0.1 C
City of Zagreb

  • Sigurnosna pravila na bazenima

    Mnogi roditelji ovih dana odlučili su dječju nostalgiju za morem ublažiti upisujući ih na plivanje na bazenu. Osim što je iznimno koristan sport, plivanje je idealan način da djeca kvalitetno iskoriste vrijeme koje im je preostalo do početka nove školske godine. Želite li da vaše dijete nauči plivati na nekom od lokalnih bazena - svakako provjerite:

    * čistoću bazena
    * je li instruktor plivanja profesionalac - profesor kineziologije
    * postoji li na bazenu služba spašavanja
    * koliko su brojne skupine djece, odnosno koliko učitelja dolazi na određeni broj djece.
    Stručnjaci savjetuju jednog učitelja na šest učenika za početnike, bez obzira na dob djece, te deset prema jedan za naprednije plivače.

    Najbolje s vršnjacima
    Ako ne želite požurivati dijete da uzima poduku plivanja, ipak ga potaknite na to jer najbolje je da uči u skupini vršnjaka sličnih sposobnosti.
    Otprilike u osmoj godini kod djece se javljaju i sve intenzivniji osjećaji nepripadanja skupini ako se jako razlikuju od ostale djece u skupini. Primjerice, ako ne može preplivati bazen a druga djeca mogu, dijete će vrlo lako postati predmet podsmijeha. Ako vaše dijete i počne kasnije od vršnjaka učiti plivati, i dalje ih može stići u znanju.

    Igrom protiv straha
    Pretpostavimo da vaše dijete oklijeva ili se boji. Vjerojatno će imati koristi od poduke koja se posebno bavi strahom od plivanja. Pomoći ćete mu tako da se s njim igrate u vodi. Ako dijete osjeća strah od potapanja lica u vodu, nemojte ga na to prisiljavati ili mu se zbog toga rugati, pokušajte ga na to naviknuti kroz igru i strpljivo čekajte trenutak kad će poželjeti roniti. Ako dijete ne želi plivati, znači da ga je strah, probajte mu ponuditi plutajući pojas ili mu kažite da zamisli da je brod. To mu može pomoći da se opusti.

    www.moh.hr

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Prva pomoć na plaži

    MORSKI JEŽINCI otrovne su životinje. Od njihovih dugih bodlji može najprije nastati mehaničko ranjavanje, lomljenje, a zaostanu li njihovi dijelovi u rani i kasnije gnojenje. Na mjestima uboda pojavljuje se crvenio i oteklina. Da se spriječi gnojenje od uboda ježinca, preporučuje se ozlijeđeno mjesto namazati alkoholnom otopinom. Ipak je dobro obratiti se i liječniku koji će povaditi komadiće polomljenih bodlji i prepisati antibiotsku kremu.
    SUNČANICAiziskuje sljedeće mjere: nastradalu osobu najprije treba maknuti sa sunca u hladovinu, skinuti mu ili raskopčati odjeću, na glavu staviti hladne obloge, a tijelo polijevati hladnom vodom. Glava oboljelog drži se što više i povremeno mu se daju male količine vode.

    OPEKLINE blage naravi, na njih se stavljaju hladni oblozi ili se polijevaju hladnom vodom. Crvena koža bez mjehura polijeva se fiziološkom otopinom, maže se dermazinom, vazelinom ili antibiotskom kremom te prekrije čistom gazom. Ako se kod opeklina pojave mjehuri, ne smiju se otvarati kako se ne bi inficirali. Treba se javiti liječniku. Ako su opekline nastale od nekih kemijskih sredstava, pažljivo se vodom odstrane svi kemijski sastojci. Bolesnik pije mnoge vode.

