

    4. Zašto se roditelji trebaju uključiti?

    Dobro je zapamtiti da je Internet dobro mjesto za igranje, zabavu, učenje, školu i posao. Međutim, kao i sve ostale tehnologije, Internet je podigao razinu zabrinutosti zbog svojih mana. Svijest roditelja o nedostacima može pomoći da educiraju i zaštite djecu i mlade koji uživaju koristeći Internet.

    5. Gdje su djeca najviše u opasnosti?

    Djeca su najviše u opasnosti, kako je prijavljeno, kada koriste chat sobe, online forume, e-mail i instant poruke (IM). To su uglavnom načini za širenje eksplicitnog materijala poput slika i videa.

    6. Kako pedofili pronalaze djecu online?

    Pedofili se služe raznim načinima – korištenjem društvenih mreža, instant messaging listama članova koje uglavnom sadržavaju informacije poput starosne dobi djeteta, a kao takve javno su dostupne. Mnogi pedofili koriste internetske stranice namijenjene zabavi i igranju kako bi nagovorili djecu da se nastave družiti putem privatnih poruka (e-mail, IM, chat i sl.) te se tako zbližili i ostvarili svoj cilj – zlostavljanje. Pedofil kao individualac koristi gotovo sve online servise namijenjene djeci, tako da se predstavi kao netko tko ima isto godina te voli iste stvari. Zapamtite, roditelji – djeca vole nova prijateljstva.

    7. Kako znam da je moje dijete u opasnosti?

    Djeca i mladi ljudi često koriste Internet za komunikaciju te se ponekad odvijaju razgovori (teme) seksualne prirode što je u neku ruku i normalno po prirodi odrastanja. Međutim, takvi razgovori su u potpunosti različiti od razgovora gdje npr. pedofil uspostavlja komunikaciju, potencira temu koja nije primjerena dječjim očima i to samo s jednim ciljem – zlostavljanjem.

    8. Postoje li znakovi koji upućuju na to da je moje dijete zlostavljano online?

    Postoje razni znakovi koji bi mogli ukazati da se „nešto događa“ online s vašim djetetom. Iako ponekad sitnica može biti naznaka problema, roditelji uglavnom zanemaruju situacije poput sljedećih:

    • Tajanstvenost djeteta
    • Preuzimanje slika/videa
    • Snimanje na prijenosne medije

    Korištenje softvera za enkripciju

    Promjene u ponašanju djeteta mogu biti indikator da se nešto događa , a to uključuje:

    • Distanciranje od obitelji i prijatelja
    • Gubitak samopouzdanja
    • Loše vladanje u školi
    • Promjene u spavanju

    Zapamtite, navedene promjene u ponašanju mogu biti sasvim normalna pojava u odrastanju djeteta te se prije poduzimanja bilo kakvih koraka dobro informirajte. Potražite pomoć ukoliko vam je potreban odgovor na vaše pitanje.

    9. Trebam li zabraniti djetetu da koristi računalo?

    Nikako, činjenica da je dijete ostalo bez pristupa Internetu može samo uzrokovati situaciju u kojoj dijete ne želi pričati s roditeljima. Umjesto toga, pomozite svom djetetu te ga educirajte da koristi Internet na siguran način.

    10. Što mogu učiniti da zaštitim svoje dijete na Internetu?

    Ispišite pravila ponašanja te ih smjestiti pored samog računala kako bi djetetu bila lako vidljiva. Imajte na umu sljedeće:
    - Držite računalo na vidljivom mjestu u kući
    - Koristite softver za filtriranje sadržaja
    - Uvjerite dijete koji servisi nisu sigurni, Facebook je najbolji primjer
    - Ukoliko sumnjate da je vaše dijete upoznalo stranu osobu, možete se obratiti lokalnoj policijskoj upravi za savjet/pomoć

    11. Što mogu učiniti da zaustavim online zlostavljanje?

    Informirajte se, educirajte sebe i svoje djete, koristite pravila ponašanja na Internetu, nikada ne pretjerujte u svojim reakcijama te umjesto toga pričajte sa svojim djetetom o problemu ukoliko on postoji.

     

     

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Što možemo saznati iz dječjih crteža

    Dječji crtež je sredstvo komunikacije između djeteta i okoline. Ukoliko se ono iskoristi na pravilan način, dijete nas može uvesti u svoj tajanstveni svijet mašte, doživljaja i osjećaja.

