Opet ja

0
76

Hej. Opet ja. Da znam, dugo me nije bilo. A što da Ti velim, sve bi zvučalo samo kao isprika. Nijedna mi se ne čini pak dovoljno dobra da opravda moje nejavljanje tebi. A mislim, o, i te kako mislim.
Toliko mislim da mi se čini da su mi se te misli izlizale, ono što sam ti željela reći još davno više mi nema smisla, proletjelo vrijeme, došle neke nove stvari..
Da, znam, tebi bi to bile novosti. Glavna novost je da je sve po starom. Barem mi se tako čini.
Srećom danas ima i kalendar koji ti sam označi pravi dan.
Inače bih se nekad vjerojatno duže mislila kad me sin ujutro pita: Je li danas vikend? On živi za vikende jer tad ne ide u vrtić, tata najčešće ne ide na posao, ide se negdje u skitnju ili u kupovinu.
Vikend je baš poseban. Ja ga skoro pa ne volim. Izbaci me iz one petodnevne kakve takve rutine koliko se god žalila ponekad da se osjećam kao samohrana majka radnim danima.
I onda jurim između jurnjave kolicima po supermarketu i jurnjave nekim blatnim stazicama i šetnicama još trkom obaviti još i one posliće koje eto kućanice obavljaju dok se djeca vesele ocu svome.
Pokušavam dovesti svoj život u neki red. Ima tendenciju ka kaosu. Svako malo se zapetlja klupko.
Pokušavam pronaći model u kojem će to sve funkcionirati. Učim, vježbam kako biti produktivnija, kako ustabiliti neke rutine, kako se othrvati napastima koje mi gutaju vrijeme i energiju...
Je li to moguće? Vele da jest. Samo treba napustiti onaj perfekcionizam i krenuti malim koracima.
I tako ja polako koračam. Tempom kornjače. Ali to nije i dalje opravdanje za moje nejavljanje.
E, kad smo kod odricanja uskoro će korizma. Hoćeš li se ti odreći nečega, bit će ovih dana često pitanje.
Hm... na svakom koraku se odričemo nečega, bilo kao trudnice za zdravlje naše bebe, bilo sna u njihovim prvim mjesecima, u mom slučaju godinama, bilo za ljepši izgled, bilo za zdravlje ili pak iz nekih vjerskih ili drugih uvjerenja...
E, vidiš, ja sam tu napravila veliku grešku... Odrekla sam se sebe, postala sam uslužna djelatnica djeci, mužu, mami, tati, prvcetu i drvcetu...
A to nije dobro.. Jer ako se odrekneš sam sebe tko si i što si ti zapravo? Zakinuti su svi za onu pravu mene, ne samo ja.
A teško se ponovno pronaći. Ponovno biti ona JA. Ali polako, tempom kornjače idem i ja naprijed. Pa da budem JA svojoj djeci, mužu, mami, tati, prvcetu i drvcetu.. jer bez mene u meni i oni su na gubitku. Tješe me dragi Indexi dok pjevaju..
Čuj me ti, nađi snage mijenjaj svijet
Budi ista kao more što valovima mijenja svih obala lik
Tiiiii ćeš nać pravi puuut jer ja to znaaaam
Eto, oni znaju, a bitno da sam i ja toga postala svjesna.
Vjerojatno zvučim kompliciranije od Marxovog samootuđenja.
Eto, toliko od mene.

Tvoja dipl. kućanica

Prethodni članakOdjednom anđeo
Sljedeći članakU početku bijaše...leptir