Jesen u meni

0
118

Pitaju me dragi ljudi kad će nova kolumna. Kroz šalu odgovaram da čekam ptice selice da odu. U našem parku prirode koji nas okružuje još uvijek ima ptičica, ali mislim da će one s nama čekati zimske dane. Puno toga se dogodilo u protekla dva mjeseca. Urednice šute, kao da znaju da jesen tako djeluje na mene. Prerađujem i obrađujem iskustva, ali u sebi. Jedino tiho, o tiho govori mi jesen:
šuštanjem lišća i šapatom kiše...
a ja vidam majčinsko srce ranjeno višednevnom previsokom temperaturom dragog mi prvorođenca, zapomaganjima zbog bezbrojnog nesvojevoljnog boravka u mlakoj vodi, dok mali puzavac zapomaže s druge strane, jer bi on rado zauzeo njegovo mjesto.
I danas su nosići ponovno šmrkavi, mali zvrk hropi i stalno zahtijeva onu čarobnu kapljicu koja ga svrstava u red sisavaca... a ja polupraznih baterija osluškujem jesen i iščekujem zimu,
al zima srcu govori još tiše...i kada sniježi, a spušta se tama, u pahuljama tišina je sama.
Trenutno sanjam tišinu, ma ni ne sanjam. Što bi moj tata rekao: Sanjao bih i ja da nisam umoran.

Prije godinu dana naljutih nešto bogove pa mi poslaše po doktorima u bijelom puno suza i straha. Straha za ono malo čudo što ga nosih pod srcem. Danas promatram to čudo prirode i zahvaljujem mu što me odabrao za svoju mamu. Veseli se nama i s nama, s njim se osjeća ona lakoća postojanja. Hvala mu na tome. Još uvijek mu ne zamjeram učestala noćna buđenja. Da me ne treba ne bi se vjerojatno ni budio.

Moj je veliki dječak napunio nedavno tri godine. Kao pravi Slavonac tri dana je obilježavao dan svoga rođenja. Uz mnoštvo poklona i uspomene na drage goste, šareni baloni će nam krasiti dom vjerojatno negdje do proljeća. Kao rezultat pohađanja njemačkog vrtića sve više koristi njemački jezik u obraćanju Nijemcima, danas je zbunjen. Nikako da shvati koja je razlika između tasche, flasche i tasse 🙂

I za kraj kratki zapis moje seke koji sve govori:

Pitam ja Roka (3 god): "Igraš li se s Lovrom (9 mj.)?"
Kaže on meni: "On ne priča moj jezik".

Kako god bilo nikad nije toliko loše da za osmijeh nemam snage.

Osmijehom vas pozdravljam!

Vaša dipl. kućanica

diplomiranakucanica@googlemail.com

Prethodni članakIntermezzo
Sljedeći članakOdjednom anđeo