Park

0
35

Naš mali park, suncem obasjan,
pun je radosnih dječjih lica svaki dan.
U njemu drveće svoju kosu zazeleni
i napravi mali raj u svojoj sjeni.

Drveće će nas djecu, od sunca uvijek skriti
u trenucima kad će to potrebno biti!
Drvene klupe strpljivo čekaju,
oduvijek su za predah služile,
kako bi odraslima i malima odmor pružile.

Zacvile ljuljačke nepodmazane i stare,
iako se puno ljuljamo nikada se ne pokvare.
Na vrtuljku se jako zavrtim
i nije bitno je li u parku vičem ili šutim.

Dok trčim, snažno nogama o pod lupim,
a vjetar mi kao s prstima, sklanja kosu
da me ne škaklja po nosu
i nije rijetkost da me na travi možete vidjeti bosu!

Tobogan, penjalica
i sva ostala, u parku poznata lica.
Najljepšu melodiju ptice još jednom danu dodijele, kao začin
i za provesti kraj dana, ne postoji ljepši način!

Napisala: Sandra Sabljak sandoradra@gmail.com

Prethodni članakO vukovima i babarogama
Sljedeći članakUpomoć, D je zbrisalo!