Kada roditelji tvrde da su djeca samo "na mobitelu" ili samo "na igricama" ili samo "za kompjuterom" ili "samo unutra" možda je prava istina da djeci nedostaje "samo" malo poticaja.
Tijekom zimskih praznika upustile smo se u avanturu organizacije znanstveno - kreativnih radionica radnog naslova "Vrijeme". U početku su sasvim jasne bile samo dvije stvari: volimo djecu i volimo raditi. Pa smo odlučile te dvije stvari prirodno i logično spojiti u jednu. I odlučile raditi s djecom u ono malo našeg i puno njihovog slobodnog vremena tijekom prvog tjedna zimskih praznika.
Dan prvi: Sat s kazaljkama. Pravi!
Počele smo prvi dan nakon Božića. Pomislio bi čovjek da oni žele ostati doma, igrati se novodobivenim igračkama, uživati ispod dekice... i da ne nabrajamo dalje samo mobitel i samo igrice. Dvadesetak mališana došlo je i bez straha (tog divnog stanja - stanja neopterećenosti i odsutnosti straha -svojstvenog djeci) otisnulo se u avanturu prvog dana. Zadatak je bio napraviti sat. I to s tri pripadajuće kazaljke - ni manje, ni više.
Avantura je počela i vrlo brzo satovi su počeli poprimati svoja obilježja. I kako to obično s ljudskom prirodom biva - kad su vidjeli da taj sat stvarno kuca i stvarno ide logično pitanje je bilo - A zašto ne zvoni?!
Sa satom pod rukom i pitanjem - što će biti sutra - krenuli su doma.
Jedna stvar ostala je još dugo u zraku i u našim mislima - osjećaj ponosa i uspjeha zbog toga što je baš svako dijete završilo posao, što je svaki sat bio drugačiji i što je - na kraju - svaki sat "prokucao".
Dan drugi: Kalendar! S meteorološkim karticama
Puni vjere i samopouzdanja hrabro smo krenuli u projekt drugog dana. I dalje smo u temi vrijeme. Danas radimo kalendar. Prije toga valja se pozabaviti imenima mjeseca u godini, koliko uopće ima te braće (jedanaest i jedna sestra - veljača), zašto se zovu kako se zovu, tko im je dao ime, ima li tko prijedlog za bolje ime. Tako smo čuli sve i svašta. Prosinac se (logično) zove prosinac jer netko nešto prosi. Ali što se prosi u prosincu? Bolje da ne kažemo kakav smo odgovor dobile. Ima veza s hodanjem po kućama... Novi prijedlog za lipanj je školokraj, a rujan školostres.
Uz sasvim osoban kalendar za nadolazeću 2018. godinu napravili smo i meteorološke kartice i "projektirali" kuverticu u kojoj stoje.
S kalendarom pod miškom, otplovili su doma.
Dan treći: Hvatač snova!
Treći dan bilo je vrijeme za vunu. I sasvim posebnu priču. Priču o hvataču snova. Ispričali smo je u mraku. Uz ritam bongosa... Bilo je napeto i malo mistično. A onaj tko zna napraviti sat i kalendar valjda će znati ispelsti i hvatač snova. Avaj! Ovo je bio najteži zadatak. Čini se da ipak ima nešto u onome "samo igrice" i "samo mobitel" jer mnogi klinci na žalost ne znaju svezati ni samo čvor.
Bilo je teško. Bilo je suza. Bilo je bacanja vune. Bilo je liste čekanja za pomoć starijih. Bilo je i prošlo je. I takav život je. Na kraju je svatko otišao doma s hvatačem snova. Ne savršeno ispletenim i ukrašenim, ali savršeno jedinstvenim. Baš poput njihovih vlasnika i vlasnika ( od kojih su ružni snovi te noći pobjegli i nikada se više nisu vratili).
Dan četvrti:Robotska budućnost!
Zadnji dan umjesto oproštaja otputovali smo u - budućnost. Kada će dio naših poslova, posebno onih tečkih poput pletenja i vezanja čvorova, preuzeti roboti. Zadatak je bio napraviti robota i varijacije na temu - robotska mačka, vitez - robot, zmajorobot...
Izrezati dijelove, izbušiti rupice, spojiti dijelove i na kraju pametno povezati konce sa stražnje strane kako bi robotsko biće moglo pomicati ruke.
Zadatak nije lak, ali ni pretežak ako se uzme u obzir da su u pitanju djeca koja znaju napraviti sat (koji kuca), kalendar (s meteorološkim karticama) i hvatač snova (ružnih, dakako).
S robotima i jednom željom - vidimo se uskoro s novim temama završili smo ciklus znanstveno-kreativnih radionica Plavi bor u Samoboru.
Zašto Plavi bor? Ako ste postavili pitanje "zašto" postavili ste najteže (i najbolje) pitanje koje trebate postaviti. Zato Plavi bor:)
Radionice osmislile i provele Branka Hollingsworth, graf. dizajnerica i ilustratorica i Marija Mapilele, učiteljica i novinarka
Zahvaljujemo se Sanji Kalafatić Jurlin i njenoj školi stranih jezika "Školica" - Centru za strane jezike u Samoboru www.miltonia.hr na ustupljenom prostoru
Više fotografija s radionica pogledajte na našem FB profilu Plavi bor https://www.facebook.com/Plavi-bor-152601152059004/
