O krivinama i krivnjama

0
44

«Svaki dan se to događa, svaki dan se sunce rađa, po nebeskoj hoda stazi, sija, grije i zalazi…» jedna je od najljepših pjesama na CD-u s dječjim evergrinima (od kojih zavidna količina ima glupave tekstove), a koji naša dvogodišnjakinja obožava svakodnevno slušati (iako to svim ostalim ukućanima starijim od 5 godina već dobrano «trenira» živce).
Sjedim u autu, držim bebu u naručju (njezina «tutica» je već sat vremena prokakana i ostavlja zanimljive šare na mojim «hlačama za grad»), a slobodnom rukom grlim dvogodišnjakinju koja se u nemogućnosti penjanja u moje (zauzeto) krilo, šćućurila na sicu i zaspala u čućećem položaju. Muž juri krivinama, a ja u glavi pjevam svoj evergrin: «Svaki dan se to događa, svaki dan se kriza rađa, na živčanoj hoda bazi, lupa, stišće, gazi, gazi…»

Prethodni članakPlameni Božić
Sljedeći članakCvrčak na cesti