Lagane laži (II)

0
71

O tome kako je svatko rekao jednu malu laž


Kraj ljeta. Ono doba godine kad ne znaš jesi li sretan ili nesretan.
Keka je, recimo, prilično sretna. Uskoro počinje škola, a Keka voli školu više od svega. Nije ni čudo, dobro joj ide. Ima skoro sve petice, točnije, u njenoj svjedodžbi stoji samo jedna četvorka i to iz tjelesnog. Keka nikako ne može uhvatiti, ili ne daj Bože, vratiti loptu. A, kamoli zabiti koševe i golove. To izluđuje njenu najbolju prijateljicu Rotkvićku, kojoj je košarka skoro pa smisao života. I tako Keka jedva čeka ponedjeljak, kada će konačno imati nešto pametno za raditi; izležavanja pokraj rijeke već joj je dosta.
Za razliku od nje, Krešo bi najradije da ima stroj kojim bi mogao pomaknuti vrijeme unatrag i to baš na početak ljeta. Školu ne voli nikako. Uz to, uskoro će početi jesenske kiše i više neće biti natjeravanja lopte po nogometnom igralištu. Njegovi prijatelji planiraju osnovati bend i Krešo je pristao, iako baš nije muzikalan tip. Nema veze, rekao mu je frend Boki.
- “Možda nemaš sluha, ali imaš uha.” – Boki se ponosno nasmijao sam sebi kada je to rekao.
Ne čini se baš kao neki biser mudrosti, ali da znate kako je Krešo nevjerojatno sladak i popularan među curama na Vrlingradskoj školi, odmah bi vam sve bilo jasno. No, Krešu baš briga za svu tu popularnost. Ljubavne priče nisu njegov stil i točka. I tako Krešo jadikuje zbog početka najgoreg dijela godine i jedva čeka – slijedeće ljeto.
Krešo i Keka se ne znaju. Vrlingrad nije baš veliki grad, ali je dovoljno velik da se ne poznaju baš svi. Keka je nešto načula o tom famoznom Kreši, koji je kao najslađe stvorenje na školi i šire, ali nju to uopće ne zanima. Bolje reći, pravi se da je ne zanima. Odlučila je da se nikada, apsolutno nikada neće zaljubiti, jer svaka ljubavna priča započne sretno, a završi nesretno. To dokazuju bezbrojni primjeri. Samo je u filmovima i serijama sve obrnuto od toga. No, u životu nema sreće na duge staze. Evo, njezini mama i tata, naprimjer. Možda se i vole, ali što imaju od toga, kada se jedva i vide. Tata radi u tri smjene, a kada dođe doma, izvali se na kauč od umora. Gdje je tu smisao, pita se Keka i odmahuje rukom na sve ljubavneponude, kojih, ruku na srce, nije bilo baš puno. Točnije, bila je samo jedna ponuda i to od malog Mirkeca, koji je čak tri godine mlađi od Keke i misli da je ona ljubav njegova života. Samo zato što ga je jednom odvela na sladoled. Činjenica da je to učinila kada je mijenjala njegovu dadilju Ružu, inače Kekinu tetu, Mirkecu nije uopće bitna.
I tako se Krešo i Keka ne znaju, ali ne znaju oni ni da će se to uskoro promijeniti. A i bolje da ne znaju, jer neće im biti lako.
Ilustracija: Gordana Ivković

Napisala Ivana Francišković

Izdavač Naklada Nika www.nakladanika.hr

Prethodni članakČudnoliki oblak
Sljedeći članakTajni život kutije za igračke