    MEDUZA
    otrov iz njihovih lovki kod čovjeka izaziva bol sličnu opeklini, crvenilo kože ili plikove, osip i otekline. Ako se ne tretira, djelovanje se može usporediti s opekotinom, od čega još mjesecima ostaje vidna promjena pigmentacije pa čak i ožiljak. Otrov nekih vrsta može izazvati poteškoće s disanjem, povraćanje ili čak gubitak svijesti. Nakon susreta s meduzom, treba po mogućnosti sačuvati mir i pažljivo otresti životinju te izaći iz vode. Ljudi koji pomažu pogođenom trebaju ga smiriti da se izbjegne nepotrebno kretanje a time i dodatno utrljavanje žarnog otrova u tijelo. Mjesto koje je bilo u dodiru s meduzom treba ispirati slanom vodom (nikako slatkom), kako bi se lovke isprale. Ne smije ih se nikako pokušati odstraniti golim prstima! Osim toga, kožu se ne smije trljati, jer bi se time izazvalo daljnje pucanje žarnih stanica. Kad se odstrane sve lovke, treba deaktivirati preostale žarne čahure. U tu se svrhu preporučuje korištenje običnog octa. Treba ga sipati na pogođeno mjesto i ostaviti da djeluje. On će svojim osmotskim djelovanjem spriječiti daljnje pucanje žarnih čahura. Ako nema pri ruci octa, može poslužiti urin ili limunov sok. U svakom slučaju, nikako ne koristiti slatku vodu ili alkohol. Od lijekova treba koristiti antihistaminike, lokalno i na usta.

    TROVANJE HRANOM
    Simptomi trovanja javljaju se u općem lošem osjećanju, glavobolji, vrtoglavici, potrebi za povraćanjem, obilnom lučenju pljuvačke, grčevima u trbuhu, proljevu, smetnjama u disanju, drhtanju mišića i nesvjestici. Znaci trovanja pojavljuju se nekoliko minuta do nekoliko sati nakon prodiranja otrova u organizam, što zavisi od toga koje je snage, te kojim je putem i u kojoj količini došao u organizam.

    dr.spec.ped. Dubravka Brekalo - Tomić za www.maminosunce.hr

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Otkriven gen hiperaktivnosti

    Tim američkih stručnjaka dovršio je studiju o genima povezanima sa sindromom deficita pažnje i hiperaktivnosti (ADHD), poremećajem koji zahvaća mnogo djece. Tijekom studije, znanstvenici su došli do zaključka da je u dalekoj povijesti ljudske vrste hiperaktivnost vjerojatno predstavljala prednost.
    Ispitana je varijanta gena povezanog s ADHD-om koja kodificira jedan receptor dopamina, u ispitanika iz jednog nomadskog plemena u Keniji i njihovih rođaka koji se više ne sele.
    Tako je otkriveno da u nomadskom plemenu ta varijanta ima pozitivne efekte. Prethodna su istraživanja taj gen (i njegovu posebnu varijantu, alele 7R) povezivala s hiperaktivnošću. Iz tog je razloga tim istraživača (s Nortwestern University, University of Wisconsin-Milwaukee, Boston University i University of Nevada u Las Vegasu) proučio efekte te varijante kod afričke populacije Ariaala: neki su od njih nomadi, a neki su stalno naseljeni.
    Prije koristan, danas problematičan
    Istraživači su primijetili da je nomadska populacija koja posjeduje varijantu gena bolje uhranjena od njihovih sjedilačkih rođaka s istom genetskom varijantom.
    Taj je gen, čini se, čovjeku bio koristan u razdoblju kada mu je trebala intenzivna tjelesna aktivnost, dok se danas u pretežno sjedilačkog stanovništva pokazuje kao problematičan. Ben Campbell s Nortwestern University, objašnjava: "Naša je studija dokazala da različiti ambijenti mogu uvjetovati ponašanje povezano s djelovanjem gena, kao što je onaj ADHD-a. Možda mi imamo problema sa shvaćanjem ADHD-a jer ga smatramo poremećajem u modernome svijetu. No sada znamo da isti gen povezan s različitim ambijentom dovodi i do različitih rezultata".

    Izvor: www.molecularlab.it

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Kada strani jezici?

    Predškolska dob idealna je za početak učenja
    Učenje stranog jezika u predškolskoj dobi (između 3. i 7. godine) može biti kao dodatno sredstvo stimuliranja mozga, odnosno promišljenog obogaćivanja vašeg predškolca, a poznavanje jednog ili nekoliko stranih jezika će mu kasnije u životu dati ogromnu prednost

    Mnogi roditelji se pitaju kad bi njihova djeca trebala početi učiti strani jezik. Kao što pokazuju istraživanja, ako je dijete dobro govorno razvijeno, nema baš mnogo smisla čekati do osnovne škole da bi se uveo novi jezik. Već negdje početkom 7. godine djeteov mozak postupno slabi u svojoj sposobnosti usvajanja jezika. Učenje stranog jezika u predškolskoj dobi (između 3. i 7. godine) može biti kao dodatno sredstvo stimuliranja mozga, odnosno promišljenog obogaćivanja vašeg predškolca, a poznavanje jednog ili nekoliko stranih jezika će mu kasnije u životu dati ogromnu prednost.

