ODGOVOR: Draga Valencia, Vjerujem da ste do sada bili na razgovoru kod vrtićkog psihologa koji ima mogućnosti opažanja Vašeg dragog sina u skupini tijekom cijelog dana i da Vam je dao dobre smjernice. Moram priznati da mi je uz ovakav Vaš opis teško reći nešto novo, što sami niste opisali i napisali, bez da vidim Vas i dijete u interakciiji. Jedino na što Vas mogu potaknuti da razmislite jest – koliko puta kažete zahtjev kada radi nešto što ne smije – da li ga molite nekoliko puta prije nego što konačno izgubite strpljenje i počnete vikati ili nije tako? Važno je da razmislite koje stvari su Vama važne i što želite da on nauči npr. ne želite da baca stvari po kući. Oko takvih stvari treba biti odlučan što znači da u procesu postavljanja zahtjeva ne treba moliti već jednostavno reći. Ukoliko se ponašanje nastavi, tada treba djetetu postaviti izbor: ili ćeš se nastaviti tako ponašati pa dobiti tu i tu kaznu ili ćeš prestati s tim ponašanjem. Izrazito je važno da dobije mogućnost izbora jer tako uči da u životu uvijek ima opcije. Potencijalno će takvo ponašanje preslikati i u drugim situacijama te manje buntovno reagirati. Tek nakon što mu je dana opcija izbora i ako nastavi sa nepoželjnim ponašanjem treba uslijediti kazna. Međutim, poželjno je da u sve zahtjeve koje prvotno postavljate učinite što zabavnijim i djetetu zanimljivim. Mnogi roditelji odgoj doživljavaju kao vrlo ozbiljnu stvar pa se tako postavljaju i prema djetetu – ozbiljno postavljaju zahtjeve. S druge strane, dijete svoj život gleda kroz igru, te uči o sebi, drugima i svijetu oko sebe kroz igru. To znači da ukoliko učinite i „ozbiljne“ stvari zanimljivim, tada dijete neće biti u tako velikom otporu da ih učini. Jedino kada je riječ o situacijama koje utječu na djetetovu sigurnost ili sigurnost nekog/nečeg drugog, tada treba biti ozbiljan i odlučan (npr. kada dijete pokušava ozlijediti sebe, ozlijediti nekog drugog ili namjerno uništiti stvari – u takvim situacijama nema kompromisa niti lijepih objašnjenja, to može uslijediti tek naknadno, kada se dijete smiri). Što se tiče davanje obećanja od strane djeteta, nažalost, u većini slučajeva djeca ih ne ispunjavaju. Zašto? Zato što su nepoželjna ponašanja odraz dječje neke nezadovoljene potrebe ili nakupljene frustracije. U oba slučaja, to su djetetove većinski nesvjesna ponašanja koje roditelji trebaju otkriti u finim nijansama djetetovih emocionalnih reakcija, neverbalnih znakova i ponašanja. Nadalje, kada se igrate s njim, koliko ste doista u toj igri? Koliko ste sami zaigrani? Koliko oduševljeni igrom kao što je i on? Rekli ste da je uzrok jednog napada bijesa bila nemogućnost gledanja mjeseca – jeste li Vi uočili da mu je mjesec bio važan? Vrlo često su djeci izuzetno važne takvi detalji koji su nama odraslima beznačajne sitnice (ali često odrasli takve izuzetno važne detalje za dijete ne uočavaju u brzom tempu života). Međutim, ako ne uočimo djetetov entuzijazam oko takvog detalja, dugoročno je moguće da će se nakupiti fustracija u njemu popraćena s osjećajem da ga njemu najvažnija bića na svijetu, ne razumiju. Spominjali ste da ste primijetili takvo ponašanje od njegove 6. mjeseca života – kakav je bio do 6. mjeseca? Što se promijenilo/dogodilo kada je imao 6. mjeseci da je promijenio svoje ponašanje? Temperament djeteta se uočava vrlo brzo po rođenju djeteta, te se dalje usklađuje ili ne usklađuje sa okolinom, odnosno s roditeljskim reakcijama. Ako dijete nauči da, ako će često plakati, da će mama učiniti sve što može da ga smiri jer sama ne može podnijeti da dijete bude tužno, tada će beba već od par mjeseci potpuno nesvjesno koristiti majčine „slabosti“ kako bi pridobilo njezinu pažnju ako u drugim situacijama, kada primjerice samo promatra mamu i smiješi joj se, ne dobiva. Kao što će beba naučiti glede plača, tako može naučiti i druge stvari jer je osnovni poriv svakog djeteta da preživi, ali i da dobije pažnju koja mu je potrebna za preživljavanje. Ukoliko Vam ovaj odgovor kao ni razgovor s vrtićkim psihologom ne pomognu u narednih par tjedana, dođite u Centar Proventus. Izravno opažanje Vas i Vašeg djeteta u igri može otkriti mnogo odgovora koje tražite te na osnovu njih mogu se dati konkretnije smjernice što i kako dalje da se što prije prestanete buditi sa strepnjom što Vas čeka tokom dana. Tatjana Gjurković Tatjana Gjurković, dipl. psiholog, certificirani terapeut igrom www. centarproventus. hr
Be the first person to like this faq.
