I bijaše riječ

0
69

«Stara moja, još ti je rano da preboliš… Godine su to provedene zajedno…», kažem žalosnoj Klo dok isteže nogu maloj A. visoko preko strunjače u maloj dvorani. Na licu joj suze, kaplju niz osmijeh i pogled uperen kroz prozor, u dvorište vrtića. Danas razgovaramo o muževima – bivšim i sadašnjim, o ljubavima i sudbinama, o sastancima i rastancima, o karmi i patnji, o nama i njima…
«Pogledaj, sada sasvim pristojno sjedi», kaže Sandra, istežući ruke moje bebe daleko naprijed ispred raširenih joj nogu. Ona je kulerica, uvijek zatečena osmijehom u nekom svom filmu kojega vrti u glavi. Čini se hladnom i zbunjenom pri svakom pokušaju prisnosti, ali je fora kako zna slušati i raširiti oči u čuđenju kad me uvjerava da su moji strahovi prikaze koje samo ja vidim na zidu kraj bebinog krevetića. Sluša nas i vježba s mojom bebom – ulijeva svoju snagu, energiju i znanje u malo slabašno tijelo veselog pogleda i prstića koji su stalno u ustima – valjda će napokon i ti zubi…
«Grozno me boli rame i cijela desna ruka – ufrkirala sam se da će me lupit' moždani…», pokušavam skrenuti temu kao na ranžirnom kolodvoru, na kolosijek koji ima manju dozu rizika.
«E, to ti je, draga moja, meridijan pluća – oprosti, odžaluj i ne boj se, pa će proći! Izmasirat ću ti to kad odradim ovu seriju vježbica s A.», kaže mi Klo, naša shiatsu teta dok stavlja pramen svoje narančaste kose iza uha (mojoj bi se kćeri sigurno svidjela ta prirodna nijansa, iako ona želi «roza kosu do pola leđa kada bude velika»). Eto, opet se vratismo na isto – oprostit ću, oplakati svoju dnevnu dozu majčinskih i supružničkih suza radosti i nježnosti začinjene ljutim paprom životnih nedaća, ali straha se ne mogu riješiti - valjda mi je karakterna osobina da nad nečim stalno strepim.
Vani djeca hodaju uz pomoć vrtićkih teta, promatraju svijet iz svojih invalidskih kolica, pokušavaju trčati dvorištem u svojoj nezgrapnosti nekoordiniranih udova, pogledom prate ptice, leptire i čežnje visoko pod nebo. Gledam naše «tete vježbalice» i razmišljam o svojim odlascima i dolascima – riječ je terapija.

Pozdravlja Vas Mama Konj
sebrakov@gmail.com

Prethodni članakMama Kukunka
Sljedeći članakPuževa kućica