    Istraživanje na imigrantima
    Naravno, edukativni materijal za učenje stranog jezika treba biti prilagođen predškolskoj dobi. Danas je na tržištu dostupno obilje edukativnih kompleta (slikovnice na stranim jezicima, ilustrirani rječnici, audio i video kazete za djecu). Ima i kvalitetnih dječjih softvera za učenje engleskog jezika za predškolarce. U mnogim vrtićima su uvedeni tečajevi nekog stranog jezika.

    Evo jednog zanimljivog istraživanja koje pokazuje važnost ranog početka učenja stranog jezika. Psihologinja Elissa Newport sa sveučilišta u Rochesteru i njena kolegica Jacqueline Johnson sa sveučilišta u Charlottesvilleu, Virginija (SAD) su izučavale korejske i kineske imigrante u Sjedinjene Države koji su počeli učiti engleski u različitoj dobi između 3. i 39. godine.

    Ključna dob početka
    Imigranti su ispunjavali test iz engleske gramatike i istraživači su otkrili da bodovi nisu ovisili o tome kako su dugo ispitanici govorili engleski, već o tome koliko su rano u životu stigli u Ameriku: oni koji su počeli usvajati jezik u dobi između 3. i 7. godine, konačno su govorili poput domaćih, s dobrom uporabom gramatike i bez razaznatljivog akcenta. Ako su stigli u dobi između 11. i 15., imigranti su postigli samo pola te vještine. Ako su počeli učiti engleski nakon 17. godine, postizali su samo trećinu efikasnosti.
    Bilo da se radi o prvom ili drugom jeziku, očito je da s početkom usvajanja u predškolskoj dobi možemo samo dobiti. Ako ne počnemo, gubimo podlogu propuštajući izlaganje jeziku u vrijeme kada je otovren taj prozor mogućnosti.

    Više informacija u knjizi K. Apel "Jezik i govor od rođenja do 6. godine", u izdanju Ostvarenja

    ostvarenje.crolink.net

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Makrobiotička prehrana djece

    Makrobiotčki pristup isključuje ideološki koncept i fanatične pristupe te naglašava individualizaciju kao neophodan koncept u prehrani – svi smo različiti, tako bi se trebali i hraniti. Stoga je ključno biti otvoren i spreman na prilagodbe
    Roditelji koji žele svojoj djecu pružiti više, bolje, kvalitetnije... nerijetko se odlučuju na prehranu utemeljenu na načelima makrobiotike. Pa, iako se volimo pohvaliti kako smo demokratično i otvoreno društvo, osude, predbacivanja, kritike i neumjesni komentari koje ti roditelji doživljavaju ne govore tomu u prilog. Pritisak okoline često je puno veći problem za roditelja koji posebno brine o prehrani svog djeteta, nego sama prehrana.
    i onda se roditelji zapetljaju u krug objašnjavanja, opravdavanja, debatiranja i dokazivanja. A ne treba biti tako. Na žalost, ispada da je još uvijek najnormalnije kupiti djetetu lizalicu sumnjive plave boje, ali je čudno i neprihvatljivo ponuditi mu, recimo, tanjur juhe od crvene leće.
    Pročitajte što o tome kaže Jadranka Boban Pejić - prvo ime makrobiotičke prehrane u nas.
    Nema deficita Makrobiotički pristup prehrani podrazumijeva raznolikost kao jedno od svojih osnovnih načela. Raznolika prehrana koja sadrži cjelovite žitarice, mahunarke, povrće, orašaste plodove, sjemenke, voće i povrće te pažljiva obrada i priprema obroka ne može izazvati deficite u prehrani, a pogotovo ne manjak proteina ili bjelančevina.
    Makrobiotički pristup često upravo za prehranu djece preporuča ribu i plodove mora, pogotovo u mediteranskim zemljama kakva je i naša. No, isto tako smatramo da je moguće u prehrani djece provoditi i vegetarijanski i veganski koncept, ali uz naglašenu svijest i znanje o nutritivnim vrijednostima hrane, kontroliranje stolice i aktivnosti djeteta te obvezne dodatke prehrani, naravno, opet prirodnog i cjelovitog porijekla.
    Veliki život
    Makrobiotčki pristup isključuje ideološki koncept i fanatične pristupe te naglašava individualizaciju kao neophodan koncept u prehrani – svi smo različiti stoga je ključno biti otvoren i spreman na prilagodbe, pa makar one nekad odstupale od naših ideoloških i idealističkih uvjerenja.
    Pritisak okoline često je puno veći problem za roditelja koji posebno brine o prehrani svog djeteta, nego sama prehrana.
    Istina je da ako želite malo dijete hraniti prema makrobiotičkim načelima morate kuhati kvalitetne obroke, ali odabirom makrobiotike osobna njega i njega vlastitog djeteta podrazumijevaju cjeloviti pristup na svim razinama naseg postojanja, čime onda makrobiotika i opravdava svoj naziv «veliki život».

