Ima dana...

0
50

Bemti kućne ljubimce... stalno nekoga treba hraniti ili pojiti ili čistiti... vodu mijenjati i piljevinu... a oni nezahvalni samo iznova otpadom raznim vraćaju. I ne samo oni... slično je s djecom. Tek ih opereš, a oni već u zemlji, hraniš ih... a oni bi kakali, uspavljuješ ih... oni bi skakali.
Oni šumom, a ti drumom... Kad će nam se putevi sastati? Stalno se saplićemo i spotičemo, sastajemo i rastajemo, volimo i svađamo, grlimo i vičemo... a najbolji smo si kada spavamo. Povremeno si u snove naiđemo i sve možemo i sve nam je super ... pa se probudimo... i ne možemo se usuglasiti. Ja bih ga obukla, a on baš, eto, neće. Autiće bi vozio i briga ga što mene posao zove. Nagovaranje, pregovaranje, ucjenjivanje, ugađanje, kompromisiranje... Ipak se hoće obući... ali kada on tako odluči... ali neće sandale nego patike... a vani 32 stupnja... i čarape želi, a ne nogu bosu.
Što dijete zna što je 32 stupnja... u hladu! Dobro hajde, neka mu bude! Obuvam mu patike... izlazimo. Vruće je... za noge... on bi ipak bio bos, u sandalama. A vrijeme leti! Klijent pred vratima cupka... mobitel zvoni... i kako da ja sad objasnim da prezuvam patike i nazuvam sandale... oprostite, evo, neki me prometni kolaps spriječio... ali stižem, samo što nisam... dijete nabacim preko ramena i ubacim u sjedalicu. Kuži on nervozu u zraku pa potpiruje... ne bi se vezao. Dobro... nemoj se vezati... sjedam i okrećem ključ. Dere se... kako mogu krenuti kada on nije vezan?!
Izlazim, vezujem ga i konačno se otiskujem put posla. Usput ga izbacujem baki na brigu... Klijent me nije dočekao. Ma neka ga... drugi put ću mu reći istinu. Ako ima malu djecu shvatit će, ako nema... neće ih ni poželjeti.
U svoj toj strci gotovo ne primijetih drugo, starije, dijete koje je mrgodno prošlo pored mene na putu do škole mrmljajući kako je sve glupo i dosadno i zašto ona mora ovo ili ono. Majica joj je kratka, a guza velika i napale je uuuužasne akne... kad ćemo u kupovinu odjeće i preparata za uljepšavanje? Đizus!

Tko će namaknuti za sve te potrebe kada klijenti od mene bježe... zbog njih.

Napisala: mama Feodora Gubaš, pohvale šaljite na fegusti@yahoo.com

Prethodni članakIma noći...
Sljedeći članakTransformersi