Ja sam Anđeo bez krila

0
139

Kad se trebam predstaviti, onda poželim da su svi pročitali slikovnicu Philipa Waechtera „Ja“ pa da mogu reći:“E, taj medo, to sam ja!“ A taj medo se dobro osjeća u svome krznu, voli život i zna što želi, ide svojim putem, pred zrcalom si često kaže: “Nije loše!“ i „Živio ja!“, raduju ga male stvari, a velike još i više, govori strane jezike, u stranom se svijetu osjeća kao kod kuće, obožava iznenađenja i dobre zabave, hrabrosti mu ne nedostaje, stalno traži nove izazove, nikoga i ničeg se ne boji (dobro, možda ne baš nikoga i ničega), darežljivost za njega nije samo riječ, ima veliko srce, posvuda je omiljen, bistre je glave, a ponekad mu se i učini da je nešto posebno.
Ali zna biti i dana, kada se osjeća tako usamljen... i beznačajan. Onda krene na put...i trči... i trči...k medici! ...da bi joj rekao:“Tako je divno što te imam!“ A vjerojatno i da čuje isto to...
Moj medeki kojima trčim kad se osjećam osamljeno i beznačajno su muž Jasmin i sin Gabrijel i vrlo rado im kažem „Tako je divno što vas imam!“, a isto tako rado to i čujem od njih.
Kao i medo, i ja volim život u svim njegovim segmentima, ljepšim i manje lijepim, sunčane i kišne dane, i iznad svega volim sretne misli jer one u sebi sadrže sjeme sreće... a sreće se sije, a ne žanje i kad naraste, ima je za sve u izobilju.... Upravo zato te sretne misli sijem na web stranici www.sretnamisao.com gdje me je urednica ovog portala, Hakuna Mamama, i pronašla i predložila da sjeme rasijemo još dalje do portalawww.sretnodijete.net i dalje kamo ga vjetar odnese.
Ono što nema veze s medom, ali ima sa mnom, su moji krilati prijatelji koji mi svaki dan prave društvo i pomažu da se što češće ravnam po božanskom glasu u sebi. Angelos, glasnik, veza između čovjeka i Boga, fina nit svjetlosti, lepršav šum svilenog krila, zvuk tisuću zvončića... Sve su to oni, moji prijatelji anđeli, prisutni svaki dan u mom praktičnom životu. Od traženja mjesta za parkiranje, nekog odjevnog predmeta koji baš trebam (po razumnoj cijeni, naravno) do sigurne zaštite u svim životnim situacijama. Takvih iskustava imaju sigurno svi ljudi, samo je pitanje koliko su ih svjesni, a kako to izgleda iz mog iskustva, pisat ću u ovoj kolumni kao Anđeo bez krila jer u njihovom društvu se tako i osjećam, kao da mogu sve.
A krila? Još uvijek čekam da mi narastu, a kad me ponesu moji anđeli, obično u nešto nerazumski i nelogično, doista mi se čini kao da ih i dobivam. A rezultati takvog leta? Najbolja ostvarenja u mom životu. Ili kako bi to Tin rekao: kristalna kocka vedrine.. svaki dan, u svakoj situaciji....
Naravno da mi je ime (ark)anđeosko, znala je mama, zapravo baka; Mihaela pa zemaljski Žugec pa bračno Saračević... i ako je to uopće važno opet zemaljski profesorica hrvatskog i talijanskog jezika, a zapravo bih tako rado bila učiteljica sreće... kao što su to meni moji anđeli... jer od svih (ne)važnih stvari koje se u školi uče, nitko nikada nije podučavao kako biti sretan... ako negdje vidite oglas, javite mi... odmah ću se prekvalificirati..
A do tada, pokušat ću vas uveseljavati svojim dogodovštinama s anđelima, možda nekoga i inspirirati da uspostave kontakt sa svojima... jer svi ih imamo... samo neki čekaju besposleno i reagiraju kad se baš mora... ja svoje dobro uposlim... I osjećam da oni to rade s velikom ljubavlju i odanošću... Hvala vam!
Do sljedeće priče od mene pozdravljam vas s malom napomenom: kad ponovno pomislite da na sunčevu svjetlu vidite čestice prašine, varate se, to je anđeoski prah posivio jer ne vjerujete u njih! Baš kao Zvončica iz Petra Pana.
Anđeo bez krila
Mihaela Žugec Saračević mihaelazugec@gmail.com
Centar za poticanje sretnijeg života Sretna misaowww.sretnamisao.com

Prethodni članakAnđeoski kamenčići pod haubom
Sljedeći članakVitez Viktor - novi čovjek