    Više: www.makronova.com

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • 6 načina kako ljevake (na)učiti pisati

    Kad su naše bake bile mlade ljevoruku djecu tuklo se po prstima da nauče pisati desnom!? U međuvremenu su pronađeni načini kako im pomoći i olakšati učenje pisanja

    Ako vam dijete piše lijevom rukom, možda će u počecima učenja pisanja trebati vašu pomoć. Većina ljudi su dešnjaci i pišu od lijeve prema desnoj strani, dok ljevaci rade obrnuto. Isto vrijedi i za crtanje kruga - dešnjaci crtaju krug obrnuto od kazaljke na satu, a ljevaci u smjeru kazaljke na satu. Zapravo je cijeli svijet prilagođen dešnjacima. Zbog toga ljevaci mogu griješiti pri pisanju slova koja se pišu obrnuto od smjera kazaljke na satu, kao što su: a, c, d, f, g i s.

    Evo šest načina na koje možete pomoći ljevorukom djetetu da bolje piše:
    1. Naučite dijete da drži olovku između palca i kažiprsta, prislanjajući je na srednji prst, ali nagnutu prema lijevom, a ne desnom ramenu.

    2. Nabavite olovke, bilježnice i ostali pribor prilagođen ljevorukoj djeci.

    3. Lijevi rub papira po kojem piše malo podignite, kako se djetetu ne bi savijao ručni zglob, te da spriječite napetost mišića.

    4. Pomozite mu da se orijentira. Nacrtajte deblju zelenu crtu uzduž lijeve strane papira i neka piše od zelene crte prema desno.

    5. Ako ste učiteljica i imate tu mogućnost u grupi smjestite dijete na lijevu stranu dešnjaka, kako im ne bi smetalo međusobno dodirivanje laktovima pri pisanju.

    6. Većina ljevoruke djece je nespretna pri učenju pisanja. To je normalno. Nemojte ga obeshrabriti - važno je da nauči osnove pisanja, a dalje će ići lakše.

    Izvor: www.parenting.com 

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • 10 načina kako potaknuti dijete na razvoj ekološke svijesti

    Odgojite eko-friendly dijete – naučite ga reciklirati, obnavljati, štedjeti, jesti prirodno uzgojenu hranu, uživati u prirodi...

    1. Budite kreativni
    Neka vaše dijete crta po praznim kutijama od žitnih pahuljica ili papirima koji vam više neće trebati, a već su iskorišteni. Unutrašnjost kutija od pahuljica dobra je za bojanje prstima. Poleđina iskorištenih ili bespotrebnio isprintanih papira iz vašeg ureda za dijete je najnormalnija slikarska podloga. Zamolite i kolege da ne bacaju takve papire, već ih odnesite doma ili u vrtić.

    2. Skupljajte kišnicu
    Predložite djetetu da postavi kantice za vodu na mjestima gdje žlijeb prokišnjava. Kad kiša prestane, iznenadit će se ako ugleda kantice pune vode. Možete iskoristiti kišnicu za zalijevanje kućnih biljki.