    Mnogi odrasli doživljavaju dječji crtež kao obično škrabanje bez osobite vrijednosti. Međutim, kada upoznamo psihološki razvoj djeteta, biti će nam jasno da su crtež i slika jedan od najboljih medija neverbalne komunikacije s djetetom. Zbog još nedovoljno razvijenog govornog aparata i siromašnog vokabulara, dijete u dobi od dvije do pete-šeste godine, putem crteža može izraziti svoje aktualne osjećaje te prijašnje iskustvo, želje, fantazije ili konflikte. Osim toga, dijete svojim crtežom može bolje oslikati obiteljske odnose nego ijedan odrasli član obitelji.
    Centralna figura na dječjem crtežu obitelji najčešće predstavlja osobu koju dijete doživljava dominantnom. Osoba koju prvo nacrta je moguće emocionalno najvažnija osoba, osoba koja ima važan psihološki utjecaj. Isto tako najveća osoba na slici najvjerojatnije ima veliki psihološki utjecaj na dijete.

    O obitelji djeteta govori nam i blizina likova na crtežu. Ukoliko su udaljeni vrlo vjerojatno su u toj obitelji slabi kontakti, ako se pak preklapaju vjerojatno se članovi obitelji jedni drugima upliću život zbog čega svakom članu obitelji nedostaje individualnost.

    Kako se dijete razvija na motoričkoj, emocionalnoj i spoznajnoj razini, usporedo se razvijaju i njegove likovne sposobnosti.

    Djeca obično počinju škrabati oko 18. mjeseci i ta faza traje do 4. godine. To je prva faza prema Lowenfeldu koja se naziva „faza samoizražvanja“. U ovoj dobi, djeca uživaju u nekontroliranim potezima koji mogu biti tamni ili svjetli, ovisno o karakteristikama ličnosti kod djeteta. To su crteži bez oblika i dijete koristi čitavu ruku da bi napravilo pokret.

    S vremenom, dijete uživa ponavljajući kontrolirane poteze dolje-gore. U dobi oko 2. godine, dijete počinje crtati zahtjevnije pokrete, linije, kutove i sl. Kružnim potezima istražuje kako kontrolirati svoje poteze i, naposljetku, dijete može dati ime svojoj „škrabotini“.

    Prvi pokušaji crtanja reprezentacijskih simbola počinju u dobi od 4. godine i nastavljaju se do polaska u školu. Ova faza se naziva preshematska kojoj je osnovno obilježje pojava kružne slike sa linijama koje mogu ukazivati na ljudsku ili životinjsku figuru. Djeca crtaju ono što smatraju najvažnijim, nemaju osjećaj prostora i objekti mogu biti prikazani po čitavom papiru. Korištenje boje je više emocionalno nego logično. U ovoj fazi, dijete promatra druge kako crtaju i sklono je oponašati njihove pokrete. Uglavnom, nacrtani likovi se ne razlikuju po spolu, već nalikuju jedni na druge. Pri kraju ove faze, djeca posebnu pažnju posvećuju detaljima u kojima se pojavljuju izobličenja i pretjerivanja. To je zato jer je djetetu važnije konceptualno razumijevanje nego vizualni izgled.

    Kako kreću u školu, osjećaj prostora se razvija i dijete ulazi u shematsku fazu.

    Dok je dijete u fazi škrabanja, roditelj za poticanje njegovih likovnih sposobnosti može pitati „kako si napravio ove točke“, „pokaži mi kako si držao ruku dok si ovo crtao“, „Pogledaj kako su se sastavile ove crte, kako ova točka dodiruje ovu drugu“ i sl. Kako se djetetu razvija mogućnost kontrole nacrtanog, nudite djetetu različite materijale, različite debljine kista, te različite oblike i veličine papire. Postupno možete komentare i razgovor usmjeravati na imenovanje nacrtanog, odnosno povezivati predmete i nacrtane simbole pitanjima „pričaj mi o tome što je tu nacrtano“.

    Kako dijete dalje sazrijeva, u dobi oko 4 i 5 godina, pohvalite njegov crtež, ako vam se zaista sviđa. Naglasite što vam se točno sviđa na crtežu (npr. „sviđa mi se kako si nacrtao jabuku na drvetu“). Primijetite da je danas duže crtao nego prethodni put, potražite sličnosti i kontraste na crtežu: što je isto, što različito, što je veliko, što je malo, što je tamno, što svjetlo itd.

    Slobodnih trenutaka za igru sa djetetom moderan čovjek ima vrlo malo. Uz kućanske poslove, posao i ostale obaveze, roditelj rijetko ima priliku sjesti sa djetetom i crtati s njim. No, dijete treba upravo to i toga će se sjećati – kako se igrao s mamom i/ili tatom. Stoga uživajte u crtanju s djetetom, ukoliko i sami imate umjetničku crtu. Ako pak nemate umjetničke sposobnosti, ostavite ga da sam uživa u toj aktivnosti, a kasnije pokušajte biti dio njegove mašte i njegovog svijeta prezentirane kroz crtež.

