Minute za sebe

0
58
bojanje kose u trudnoći

Kako sam znala uživati u dosadi – gledati tv do iznemoglosti (prije bi posustala kvaliteta tv programa nego moja odlučnost da vrijeme provedem pred ekranom), čitati i čitati (pa makar se radilo i o jeftinim romanima; možda mi jednoga dana pomognu u pisanju chick lita!), isprobavati nove recepte u kuhinji, samo ležati i sanjariti…
Danas ne znam gdje bih prije: umijesiti tijesto za kruh i peciva (prehrambeno sam osviještena majka pa i kruh mijesim sama; energiju svoje ljubavi prema obitelji i kuhanju pečem od integralnog brašna i u glinenoj posudi), uključiti pećnicu za kolač (priznajem, kriva sam, volim slatko), potopiti svežanj blitve u slanu vodu (korisno: slana voda „skida“ nametnike i dio štetnih tvari s kupovnog povrća), promijeniti pelene bebi (na kat po kremicu, u potkrovlje po pelenicu, u kupaonicu po maramice), nacrtati kćeri cvijet (moja 5-godišnjakinja je sada u fazi bojenja i crtanja), uključiti video sinu ili mu pročitati nekoliko redaka iz enciklopedije o dinosaurima (6-godišnjak je čvrsto odlučio da će postati arheolog – ne želi ni čuti da ide prvo u osnovnu školu kad on „već zna čitati i pisati “), uključiti jednu pa drugu perilicu, usisati onu prašinu što se u kuglicama već udomaćila ispod fotelja u dnevnoj sobi…
Čeznem ukrasti koju minutu za sebe, minuticu – sićušnu, mirnu i spokojnu…
Bombardiraju me zahtjevima da igramo memory ili crtamo.
Ostavljam ručak u fazi mirovanja na 15-ak minuta.
Osjećam se korisno i ispunjeno: provela sam kvalitetno vrijeme sa svojom djecom – san svake mame koja misli kako nije dovoljno dobra u svom „novom poslu“, najljepšem i najtežem na svijetu, bez radnog vremena i novčane naknade.
Moj muž kaže kako on jedan vrijedi za 6 Šveđana jer su istraživanja pokazala da su Šveđani očevi koji provode najviše vremena sa svojom djecom.
Ideje koje mi padaju na pamet u „mom labosu“ zapisujem na stickere i lijepim na hladnjak. Tamo čekaju noć, kad zajedno s pričom, koju sam netom izmislila da uspavam svoje klince, ulaze u kompjutor u potkrovlju i pod mojim umornim prstima i pospanim pogledom postaju tekstovi pjesama, kuharskih recepata, kolumni, priča ili jednostavno mailova koje šaljem svojim „supatnicama“, cyber mamama.
To su moje minute, kad sat otkucava «tik-a mogla si spavati- tak- naplaćuju ti impulse- tik…»
Kao sad…

Prethodni članakMama je konj koji uvijek pobjeđuje
Sljedeći članakVatromet za godišnjicu