    3. Skačite na kutije
    Limenke od pića, prazni tetrapak mlijeka i kartonske kutije lakše je reciklirati ako su spljoštene. Stavite ih na pod i dopustite djetetu da skoči na njih - naravno, uz objašnjenje zbog čega je to dobro. Dijete će biti oduševljeno jer konačno je njegovo skakanje postalo društvenokorisno.

    4. Imenujte gasitelja svjetala!
    Zadužite djecu da vas podsjećaju na gašenje svjetla kad napuštate prostoriju - razveselit će ih ovaj važan zadatak i osjećat će se korisno. Možda vas i kazne zbog prekršaja, a na taj način naučit će štedjeti energiju.

    5. Izađite u prirodu
    Odvedite dijete na polja, voćnjake ili plantaže gdje se uzgaja voće i povrće i objasnite mu na koji način ono raste. Kad to shvati, dijete će znati da je važno brinuti se za okoliš. Također, kupujte ove proizvode kod domaćih proizvođača, kako biste uštedjeli na troškovima slanja iz inozemstva, pakiranja... Ili jednostavno dajte djetetu da pomiriši domaću jabuku – osjetit će razliku. Djeca imaju urođeni instinkt za dobro.

    6. Igrajte se s otpadom
    Kutijice od lijekova, sokova, čak i tuljac role potrošenog toaletnog papira u kombinaciji sa škaricama, ljepilom, bojma, kolaž papirom... kriju niz kreativnih mogućnosti. Pretvorite ih u lutke, životinje, automobile...

    7. Isključite potrošače energije
    Dogovorite se da jedan dan u mjesecu bude dan bez trošenja energije. Isključite kompjuter, televizor i sve igračke na baterije. Umjesto toga, igrajte se društvenim igrama i igračkama koje ne sadrže baterije. Uštedjet ćete električnu energiju i potaknuti dijete na nov način igranja.

    8. Iskoristite odbačene igračke
    Skupite na hrpu stare igračke, dijelove potrganih igračaka i prazne kartonske kutije. Potaknite dijete da samo izrađuje nove igračke od toga koristeći ljepilo i ljepljivu traku.

    9. Organizirajte sajam rabljene odjeće
    Sigurno imate odjeće koju je dijete preraslo, a ne znate kamo bi s njom. Organizirajte sajam - razmjenjujte odjeću s ostalim roditeljima. Uštedjet ćete novac, a i energiju potrebnu da se sva ta odjeća proizvede. Isto možete učiniti i s igračkama koje su prestale zanimati vaše dijete. Ako vam je to prekomplicirano, uvijek višak možete darovati, prodati, zamijeniti... na oglasniku www.sretnodijete.net

    10. Pjevajte eko pjesmice
    Sigurno ste čuli neke pjesme čiji sadržaj potiče na očuvanje okoliša. Pjevajte ih zajedno s djecom. Neka nauče da vrlo male stvari mogu pridonijeti čišćem okolišu. Zajedničko pranje ruku jedna je od njih.

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Terapija igrom može pomoći djeci koja nemaju prijatelja

    Prva prijateljstva počinju se razvijati nakon treće godine kroz slučajne ili namjerne interakcije, djeca uče kako se družiti s drugima.

    Dijete već u dobi od 6 mjeseci počinje pokazivati zanimanje za drugu djecu te ostvaruje kontakt s njima gledanjem, gugutanjem, smiješenjem, dodirivanje. Ipak, u toj dobi kontakti s vršnjacima su rijetki, jednostavni i kratkotrajni.

    Između druge i pete godine života proširuju se odnosi s vršnjacima, te za većinu djece, vršnjaci postaju društveni sustav drugi po važnosti, odmah iza obitelji. Prva prijateljstva počinju se razvijati nakon treće godine kroz slučajne ili namjerne interakcije, djeca uče kako se družiti s drugima. U tom odnosu, uče da je važno imati prijatelja i biti prijatelj, kako rješavati probleme, kako se staviti u položaj druge osobe, o vrijednostima, moralnim prosudbama, spolnim ulogama, imitaciji odraslih... Uz svoje prijatelje, osjećaju se sigurnije, te im taj odnos pomaže da izgrade sliku o sebi kao poželjnoj osobi u društvu.

    A što se onda događa s djecom koja nemaju prijatelja?