    Autorice:
    Tatjana Gjurković, dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom
    Jelena Vrsaljko, psihoterapeut, certificirani trener komunikacijskih vještina

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Što je terapija igrom

    Terapija igrom (play therapy) je psihoterapijski pravac utemeljen na teorijskim postavkama Virginie Axline, Carla Rogersa, Donalda Winnicota, Violet Oaklander.

    Njihove teorijske postavke ističu da su djeca sposobna, od najranije dobi, donositi odluke i preuzimati odgovornost u skladu s njihovom dobi i sposobnostima. Ako su te sposobnosti razvijene, dijete će postati sretnije, zadovoljnije i sigurnije u sebe. Sretno dijete se bolje razvija i prihvaća razumne autoritete te se ponaša odgovorno za sebe i druge.

    Terapija igrom je nedirektivna tehnika rada tj. pristup u kojem dijete vodi (izabire što će i kako koristiti), a terapeut ga prati i posvećuje mu potpunu pažnju. Upravo ta bliskost i fokusiranost na dijete pomaže djetetu u prevladavanju teških situacija. Terapeut može povremeno i reflektirati djetetu ono što opaža da dijete radi, a sve u svrhu produbljivanja terapijskog procesa. Djetetu se unutar prostora za igranje postavljaju ograničenja jedino u svrhu sigurnosti. Takav pristup omogućava djetetu da se u potpunosti usmjeri na vlastite resurse te da pronađe nove načine ophođenja s emocijama i nove načine ponašanja.

    >> Pročitajte isto: Terapija igrom pomaže djeci razvedenih roditelja

    U terapiji igrom koriste se različiti mediji i tehnike poput: terapeutskog pričanja priča, kreativne vizualizacije, plesa, glazbe, pokreta, dramatizacije, gline i plastelina, crtanja i slikanja, te pijeska. Korištenjem nestrukturiranih materijala poput pijeska i minijaturnih figura ljudi, životinja, drveća itd. omogućeno je da se djetetova mašta izrazi na onaj način na koji je djetetu važno u tom trenutku. Stvaranjem životnih situacija u pijesku dijete ima mogućnost da ponovo proživi to iskustvo, da stvori novi smisao i stekne osjećaj kontrole nad svojim svijetom u kojem često odrasli djeluju tako zastrašujuće i moćno. Nema prosuđivanja, nema točnog, niti krivog. Omogućavajući takvu atmosferu gdje su granice samo vezane uz sigurnost djeteta, terapeut omogućava djetetu da se slobodno izrazi bilo verbalno, fizički ili kroz igru.

    >> Pročitajte isto: Terapija igrom pomaže da dijete proradi svoje osjećaje i probleme
    Vrijednost ovakvog psihoterapijskog pristupa temelji se na tome da dijete samog sebe doživi kao sposobnu, odgovornu osobu koja ima društvene odnose te ga se uči dvije temeljne istine: da nitko uistinu ne poznaje nečiji unutarnji svijet tako dobro kao što ga poznaje sama individua te da se odgovornost i sloboda izbora razvija unutar pojedinca. Dijete prvo treba naučiti poštovati sebe, iz čega proizlazi osjećaj dostojanstva, prije nego što može naučiti poštovati osobnosti, prava i razlike drugih.
    Brojna istraživanja su pokazala da čak 20% djece ima poteškoća u emocionalnom razvoju i/ili u ponašanju. Kvantitativna i kvalitativna istraživanja pokazuju da je terapija igrom vrlo učinkovita u radu s mnogim klijentima. Nedavna istraživanja Organizacije terapije igrom Ujedinjenog kraljevstva (PTUK) ukazuju da je 75% djece pokazalo pozitivne promjene nakon tretmana ove vrste terapije.

    Terapija igrom se koristi za:
    - Emocionalne i ponašajne probleme
    - Za probleme u komunikaciji/autizam (ako nije uključena mentalna retardacija)
    - Ako razvoj govora nije adekvatan dobi
    - Socijalnu integraciju
    - Poboljšavanje odnos roditelj-dijete

    Autor: Tatjana Gjurković, dipl.psiholog, certificirani terapeut igrom

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
« »

- OGLAS -

NAJPOPULARNIJE

NAJNOVIJE VIJESTI

DODAJ SVOJ BISER

[sociallocker id="8163"] [/sociallocker]