Idealan trenutak za ostati trudna!

0
72

Razmišljam o drugom djetetu, u zadnje vrijeme. Primjećujem da su cure koje su rodile otprilike kad i ja već debelo u prednosti sa dvoje, pa čak i troje djece. Od uvijek imam misao u glavi da moj Noah neće biti sam nego da će imati brata (a ja navijam za sekicu!!). Bilo bi mi jako žao da ostane jedinac i da nikada ne spozna bratsku ljubav, jer ja imam brata i stvarno mislim da imamo dobar odnos, a što smo stariji sve smo povezaniji, makar on zbog posla većinu vremena nije uopće u Zagrebu, često ni u Hrvatskoj. Naravno da razmišljam i o tome da jednog dana kad se nađeš sam bez roditelja, uz brata ili sestru, vjerujem da je lakše prolaziti kroz neke životne trenutke.
I prijateljica me savjetovala da ne čekam dugo, jer da i ja starim, i da stvarno ne vidi razlog, s obzirom da sam u stabilnoj trogodišnjoj vezi, kaj više čekam ''Čuj, sad ti je najbolje za imati drugo jer je razlika u godinama idealna! Jedno je već samostalno, mislim samo jede, samo briše guzu poslije wc-a, samo se oblači, i zna reći kaj ga boli, pa ćeš se drugom moći posvetiti! A i još uvijek si dovoljno mlada da imaš živaca za cijelonoćne parade zbog kolika, izbijanja novih zubića i to!'' (inače ona je u četvrtom mjesecu trudnoće, a ima sina Noinih godina).
Pričala sam sa Noom o tome. Za razliku od prije šest mjeseci njegov stav se jako promijenio. Na početku našeg zajedničkog života sa Sašom, jako ga je pogađala činjenica da drugo dijete koje bi rodila, NJEGOVA sestrica ili brat, kojem bi Saša bio tata (što mu je bilo sasvim OK u samom startu), bilo bi sestra ili brat i Sašinoj kćerki. Nikako mu to nije bilo drago čuti, a jednom prilikom se čak i rasplakao ''Pa ne želim dijeliti i bebicu sa njom, a sve moram dijeliti s njom!''.
Moram ponosno reći da su se od onda strasti stišale (i svakako moram naglasiti da mi je puno pomogao savjet moje najdraže kolumnistice Hakuna Mamame!). Naša zajednička druženja su postala podnošljivija, djeca imaju više zajedničkih tema za razgovor, duže se igraju skupa, ali i mi se trudimo osmisliti nam zajedničko vrijeme. Sada kad s Noom pričam o drugom djetetu zna da nije to tak kak je imao predodžbu prije nekoliko mjeseci. Svjestan je da to dijete baš i ne bi živjelo ''…jedan vikend kod Enee, a jedan vikend kod nas…''. Užasno ga veseli pomisao da bi bio stariji brat, da bi se on o nekome mogao brinuti, da bi ga mogao nečemu naučiti, ali i oduševljen je sa činjenicom da je to malo biće manje od njega, a njegovo je, rođeno!!!!
Sa Sašom sam također već puno puta pričala o tome. Doduše nisu to bili nekakvi ozbiljni razgovori jer ni situacija nikada nije bila ''ozbiljna''…hoću reći za sada još nemamo ozbiljnih planova poraditi na djetetu. Prije se treba pobrinuti o nekim drugim stvarima (kupiti stan, osigurati mjesto na kojem se može stvarati pravi dom!). Ali me takav razgovor nekako uvijek razgali i ostanem dugo pod dojmom misli da bih htjela ponovno biti mama, i ponovno proživjeti osjećaj stvaranje života pod mojim srcem.
Mislim da je vrijeme da ozbiljnije porazgovaram sa svojim dečkima i da probam još jednom vidjeti kako oni ''dišu'' o toj temi, a i kakve korake je tko spreman poduzeti da bi bili korak bliže ostvarenju MOJE životne maštarije.
Da li je vrijeme za proširiti obitelj? Možda, a pošto je napokon stiglo i proljeće, i sve se budi i rađa, možda nema boljeg trenutka od ovoga za ostati trudan!

Monika Toroman 
mtoroman@inet.hr

Prethodni članakOni su mali, ali su veliki
Sljedeći članakCure su iritantne