    Uzmimo za primjer djevojčicu Laru, 6 godina. Lari je svakodnevno odlaženje u vrtić veliki problem. Nije se uklopila, nema prijatelja, ne igra se ni sa kim, druga djeca ju ne pozivaju na rođendan. Iako je dobro i pristojno dijete, ona se stalno nalazi u sjeni. Često dane u vrtiću provodi po strani, promatrajući drugu djecu kako se igraju, želeći se uključiti u njihovu igru, ali ne zna kako. Danas Lara više ne želi ići u vrtić, ne raduje se i usamljena je.

    Terapija igrom može pomoći djeci koja nemaju prijatelja tako što im može pomoći da postanu samopouzdaniji, da razviju bolju sliku o sebi i svoj doživljaj okoline. Kako?

    >>Pročitajte više o Terapiji igrom.

    Pogledajmo kako bi se terapija igrom mogla odvijati na Larinom primjeru.

    U sobi namijenjenoj za terapiju igrom, Lara odabire igrati se sa kućom za lutke. Uzela je figurice obitelji i stavila ih je spavati. Kada je došlo „jutro“, Lara je svaku lutkicu stavila u jedan kraj kuće: tata je gledao televiziju, mama je kuhala, sestra se igrala u svojoj sobi, a Lara s mačićima u drugoj sobi. Budući da je Lara u svojoj igri zastala, terapeut je uzeo dvije figurica djevojčica s namjerom da glume Larine vršnjakinje. Lara je prihvatila terapeutov dodatak u igri, kao i poziv djevojčica da se Lara igra s njima. Ubrzo, Lara je predložila (na terapeutovo pitanje „čega bi se mogle igrati“) igranje skrivača. Larina figurica djevojčice je brojala, terapeutove „djevojčice“ su se sakrile. Kada ih je Larina figurica pronašla, „djevojčice“ su je optužile da je varalica (to je također Larina uputa terapeutu kako će djevojčice reagirati kada ih pronađe). Za Laru i njezinu figurica, to je bilo previše, pa je odlučila da joj je dosta igre i da ide sada doma. Iz Larinih riječi i igre, može se zaključiti da ima loše mišljenje o sebi, da se brzo povlači u sebi te da se ne zna zauzeti za sebe.
    U nastavku terapije, terapeut predlaže Lari da joj pokaže kako izgleda igralište. Lara je složila igralište, smjestila figurice druge djece na jedan kraj igrališta i sebe na drugi kraj igrališta. Terapeut je pitao Laru ima li ijedno „dijete“ na tom igralištu koje bi se igralo s Larom. Lara je rekla da bi se jedna „djevojčica“ igrala jer je dobra, ali ne kada su druge njezine prijateljice u blizini jer ona (Lara) nije dovoljno „cool“ za igru. Uz terapeutov poticaj (ovakva seansa odvila bi se kada je dijete upoznalo terapeuta i stekao osjećaj sigurnosti u njega), Lara je vježbala pristupanje drugoj „djeci“ pitajući ih „bi li se igrao sa mnom?“. Terapeut je odgovarao za figurice vršnjaka, onako kako je Lara rekla da bi stvarno odgovarali, a to je bio odgovor „ne, ne želim se igrati s tobom danas“.

    Budući da je bilo vidljivo da Lara niti u igri ne može zamisliti da bi se netko igrao s njom, terapeut je predložio da li je moguće da bi se netko igrao s Larom sutradan. Ona je rekla da je to moguće i tako je započelo njezino putovanje ka prihvaćanju da je i ona poželjna za igru, pronalasku nekog djeteta za koje procjenjuje da bi se igralo s njom i konačno uživanje u prijateljstvu.

    >> Pročitajte isto članak Terapija igrom pomaže da dijete proradi svoje osjećaje i probleme

    Autorica članka: Tatana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom

    www.centarproventus.hr

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • Mali istraživači u proljetnim vrtlarskim radostima


    Oni sretnici među vama koji imaju vrt, počinju u proljeće s pripremama zemlje za sadnju povrća. Djeca vrtićkog uzrasta mogu vam pri radovima u vrtu biti izvrsni suradnici. Ne zato što će vam biti od konkretne pomoći, već zato što im je to sjajna prilika za učenje. Djeca vole kopati po blatu, to već znamo svi..stoga, vrtlarski pribor u ruke, gumene čizmice na noge i spremni ste za nove vrtlarske avanture!

    Pobudite u djetetu interes za radove u vrtu

    Dijete može shvatiti sadnju povrća kao dosadan posao koji se jednostavno mora obaviti, no, stvari mogu izgledati puno pozitivnije, ako mu ih takvima predstavite. Spustite kriterije-ne moraju baš svi redovi biti jednaki. Objasnite djetetu čemu služe. Dopustite mu da s vama isplanira što ćete saditi i gdje će to rasti. Dijete će se poželjeti igrati sa svakom glistom ili mravom na koje naiđe, pa ga nemojte požurivati..oni su mali istraživači i sve žele probati prstićima.

    Pripazite na sigurnost

    Ako prilikom sadnje vrta koristite kemijska sredstva za sprečavanje rasta korova ili za zaštitu od nametnika, pazite da nisu nadohvat dječjih ruku. Preporučujemo ne koristiti uopće ovakva sredstva, već potpuno organski uzgajati biljke, no, ako ih ipak koristite, pripazite gdje su. Vrtlarski pribor može biti opasan, pa radije nabavite djetetu male bezopasne grabljice i lopatice, kako se ne bi ozlijedilo. Ako vam je dijete sklono alergijama, pazite da ne boravi u blizini biljaka koje alergiju izazivaju.

    Živite u stanu i nemate vrt? Također postoje mogućnosti i za vas!

    Danas se na tržištu mogu nabaviti posebne kutije koje se stavljaju na prozore ili na balkone, a služe za sadnju biljki. U njima također jednako uspješno možete uzgojiti biljke. Jednostavno kupite sadnice i posadite ih u odjeljke u kutijicama, tako da znate gdje ste što posadili. Pripremite kanticu za zalijevanje, pročitajte savjete kako se koja biljka sadi, koliko se često zalijeva i koliko joj svjetlosti treba i zajedno sa djetetom radosno iščekujte prve plodove svog rada.

     

    Izvor: www.parents.com

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
  • U ritmu djeteta - odgoj bez prijetnji i ucjena

    U širokoj lepezi odgojnih metoda roditelji katkad primjenjuju prijetnje i ucjene koje možemo različito stupnjevati s obzirom na štetnost utjecaja.

    Prijetnje i ucjene koje se ne ponavljaju često i više su iznimka nego pravilo vjerojatno neće imati velik utjecaj na djetetov razvoj i njegovo poimanje realnosti i života, no ako se cijeli odgoj temelji na takvim metodama, velika je vjerojatnost da će one ostaviti traga.

    Dijete nema sposobnost racionalizacije ponašanja ili izjava odrasle osobe i određenih događaja. Sve emocije osjeća potencirano, upravo zbog nemogućnosti racionalizacije, pa mnoge situacije doživljava na razini ugroženog opstanka. Tako npr. dijete kojem majka kaže da će ga "nekom dati ako ne bude dobar", može to doživjeti vrlo ozbiljno te se truditi biti dobro kako god zna i umije te živiti u stalnom strahu da će ga majka napustiti. Velika je vjerojatnost da će i kao odrasla osoba živjeti u strahu od napuštanja (od supruga, djece, prijatelja i sl.). Također može donijeti ograničavajuće odluke poput: ne smiješ se vezati; uvijek se treba pokazati u najboljem svjetlu; moram biti iznad svih; sve je nestalno itd. Djeca ne osjećaju tugu nego očaj, ne osjećaju strah nego prestravljenost stoga bi roditelji trebali svojoj djeci davati realne poruke i biti dosljedni u provođenju granica koje su postavili.

    Majka iz našeg primjera vjerojatno neće dati dijete nepoznatim ljudima, no ono to ne zna. Vjeruje joj. Nadalje, majka nije baš precizna u svojem zahtjevu. Što znači biti dobar? Za tu majku možda biti dobar znači da dijete mirno sjedi u naslonjaču cijelo poslijepodne dok ona posprema stan, što i nije baš realno očekivati. Bilo bi puno korisnije da majka daje konkretne upute: "Pospremi igračke, pa ćemo ići u šetnju” ili nešto slično. Bitno je da precizira svoj zahtjev i da joj očekivanje i moguća prijetnja budu realni. Protuteža odgoju bez štetnih prijetnji i ucjena nije odgoj bez kazni i zabrana.

    Kod postavljanja zahtjeva djetetu bitno je da mu kažemo što od njega očekujemo. Pri tome je bitno da budemo jasni i konkretni. Reći djetetu da mora biti dobro ne zadovoljava te uvjete. „Ajde molim te pospremi igračke, pa onda idemo u šetnju“ je vrlo jasan zahtjev. Zamka u koju roditelji mogu upasti je da dijete ne pospremi igračke, roditelji mu „pomognu“ u tome (zapravo oni pospreme) i onda odu u šetnju. U ovom slučaju dijete sasvim opravdano zaključuje da se vrlo lako može osloboditi obaveza koje mu nisu ugodne. Roditeljeva je odgovornost da bude dosljedan i da dijete nauči da neke stvari treba zadovoljiti kako bi nešto dobio. Na kraju krajeva jednoga dana će mjesec dana raditi i tek onda dobiti plaću.

    Zoran Milivojević u svojoj knjizi "Mala knjiga za velike roditelje" prikazuje kažnjavanje. Tim su modelom zadovoljeni kriteriji poput poštovanja djetetova integriteta, konkretnog zahtjeva i drugi. Kada dijete radi nešto što nije u redu (po našim kriterijima), prvo mu treba dati informaciju da to što radi nije u redu. To je, zapravo, blagi stupanj u kojem očekujemo da na temelju te informacije dijete promijeni svoje ponašanje. Ako tome nije tako, onda mu treba uputiti kritiku ponašanja. Važno je da to ne bude kritika djetetove osobnosti, nego ponašanja. Kada kritiziramo djetetove osobine, dijete može početi vjerovati u to i tako se ponašati. Ako se djetetu često govori da je lijeno, ono će povjerovati u to. U skladu s tim vjerovanjem ponašat će se kao lijena osoba. Ako ni to ne urodi plodom, slijedi prijetnja kaznom. Kazna treba zadovoljiti uvjete da bude realna i da se može izvršiti. Ako djetetu prijetimo nečim što ne možemo izvršiti, to je kao da "pucamo u prazno" i ništa nismo postigli. S vremenom, dijete će nam prestati vjerovati i buduće prijetnje kaznom neće biti učinkovite. Ako ni prijetnja nije bila učinkovita, dijete treba kazniti u skladu s izrečenom prijetnjom. Jako je važno biti dosljedan kod provođenja kazne, što znači da nećemo naknadno pregovarati oko dužine kazne, "pomilovanja" itd. I još jedna važna napomena; nikada dijete ne smijemo kažnjavati time da ga onemogućimo u tome da zadovolji osnovne potrebe, poput "danas za tebe nema večere". Uzmimo za primjer dječaka koji jako voli jesti bombone i kojem bombon služi kao nagrada kada učini nešto prema dogovoru.

    Davanje informacije: "Kada jedeš bombon, želim da sjediš jer se tako ne možeš zahliknuti."
    Kritika ponašanja: "Ne sviđa mi se kada trčiš i jedeš bombon. Tako ti bombon može zapeti u grlu, a to bi me jako uplašilo."
    Prijetnja kaznom: "Ako ne prestaneš trčati odmah i ne pojedeš bombon sjedeći, sutra nećeš dobiti niti jedan bombon."
    Kazna i njezino provođenje: "Budući da nisi prestao trčati, premda znaš da me to zabrinjava jer ti može zastati u grlu, sutra nećeš dobiti niti jedan bombon."

    Cilj nam je da dijete pripremimo za samostalan život i dok god to činimo s namjerom da se dijete ispravno ponaša te da se sebe smatra vrijednom i ok osobom, na dobrom smo putu. Osvijestimo svoje funkcioniranje i mijenjajmo sebe − to je najbolji recept za uspješan odgoj djeteta.

    Autorice: Jelena Vrsaljko i Tatjana Gjurković

    Autor:  
    Dob:  
    Postavila:  
    Datum:  
« »

- OGLAS -

NAJPOPULARNIJE

NAJNOVIJE VIJESTI

DODAJ SVOJ BISER

[sociallocker id="8163"] [/sociallocker]